Političari pričaju o turističkim potencijalima, ali privredi ne miču omču oko vrata 

U predizbornim kampanjama za predstojeće lokalne izbore u Crnoj Gori sve političke partije i koalicije akcentuju turizam dajući mu „mjesto od posebnog  značaja“ u svojim  programima. To je razumljivo jer turizam jeste jedna od strateških privrednih grana u Crnoj Gori, ali  izostaju predlozi,  rješenja za suštine nagomilanih  problema, uklanjanje  biznis barijere koje urušavaju domaću turističku privredu.

Vlasti se mjenjaju, ali loši Zakoni,  neusaglašeni Zakoni- konkretno Zakon o turizmu i Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju,  ostaju kao omča oko vrata turističkoj privredi.

U Crnoj Gori siva ekonomija je  u povlašćenom položaju u odnosu na registrovana turistička preduzeća.  Prema slovu Zakona veće su novčane kazne za registrovana preduzeća koja se bave turizmom, nego za lica  koja posluju u sivoj zoni. Koju poruku domaćoj privredi šalju predstavnici naroda koji sjede u Parlamentu- zaključite sami.

Na listi učestalih  kontrola su samo registrovani.

Siva ekonomija je pojava koja ne jenjava u turizmu, već naprotiv. Koliko se ozbiljno kao sistem  bavimo sivom ekonomijom potvrđuje  nekoliko primjera iz naše svakodnevnice koja traje godinama-  nevladine  organizacije  koje  organizuju  zimovanja, a reklame objavljuju i  u prostorijama inspekcijskih službi, Uprave policije..uz napomenu da osobe koje odlaze na ta zimovanja nisu članovi tih NVO.

Stranci, fizička lica,  koji žive u Crnoj Gori, takođe,  nelegalno obavljaju turističke djelatnosti.   Dileri privatnog smještaja su uglavnom osobe koje čak nemaju ni boravak u Crnoj Gori.   Tema za istraživačko novinarstvo- koliko je u poslednjih dvije – tri  godine izrečeno mjera zabrane boravka i zabrane ulaska stranim državljanima u Crnu Goru zbog ilegalnog rada u turizmu. To je takođe, podatak, koji bi pokazao  koliko se sistem zaista bavio suzbijanjem sive ekonomije.

Posebna priča  sive ekonomije su inostrane turističke agencija koje obavljaju ovu djelatnost u Crnoj Gori, a ne plaćaju poreze i sve ostale obaveze prema državi.

Ne trebamo mi izmišljati toplu vodu. Dovoljno je preći granični prelaz Debeli brijeg i vidjeti kako Hrvati štite domaću privredu. To je primjer rodoljublja a i mogućnost otvaranja novih radnih mjesta. Samo  grad Dubrovnik ima oko 700 turističkih vodiča. Sve inostrane turističke agencije moraju  angažovati loklanog vodiča pri obilasku Starog grada. Za  zaustavljanje  autobusa na Pilama ispred Staduna na tri minuta, gradu Dubrovniku crnogorske agencije plaćaju  105 eura, plus parking…   Kod nas strane agencije  bukvalno vršljaju kako žele, autobuse parkiraju pored Jadranske magistrale i ne plate ni jedan euro, lokalne vodiče ne angažuju …

Upitno je i kako strani turistički vodiči  predstave Crnu Goru kao turističku destinaciju, imaju li motivaciju, znanje da  predstave Stari grad Bar  turistima. Interpretaciju kulturne baštine, nasleđa Starog grada Bara mogu na vjerodostojan, zanimljiv način predstaviti turistima samo lokalni turistički vodiči koji su prošli obuke,  imaju znanje i govore strane jezike. To je šansa i za mlade ljude i otvaranje novih radnih mjesta.

Tri Vlade su se promjenile, turističke agencije nisu dobile tumačenje Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju za privatne ture koje organizuje turoperator- licencirana turistička agencija za organizovanje putovanja.  Tumačenje je traženo još od  nekadašnjeg ministarstva saobraćaja u vrijeme  ministra Nurkovića, pa je funkciju resornog ministra u ministarstvu kapitalnih investicija  vršio Bojanić, te Ibrahimović. Bez odgovora su ostale turističke agencije. Jasno je i zašto- Zakoni su neusaglašeni.

Kako se to odražava na turističku privredu- Tako što turističke agencija svoja prava na rad iz opisa djelatnosti turoperatera dokazuju na sudovima pri čemu gube i vrijeme i energiju.   

A, podsjetiću, okolnosti usled pandemije korona virusa povećale su potražnju turista za privatnim turama.

Da se  postidimo svi kad vidimo kako nam je u Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju definisan „šatl prevoz“.  Neko je zanemario  da je Crna Gora, turistička država, a i zemlja koja ima more i naravno luke, te da u ovu destinaciju može se doputovati  brodom, a može vozom ….Ne dolaze nama turisti samo avionima.

 Bilo bi fenomemelano da Crna Gora ima VIP turiste koji bi bili voljni na primjer transfer od AD Tivat do Bara, Budve, da plate 200 eura. Naš zakonodavac je  limo servis savršeno prilagodio njima  podesnim „privrednicima“ pa za ovu namjenu su itekako vodili računa „ o šest glava“ turista za koje  prevozna srdstva mogu biti samo mercedes čija je tržišna vrijednost 25.000 eura. Ništa „mlađe“ od sedam godina, niti na primjer francuski proizvođač automobila.

Šta sa turisima koji nisu VIP, a u Crnoj Gori tih je ubjedljivo najviše.

 Sa druge strane „brižni zakonodavci“  ne mare za živote  50 osoba jer je neko dozvolio  se voze u međugradskom saobraćaju rasplim autobusima čija je proizvodnja  30 i više godina. To su autobusi  bez klime, na kojima se   tokom vožnje  vrata drže otvorena da bi se putnici ljeti  rashladili.

Suočile su se turističke agencije u minulim vremenima i sa nevjerovatnim „izumom“ predlagača Zakona o turizmu koji je nametao da turoperator treba potpisati ugovor sa svakim turistom koji pođe na jednodnevni izlet. To nigdje na svijetu nema, niti će biti.  Srećni da budemo što nam notare nisu uveli u procedure. Iako Opšti uslovi putovanja do tančina definišu prava i obaveze, i agencije i putnika, za realizaciju jednog aranžana treba ugovora da svaka agencija  angažuje pravnika.

 Na pitanje šta uraditi- Sa  loklanog nivoa sagledati sve rizike  poslovnog ambijenta  turističke privrede, objektivne okolnosti, i u najskorijem vremenu podnijeti  inicijative o izmjenama  i dopunama  Zakona o turizmu i Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju kako bi se uklonile  biznis barijere  prije naredne turističke sezone.

Takođe, zakonskim regulativama uobličiti nove turističke sadržaje   kako bi turistička privreda mogla da funkcioniše u interesu svih- države, turista i na kraju samih privrednika.