Obilježeno 130 godina od osnivanja Srpske književne zadruge
Povodom jubileja 130 godina od osnivanja najstarije srpske izdavačke kuće – Srpske književne zadruge, u Dvorcu kralja Nikole, u organizaciji Srpskog kulturnog društva „Slovo ljubve“, upriličeno je književno veče, u sklopu kojeg je publika bila u prilici da se upozna sa bogatim književnim i istorijskim nasljeđem.
Svaka priča o 130 godina dugoj istoriji Srpske književne zadruge je priča o ljudima, imenima i njihovim djelima, istakao je glavni urednik SKZ Dragan Lakićević. Lakićević je podsjetio da su SKZ osnovali naučnici, profesori i književnici čija su imena zlatnim slovima upisivana na tablama kulture i u istorijama znamenitih ustanova poput Matice srpske, SANU i SKZ.
„Oni su odredili pravce rada, ciljeve, standarde i uzore koji su se potom, tokom svih decenija kroz borbu i stradanje, držali da zadruga bude dostojna prethodnih izdanja i da na tome istrajava kao što se trudi i danas zahvaljujući svojim časnicima, članovima, autorima, prevodiocima…”, kazao je Lakićević.
Upravnik Srpske književne zadruge Duško Babić kazao je da je svojom pojavom, radom i idejom koju je širila kroz srpski narod, SKZ pronosila ono najvažnije što je istorija i tradicija čuvala vjekovima. SKZ je, prema njegovom mišljenju, duhovno ognjište oko kojeg će se sabirati svi koji govore srpskim jezikom.
“Kad vidim ono što je prethodilo nastanku Srpske književne zadruge i ono što je 130 godina radila za srpski narod, čini se da nije pretjerano reći da je ona nastala kao rezultat unutrašnje, imanentne nužnosti srpske kulture i istorije. Da nije nastala 1892. godine i da nije nastala pod tim imenom, Srpska književna zadruga bi nastala neki drugi put, pod nekim drugim imenom, ali bi bila ono što je danas. Ona je opstajala jer je uvijek bila spremna da se mijenja”, naveo je Babić.
Predsjednik Srpske književne zadruge prof. dr Milo Lompar kazao je da mu se u ovim prilikama i na ovakvom mjestu čini najprikladnijim da kaže nekoliko riječi o tome kako je u službi cjelovitosti srpskog naroda SKZ osnovana u trenutku kada je uspon srpske države predstavljao i uspon njene inteligencije, njenog univerziteta i omladine.
„Srpska književna zadruga oblikovala je u svojim izdanjima i „Kolu“ djelo najznačajnijeg srpskog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša- Već 1902. godine pojavilo se njegoševo djelo, kao prvo u nizu djela koje je objavila SKZ, „Lažni car Šćepan Mali“. Zanimljivo je da je taj pregled i ta panorama prisustva Njegoša počela ovim najmanje proučavanim, a najdalekosežnijim u pojedinim svojim vidovima Njegoševih spisa. Ovim pomalo proročkim spisom o samozvancu i lažovu koji čini znamenitu epohu po mnogo čemu i sadašnjost vremena u kome sada živimo“, kazao je Lompar.
Lompar je podjsjetio da su u Srpskoj književnoj zadruzi bili „zajedno ‘obrenovićevci’ i ‘karađorđevci’, sekularisti i ljudi podani pravoslavnoj vjeri, ministri i opozicija, bili su zajedno profesori, duhovnici, novinari, pisci…“
„Srpska književna zadruga je u svim tim sadržajima imala centralno mjesto i svog centralnog pjesnika, Njegoša. Uslijedilo je, 1912. godine, izdanje ‘Manjih pjesama Njegoševih’ i čuvena ‘Noć skuplja vijeka’. To je bilo potpuno novo saznanje o pjesniku, nešto što je davalo drukčije tonove i boje njegovom djelu….”, naveo je Lompar, dodavši da je Njegoš ujedinjavao „epsku i oslobodilačku i duhovnu i mističku misao čitavih pokoljenja Srednjeg vijeka do građanskog doba“.
„Poslije Prvog svjetskog rata, u trenutku kada je na neki način iznova počela da radi 1924. godine, SKZ je objavila djelo „Luča mikrokozma“, djelo koje je, kako smatra Lompar stajalo u sijenci „Gorskog vijenca“.
Srpska književna zadruga osnovana je 16/29. aprila 1892. godine u zgradi Srpske kraljevske akademije.
Potpisnici osnivačkog akta bili Ljubomir Stojanović, Ljubomir Kovačević, Svetislav Vulović, Milan Jovanović Batut, Jovan Jovanović Zmaj i Stojan Novaković.