Otvorena izložba „Svetac i kralj“: Saga o dva neprikosnovena crnogorska suverena

Izložba djela poznatog crnogorskog umjetnika Dimitrija Popovića, naslovljena „Svetac i kralj“ otvorena je večeras u Zavičajnom muzeju, povodom Dana opštine Bar. Postavku čine dvije grafičke mape, sa po 10 radova, posvećenih izuzetno značajnim ličnostima crnogorske istorije – Svetom Petru Cetinjskom i kralju Nikoli, koje su nastale povodom obilježavanja godišnjica smrti velikana – 190 godina od smrti Petra I i 100 godina od smrti kralja Nikole.

Otvarajući izložbu, predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević istakao je da postavka posvećena neprikosnovenim suverenima crnogorske dinastije Petrović Njegoš.

„Osjećaj dubokog poštovanja i ponosa prožimaju se tokom čitavog današnjeg dana – kako prema ličnostima predstavljenim na Popovićevim djelima, tako i prema svima onima koji su decenijama nakon kralja Nikole sa istim crnogorskim prkosom i hrabrošću donijeli slobodu našem gradu. Identitet crnogoskog naroda nesumnjivo je vezan za ova dva suverena. Tim prije, potrebno ih je proučavati i posmatrati kroz sve dostupne forme, a kompeksnost i višeslojnost koju iskazuje Popović u svojim djelima nesumnjivo doprinosi boljem sagledavanju onoga što su oni bili i onoga što su ostavili Crnoj Gori“, kazao je Raičević, uputivši javno zahvalnost Popoviću na poklanjanju grafičke mape posvećene kralju Nikoli gradu Baru i Zavičajnom muzeju, a koja će biti smještena u nekadašnjoj rezidenciji, domu na obali posljednjeg crnogorskog suverena.

„Uvjeren sam da će nas grad biti dobar domaćin Popovićevim djelima i da će do kraja ove godine, do kada će i trajati izložba, veliki broj posjetilaca doći da vidi ova djela“, zaključio je Raičević.

Likovna kritičarka dr Anastazija Miranović kazala je da je „čojska i junačka, petrovićevska Crna Gora, u trajanju od preko dva vijeka (220 godina) iznjedrila velike državnike/vladare, vladike, „mudre glave“, nadarene pjesnike, književnike, filozofe, vojskovode, bastadure, pomiritelje, a da tri predstavnika, četvrte, ujedno i potonje, crnogorske vladarske dinastije Petrovića, markantno sublimiraju karakter države čiji su bili gospodari – Sveti Petar Cetinjski, Njegoš i kralj Nikola“.

„Ponaosob, svaki na sebi svojstven način, simbolišu trajanje crnogorske države, njenu slobodu, čast, mudrost, borbenost, gordost, prkos, ponos, slogu, zajedništvo, ali i izdaju, pizmu, razjedinjenost, bolest, slabost sve ono što čini esencijalni sindrom dihotomnog bića krajnosti, kontrasta i ljepote Crne Gore, kojima ni njena priroda nije mogla odoljeti“, kazala je Miranović.

Tu i takvu, petrovićevsku Crnu Goru umjetnički su, dodaje, „opservirali brojni umjetnici – domaći i izvanjci, za usud i spomen na vremena davna i ličnosti slavne“.

„Tom artističkom izazovu nije ostao imun ni crnogorski umjetnik Dimitrije Popović. Kroz više umjetničkih formi i u više umjetničkih ciklusa bavio se Dimitrije najljepšim od Petrovića – Njegošem. Ovom prilikom našu pažnju usmjerava na najmudrijeg potonjeg od petrovićevskih vladara, na Sv.Petra i kralja Nikolu“, kazala je Miranović.

Ona podsjeća da se prošle godine navršilo 190 godina od smrti Svetog Petra Cetinjskog u 100 godina od upokojenja kralja Nikole.

„A nas gotovo iste muke more kao prije vijek/dva za njihova zemana… Malo što se u karakteru crnogorskog bića/kolektiviteta promijenilo… Podjele, izdaje, težnje/želje za nezavisnošću i/ili ujedinjenjem… Istorija se ponavlja, pa nam kao kletva odzvanjaju riječi Svetog Petra: „U pamet se Crnogorci…“ ne bi li se konačno (samo)dozvali, (samo)spoznali, osvijestili, naučili… Dimitrije Popović kao umjetnički prorok“ vremena sadašnjeg, ciklusima grafičkih mapa posvećenih Svetom Petru i kralju Nikoli upozorava, opominje, ukazuje prepoznatljivim rukopisom osobenim likovnim lamentom, na značajno i vrijedno što se bezpogovorno čuva, brani, slavi – na crnogorske svetinje – slobodu i čast, ljubav, poštenje, kao krucijalne stigmate Crne Gore svega crnogorskog. Jezgorvito, simbolično, frontalno, aluzivno Dimitrije gradi sagu identiteta crnogorskog bića i države kroz njena dva neprikosnovena suverena“, navela je Miranović na otvaranju.

Crnogorska brda i planine, poput uzburkanog kamenog mora, stapaju se s plavetnilom nebeske i morske pučine u jedinstveni prirodni areal i neponovljivi kulturni pejzaž, genius loci nad kojim zaštitnički svijetli oreol Sv. Petra CetinjskogČudotvorca. Martinići, Krusi, Vučiji do Fundina barjaci su naše junačke slobode, stari kralj na umoru u egzilu – svjedočanstvo iznevjerene ambicije, naivne (samo) obmane, nade vjere u boljitak vječnost Crne Gore.

„Podvižnik, mistik, svetac, čudotvorac, reformator, pomiritelj, kralj, strateg, autokrata, državnik, pjesnik – mala, ranjena, siromašna, ostavljena – odvažna, dostojanstvena, prkosna, ponosna, čojska, junačka -zaboravljena, izgubljena, najmilija, vječna, jedinstvena, jedina – Crna Gora. Nema Bara do cara“, glasi Baranima dobro znana izreka, a nema ni Crne Gore bez Bara – za njenu – slobodu opstanak, za Dan oslobođenja, za vječnost u budućnosti…“, zaključila je Miranović.

U muzičkom dijelu programa nastupila je nagrađivana učenica ŠOSMO „Petar II Petrović Njegoš“ Lana Milanović.