Novo iskustvo – na zajedničkom putovanju nakon dvije godine
Svako putovanje je novo iskustvo. Čak i na kratko proživjeti u nekom drugom mjestu i istražiti ga, oplemeni i “napuni baterije” te bude dobar podsticaj za svakodnevne obaveze.
Dvije godine zbog epidemije koronavirusa bile su objektivna prepreka da se krene van granica Crne Gore.
Želja za zajedničkim putovanjima je dugo postojala, a s proljeća ostvarena. Organizovano učenici četiri odjeljenja trećeg razreda Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole, bili su na jednodnevnom izletu u Trebinju.
Nema prepreka kada postoji želja, volja i solidarnost. I Luka je krenuo na put sa školskim drugarima. Bilo je to prvo Lukino putovanje sa razredom. Luka oduševljen, njegovi drugari iz odjeljenja srećni što su bili zajedno, razredni starješina prof.Sanja Gačević ponosna na svoje učenike, kao i profesorice: Mirjana Savićević, Nataša Vujadinović, Ana Barjaktarović, Ljubinka Vujičić, Ana Pantović.
Cjelodnevni izlet autobusom u Trebinje, obilazak nekoliko lokaliteta, i pređenih oko 300 kilometara tokom 15 –tak sati provedenih van Bara. Lukina istrajnost i izdržljivost, solidarrnost i saosjećajnost svih njegovoj drugova i drugarica iz 3 razrera – smjer ekonomski tehničar divan su primjer najpozitivnijih ljudskih osobina, posvećenosti koje su dokazali u poslednje tri godine, a potvrdili na organizovanom putovanju u Trebinje.
Zajednička fotografija sa Dučićeve gračanice ostaje za lijepe uspomene posebnog jutra ispod Leotara, uživanje na najljepšem vidikovcu sa koga se otvara pogled na cijelo Trebinje, Trebišnjicu, Arslanagića most, hercegovačke vinograde…šetnja Starim gradom sa lokalnim vodičem Majom, obilazak muzeja “Hercegovine” uživanje ispod čuvenih platana u parku pjesnika, nova saznanja kako je Dučić baš u rodnom gradu crnogorskom velikanu Njegošu podigao prvi spomenik…Edukacija pa osvježenje uz ukusan kup, voćnu salatu u ambijentalno lijepim hercegovačkim lokalima. Bilo je i fotografisanja na “Anđelkinoj klupi”….
Dan začinjen šalama, uljepšan simpatičnim dosjetkama i mladalačkom energijom…Sve je bilo podređeno potrebama grupe, i nije se gledalo na sat. Kad je zatrebala nije izostala podrška vozača Amira, a njegovo strpljenje, profesionalizam ulili su povjerenje svima u autobusu pa je prijatna opuštenost bila prisutan od polaska do povratka u Bar.
Na svakom putovanju nauči se nešto novo. Ovo se pamti posebno po brižnosti prema drugu, zajedničkoj sreći, veseloj atmosferi i činjenici da su počela organizovana putovanja učenika nakon dvije godine.
