Partner iz vanbračne zajednice od skoro ima pravo na porodičnu penziju

Bračna i vanbračna zajednica su u mnogim segmentima izjednačene duže od nekoliko godina, a u pojedinim, kao kod prava na porodičnu penziju, tek od skoro, kazala je advokatica Maja Živković. Prema njenom mišljenju, između bračne i vanbračne zajednice ne postoji samo deklarativna izjednačenost, ali zasigurno postoji mjesta da se zakonski pospiješi kako bi se moglo govoriti o opštoj, sveobuhvatnoj izjednačenosti.

Porodičnu penziju može naslijediti i vanbračni supružnik

Govoreći o izjednačenosti bračne i vanbračne zajednice Živković je naglasila da Ustav zapravo ne govori o vanbračnoj zajednici, već samo o braku, propisujući da se brak može zaključiti samo uz slobodan pristanak žene i muškarca, te da se brak zasniva na ravnopravnosti supružnika.

“Porodični zakon kaže kako je zajednica života muškarca i žene koja traje najmanje tri godine, iliti vanbračna zajednica, izjednačena sa bračnom zajednicom u pogledu prava na međusobno izdržavanje i drugih imovinsko-pravnih odnosa. Ako je u vanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete ili je nastavljena sklapanjem braka ta vanbračna zajednica je izjednačena sa bračnom u pogledu prava na međusobno izdržavanje i drugih imovinsko-pravnih odnosa i prije isteka vremena od tri godine”, pojašnjava za Dnevno.me advokatica Živković.

Što se tiče Zakona o nasljeđivanju – on propisuje da ostavioca nasljeđuje i njegov vanbračni supružnik koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim.

Do skoro, Zakon o penzijskom uopšte nije poznavao termin vanbračnih drugova. Ipak, stvari su se promijenile po tom pitanju.

“Za naglasiti je i da je Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano da porodičnu penziju, pod uslovima propisanim tim zakonom, može naslijediti i vanbračni supružnik”, kaže ona.

Ipak, mišljenja je da ključni zakoni unekoliko uređuju pojam vanbračne zajednice i prava koja  proizilaze iz te zajednice, ali je pitanje je li to uređenje u svemu praktično, dovoljno i adekvatno.

Svjedoci i materijalni dokazi mogu upućivati na postojanje vanbračne zajednice

Na pitanje da li je i koliko teško dokazati da je između muškarca i žene postojala ili postoji vanbračna zajednica advokatica objašnjava da npr. u postupcima za vršenje roditeljskog prava postojanje vanbarčne zajednice po pravilu nije sporno među strankama, te da se ne mora ni dokazivati.

Međutim, ako se javi kao sporno, mogu se predlagati svjedočenja, a i materijalni dokazi koji mogu upućivati da je postojala vanbračna zajednica.

“Često neće biti potrebno naročito dokazivanje, zavisi o kojoj vrsti postupka je riječ. To može biti nešto komplikovanije kada je jedan vanbračni supružnik preminuo, pa će se u postupku predložiti dokazi o kojima je takođe naprijed bilo riječi (ovo naročito prilikom vođenja vanparničnog postupka radi utvrđenja postojanja vanbračne zajednice do smrti nekog lica, a kako bi drugo lice ostvarilo pravo na porodičnu penziju)”, precizira advokatica.

Uređivanje roditeljskog prava nakon prekida vanbračne zajednice

Kako priča naša sagovornica, česti su primjeri postupaka za vršenje roditeljskog prava, održavanje ličnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi i izdržavanje – alimentaciju nakon prestanka vanbračne zajednice.

“Problemi koji se u tim postupcima javljaju po pravilu nijesu vezani za samu činjenicu da se radilo o vanbračnoj zajednici, već za druge činjenice i okolnosti, često za nepostojanje mogućnosti dogovora među roditeljima, konfliktne odnose”, precizira ona.

Ono što je, kaže, primijetila u svojoj praksi jeste da nakon prestanka vanbračne zajednice, budući da samo faktički prestaje – bez formalnosti kao kod razvoda, bivši vanbračni supružnici mnogo kasnije, a katkad uopšte ne, uređuju odnose u pogledu vršenja roditeljskog prava, održavanja ličnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi i izdržavanja.

“Lica koja su u braku moraju pokrenuti sudski postupak da bi se razvela, a posljedica razvoda, ako su u braku rođena zajednička djeca, uvijek mora biti i uređenje pomenutih pitanja. Kako za prestanak vanbračne zajednice nije potreban sud, to mogu pretpostaviti da je upravo to jedan od razloga što se u uređenje ovih pitanja ne ulazi ili često ulazi dugo nakon prestanka zajednice života”, kaže ona za Dnevno.

Problemi sudske prirode

Iako se vanbračna zajednica sve više izjednačava sa bračnom, ipak postoje problemi sa kojima se vanbračni drugovi susreću.  Advokatica Živković smatra da se najviše prepreka dešava na sudu.

“Porodični zakon bi trebalo da izričito propiše mogućnost da se vršenje roditeljskog prava, održavanje ličnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi i izdržavanje djeteta među bivšim vanbaračnim supružnicima može riješiti sporazumom, kao i kod razvoda, što sada nije slučaj”, kaže ona i dodaje da bi po njenom viđenju sud to mogao prihvatati i na osnovu postojećih normi, ekstenzivnim tumačenjem.

Nada se da će tako i biti a, kako ističe, zna za primjere gdje je insistirano da se postupak pokrene tužbom od strane jednog bivšeg vanbračnog supružnika.

U pomenutom vidi problem, koji je procesne prirode, a ujedno predstavlja kršenje ljudskih prava.

“U smislu povrede prava na pristup sudu na način koji nije diskriminatoran u odnosu na lica koja se razvode. Osim navedenog, sudovi ne prave razliku između lica koja su bila u bračnoj i vanbračnoj zajednici, pred sudom vanbračna zajednica, prema mom iskustvu, ne biva negativno percipirana”, napominje Živković.

Ona je za Dnevno.me zaključila da se sa sigurnošču ne može izjasniti je li u našem društvu u cjelini vanbračna zajednica tabu tema, jer nema sveobuhvatan uvid.

“Na osnovu onoga što je moje neposredno iskustvo, ne bih rekla da je vanbračna zajednica tabu tema”, zaključuje ona.

Iskustvo onih koja živi u vanbračnoj zajednici

Podgoričanka J.I koja sa partnerom već 12 godina živi u vanbračnoj zajednici sa portalom Dnevno.me dijeli svoje iskustvo.

Ona smatra da, koliko god da živimo u tradicionalnijem društvu, biti u vanbračnoj zajednici u Crnoj Gori nije tabu tema.

Mišljenja je da dvoje ljudi živi zajedno (bilo u braku ili ne) zato što tako žele, i razilaze se iz istog razloga.

“Smatram da je manje komplikovano, ukoliko dođe do razilaženja, to učiniti u vanbračnoj zajednici”, kaže ona za Dnevno.me.

Sa druge strane, misli da u vanbračnoj zajednici pravne stvari mogu biti problem.

“Na primjer, supružnik ne može dobiti državljanstvo, što može otežati situacije kod zapošljavanja, putovanja, ostvarivanja socijalnih prava itd”, kaže ona.

Bez obzira na to, ona ima lijepo iskustvo po pitanju vanbračne zajednice i za sada ona i njen partner nijesu imali nikakvih pravnih poteškoća.

“Jedino je za nijansu složenije recimo kod vađenja dokumenta, putovanja jer je potrebna saglasnost i potpis oba roditelja (oba roditelja moraju biti fizički prisutna prilikom potpisivanja)”, kazala je ona.

Na pitanje da li je porodica prijatelji i okolina savjetuju da ipak sklopi brak, kaže:

“Da. Bilo je, čak i od službenika u MUP-u. Na sve to reagujem osmjehom i odgovorom da svako ima pravo da bira svoj put”, poručuje on.