Novo iskustvo – na zajedničkom putovanju nakon dvije godine

Svako putovanje je novo iskustvo. Čak i na kratko  proživjeti  u nekom drugom  mjestu i istražiti ga, oplemeni i  “napuni baterije”  te bude dobar podsticaj za  svakodnevne obaveze.

Dvije godine zbog epidemije koronavirusa bile su objektivna prepreka da se krene van granica Crne Gore.

Želja za zajedničkim putovanjima  je dugo   postojala, a s proljeća ostvarena. Organizovano učenici četiri odjeljenja trećeg razreda Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole,  bili su na jednodnevnom izletu u Trebinju.

Nema prepreka kada postoji želja, volja i solidarnost. I  Luka je krenuo  na put  sa školskim drugarima. Bilo je to prvo Lukino putovanje sa razredom.  Luka oduševljen, njegovi drugari iz odjeljenja srećni što su bili zajedno, razredni starješina prof.Sanja Gačević ponosna na svoje učenike, kao i profesorice: Mirjana Savićević, Nataša Vujadinović, Ana Barjaktarović, Ljubinka Vujičić, Ana Pantović.

Cjelodnevni izlet  autobusom u  Trebinje, obilazak nekoliko lokaliteta, i pređenih oko 300 kilometara tokom  15 –tak sati provedenih van Bara. Lukina istrajnost i izdržljivost, solidarrnost i saosjećajnost svih njegovoj  drugova i drugarica iz 3 razrera   – smjer ekonomski tehničar divan su primjer najpozitivnijih ljudskih osobina, posvećenosti  koje su dokazali u poslednje tri godine, a potvrdili  na organizovanom  putovanju u Trebinje.

Zajednička fotografija sa Dučićeve gračanice ostaje za lijepe uspomene  posebnog jutra ispod  Leotara, uživanje na najljepšem vidikovcu sa koga se otvara pogled na cijelo Trebinje, Trebišnjicu, Arslanagića most, hercegovačke vinograde…šetnja Starim gradom sa lokalnim vodičem Majom, obilazak  muzeja “Hercegovine” uživanje ispod  čuvenih platana u parku pjesnika, nova saznanja kako je Dučić baš u rodnom gradu crnogorskom velikanu Njegošu podigao prvi spomenik…Edukacija pa  osvježenje uz ukusan kup, voćnu salatu u ambijentalno lijepim hercegovačkim lokalima. Bilo je i  fotografisanja na “Anđelkinoj klupi”….

 Dan začinjen šalama, uljepšan simpatičnim  dosjetkama i mladalačkom energijom…Sve je bilo podređeno potrebama grupe, i nije se gledalo na sat. Kad je zatrebala nije izostala podrška vozača Amira, a njegovo strpljenje, profesionalizam  ulili su povjerenje svima u autobusu pa je prijatna  opuštenost  bila  prisutan od polaska  do povratka u Bar.

Na svakom putovanju nauči se nešto novo. Ovo se pamti posebno  po brižnosti prema drugu,  zajedničkoj  sreći, veseloj atmosferi  i činjenici da su počela organizovana putovanja učenika   nakon dvije godine.