„Otkažite kartu, ostajem“: Priznanje za Baranku Anastasiju Vukmanović
Naša sugrađanka, Anastasija Vukmanović, apsolventkinja Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, na odsjeku Srpska književnost i jezik, osvojila je drugu nagradu na konkursu za najbolji esej „Otkažite kartu, ostajem”, među 70 pristiglih radova.
Crnogorski portal PCNEN raspisao je konkurs za mlade ljude iz Crne Gore (od 15 do 30 godina), za najbolji esej na temu „Otkažite kartu, ostajem”. Broj mladih koji svake godine napušta Crnu Goru je sve veći, ali je i spisak razloga zbog kojih odlaze sve duži. Cilj konkursa bio je podsticanje mladih da podijele razloge zbog kojih bi svoju budućnost gradili u Crnoj Gori i šta je to što je njima važno, a kroz kritičko mišljenje i vještinu pisanja eseja.
Na konkurs je pristiglo 70 eseja, a osnovni kriterijum prilikom vrednovanja bili su originalnost i kvalitet teksta. Pored žirija, u konačnoj odluci o nagradama odlučivala je i publika, jer su svi eseji pristigli na konkurs prije donošenja odluke objavljivani i bili dostupni za čitanje.
Esej 22-godišnje Anastasije Vukmanović iz Bara, apsolventkinje Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, na odsjeku Srpska književnost i jezik,zavrijedio je pažnju žirija i publike i osvojio drugo mjesto. Kroz opis svoje zemlje, koju smatra najljepšom na svijetu, Anastasija iz svog ugla sagledava probleme sa kojima se susreću mladi, ali i ideje kojima ih je moguće riješiti. Ipak, i pored svega, kaže da svoju budućnost vidi u Crnoj Gori.
„Apsolvent sam Srpske književnosti i jezika na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Moja mladost i želja za kvalitetnijim obrazovanjem odveli su me u prvi veći izazov u životu. U dosadašnjem školovanju imala sam sjajne rezultate, ali u trenucima kada na uspjehe zaboravim, bilo je teško. Odsutnost i nemogućnost da budem u svojoj matičnoj zemlji, među svojim ljudima, jeste moj najteže načinjen korak. Pored svih ambicija koje gajim, književnost i ljubav prema pisanju su me odveli na ovu stranu. I, eto ukazane izuzetne prilike da kroz ono što najviše volim, poklonim nešto svojoj državi. Ovaj konkurs sam doživela kao mogućnost da kroz par redova, bar djelićem, uzvratim za sve neprocenjive llepote življenja u njoj”, kaže Anastasija.
„Njeno more je dovoljno bistro da iskristališe svaku našu misao i odagna svaku muku kada se zagledamo u dubinu. Dovoljno je slano da nam zaliječi svaku ranu. U mojoj zemlji ima dovoljno svega što nam srce traži. Ono što nedostaje posljedica je nas, koji živimo u njoj”, riječi su ove talentovane djevojke dok piše o svojoj zemlji.
