Podjela besplatnih udžbenika svake godine je nepromišljena odluka

Stav pedagogice u Osnovnoj školi „Blažo Jokov Orlandić“ Tanje Vujović

Kao što znamo, prošle školske godine su svi učenici osnovnih škola u Crnoj Gori dobili besplatne udžbenike. O toj odluci se moglo i može diskutovati. Za mnoge porodice je kupovina udžbenika zaista veliki izdatak, ali neke mogu to bez problema sebi da priušte. Tako da nije bilo neophodno da svi dobiju besplatne udžbenike. Međutim, to je mali problem.

Ono što je mnogo veći problem i što zaista čudi, a moglo bi da se objavi u rubrici “Vjerovali ili ne“, jeste odluka nadležnih da i ove godine podijeli učenicima nove udžbenike!!! Kako je distribucija udžbenika išla preko škola roditelji su se javljali i pitali šta da rade sa “starim“? Školama je rečeno da mogu “na dobrovoljnoj osnovi da prikupe knjige od učenika“ – ali šta da rade s njima kad će svi dobiti nove? Prvo čega smo se dosjetili je reciklaža. Komunalno kaže da za jednu tonu udžbenika škola može dobiti 50 eura!!! Da li se to isplati?

Podsjećamo da je udžbenik veoma skupa knjiga – kompleti knjiga za osnovnu školu koštaju od 39,80 eura za prvi razred, do 94,20 eura, koliko koštaju knjige za sedmi i osmi razred. Ove školske godine (prema podacima Monstata) osnovnu školu u Crnoj Gori je završilo 37.132 učenika. Lako možemo izračunati koliko nas koštaju “besplatni udžbenici“.

Ovom nepromišljenom odlukom šaljemo negativne poruke djeci. Poručujemo im da su udžbenici (provjereni izvor znanja – makar bi tako trebalo da bude) bezvrijedni i da ih slobodno mogu baciti u kontejnere sa ostalim smećem, takvu sudbinu ne bi trebalo da doživi ni jedna knjiga! S druge strane iz tih udžbenika su učili, pored ostalog da je Crna Gora ekološka država i da je čuvanje prirodnih resursa od vitalne važnosti za nas, kao i za generacije koje dolaze. Mogu čak i izračunati koliko je drveća posječeno da bi se dobilo onoliko udžbenika koliko će se ovih dana naći na otpadu ili u najboljem slučaju reciklirati.

Nekako smo navikli da kad god se obratimo nadležnima, novca za škole nema – ni za računare, ni za namještaj, ni za laboratorije… Za novac koji se utrošio za ove udžbenike, svaka škola je mogla da dobije dragocjena nastavna sredstva i unaprijedi uslove za učenje. U najmanju ruku to je nedomaćinsko ponašanje.

Djeca su već navikla da čuvaju udžbenike, da ih razmjenjuju jedni s drugima, da ih nasleđuju od starijih braće i sestara ili drugara iz škole i komšiluka. Jedan udžbenik bi trebalo da se nasleđuje makar tri školske godine, a učenici da se obavežu da će udžbenike čuvati jer su vrijedni i jer imaju na umu mlađe drugare i očuvanje planete.

• Tekst je preuzet sa autorkine Fejsbuk stranice. Stavovi koje zastupa autorka nisu nužno i stavovi redakcije.