„Priče pod Rumijom“: Duh i istorija grada sačuvani u novoj knjizi Čeda Ratkovića

„Priče pod Rumijom“, nova knjiga Čedomira Čeda Ratkovića, uglednog Baranina koji je za života, između ostalog, obavljao funkciju predsjednika Opštine Bar i direktora trgovinskog preduzeća „Izbor“, nezaobilazno je štivo za sve buduće generacije koje budu željele da na drugačiji način sagledaju istoriju Bara. Kroz prethodno djelo, „Bar – grad pod Rumijom“, Ratković je istoriji ove opštine pristupio na više faktografski način, a novom knjigom, koja je premijerno prezentovana sinoć u sklopu programa bARS Barskog ljetopisa, pred više od stotinu građana, autor kroz četrdeset autobiografsko-memoarskih priča približava događaje iz duge istorije Bara.

Knjiga ima četrdeset naslova, koji, kroz više od dvije stotine priča, događaja, biografija i sjećanja, u kojima se pominje preko pet stotina imena, potkrijeplenih sa preko dvije stotine fotografija, čitaocima pruža priliku da saznaju nešto više o bogatoj istoriji Bara. Na platou ispred punog Dvorca kralja Nikole u Baru, sinoć su pred publikom Barskog ljetopisa o djelu sa Čedom Ratkovićem razgovarali glavni i odgovorni urednik Radio Bara, novinar i publicista Milan Vujović i Miloš Šušter, dugogodišnji Ratkovićev prijatelj i uvaženi društveni radnik iz vremena o kom govori ova knjiga.

Selektor programa bARS Željko Milović kazao je da „kada nekome kažete da je živa legenda grada, to malo u današnje vrijeme zvuči rogobatno, ali Čedo Ratković zaista jeste to„.

„On je najdirektnije učestvovao u nastanku Bara kakvim ga danas znamo. Na čelu najvećeg barskog trgovinskog giganta, preduzeća Izbor, ostao je 20 godina. Od 1984. do 1986. obavljao je funkciju predsjednika Opštine Bar. Autor je specifične knjige „Rodoslav Ratkovića iz Bara – Sustaša“, u kojoj je nakon višegodišnjeg rada detaljno rekonstruisao porodično stablo. Knjiga „Priče pod Rumijom“ štampana je u ograničenom tiražu i nema je u prodaji„, kazao je Milović.

Moderator večeri Milan Vujović kazao je da je u pitanju „čovjek koji zaslužuje respekt kao malo ko u ovom gradu“.

„On to poštovanje ima od svih Barana, ili gotovo od svih, jer ne bi bilo dobro da ima poštovanja od svih Barana. Čedo ima običaj da me ujutru zovne i pita jesam li slobodan. Brzo se razbudim, jer to uvijek bude rano, i uvijek kažem da sam slobodan, iako nisam, jer znam da me zove da idemo da obilazimo zavičaj. A boljeg i pouzdanijeg vodiča kroz barski kraj od Čeda Ratkovića nema. I onda neoprezno pitam Čeda hoću li ja da dođem za njega. „Ne, ne, nikako, ja ću da dođem za tebe, ti si metiljav“. Znam da nije ‘metiljav’ neki kompliment, ali prećutim. Onda, krenemo, idemo i dođemo u Donja Poda i gledamo na dlanu Bar. Nikako u Donju Podu, to mi je i Čedo rekao. I onda krenemo za Gornja Poda uz veliku pedencu i pomislim – Bože, ja više straha imam sa sobom, nego sa Čedom sa volanom. Tako da je ona priča o metiljavosti potpuno tačno. A ovo sam ispričao da bih dokazao da je Čedo ne samo bistrog uma, nego i u sjajnoj kondiciji„, kazao je Vujović, koji je u uvodnom dijelu pročitao uvodnu priču „Velji most na rijeci Rikavac„.

Miloš Šušter kazao je da je intenzivnu saradnju sa Ratkovićem započeo poslije zemljotresa 1979. godine, kada je Ratković bio direktor „Izbora“. „Izbor“ je, podsjetio je Šušter, prije zemljotresa imao veliki broj objekata na području cijele opštine, neki su srušeni, a ostali teško oštećeni. Srušeni objekti su brzo zamijenjeni novim, oštećeni sanirani, a „kruna“ sanacije bila je Robna kuća „Izbor“ – Čedovo „remek-djelo“, tada najveća u bivšoj Jugoslaviji.

„Imao sam sreću da kao mlad čovjek upoznam vrhunske ljude, vrhunske stručnjake, da naučim dosta toga što mi je u životu pomoglo. Sa Čedom sam intenzivno počeo da sarađujem u periodu nakon zemljotresa. Čedo je bio predsjednik Opštine Bar od 1984. do ’86. godine, i tada smo sarađivali posebno na izgranji crmničkog vodovoda. Tada su započeti i izgradnja Marine, u obliku kakav je danas, Sportski centar, i mnogi drugi objekti koji su od velikog značaja za naš grad i opštinu. Sve funkcije koje je obavlja, a bile su odgovorne, je obilježio, doprinio je da budu značajnije poslije njega. A nijedna od tih funkcija ga nije promijenila, ostao je čovjek sa korektnim odnosima sa svima, uvijek je imao svoj stav, dobro razmislio prije nego što kaže, bio je i ostao čovjek od riječi, tražio je to i od drugih ljudi i moje je veliko zadovoljstvo i sreća što sam u velikom periodu svog življenja imao jednog takvog čovjeka za druga i imam ga i danas„, kazao je Šušter.

Govoreći o novom Ratkovićevom djelu, Šušter je kazao da su ovakve knjige po formi i sadržaju po njegovom ukusu.

„Kratke priče, sa punoćom izraza, dovršenom misli, dovršenim porukama, priče iz kojih se nauči, koje podučavaju druge – djecu, prijatelje… Ovo su djela o čijem štampanju ne treba da brine autor, ona su od mnogo većeg značaja za grad i šire. Za slične knjige – ne samo ova Čedova, već i drugih autora, koje poslije njihovih odlazaka neće imati ko da napiše, uvijek treba naći naći načina kako da se odštampaju u što većem tiražu„, kazao je Šušter.

Recezije za djelo potpisuju Šušter, Vujović i dr Savo Marković, čiji je osvrt pročitala novinarka Maja Tomović.

„Kaže se ‘Fali se ka’ Bar maslinama’. Nije to bez razloga rečeno. Sve što je čovjek stvorio vremenom stari i nestaje, osim maslina“ – piše Ratković u novoj knjizi. I u skladu s takvim stavom prihvatio je ponudu aktuelnog predsjednika barske opštine za organizaciju književne promocije – prihvatiće da se događaj organizuje, uz uslov da se masline skoro 1500 godina na Topolici sačuvaju, zasad kakav, kako tvrdi Ratković, ne postoji na Jadranu. Ova promocija imala je, stoga, svoju dvojaku misiju – da se sačuva maslinjak i drevna knjiga „Praznični minej“ Božidara Vukovića Podgoričanina, koji je, kako je objasnio Ratković, zapravo bio Baranin.

„Ne volim ovakve skupove, ali me ‘natjerao’ Dušan Raičević, a prije toga su me i Milan i Željko pitali. Nisam želio ni prethodnu knjigu o rodoslavu Ratkovića da promovišem, a sa njenom izradom sa počeo početkom sedamdesetih godina. Napravili smo Dušan i ja pogodbu, i dobio sam obećanje da će zasad od desetak maslina u jezgru grada biti sačuvan„, kazao je Ratković.

Ratković je objasnio i zašto Volujica nosi takvo ime, da li je Mirovica dobila naziv po običaju mirenja, otkud takav naziv Sumini, ko je prvi upotrijebio sintagmu „grad pod Rumijom“. U sklopu edicije koja nosi naziv „Pod Rumijom“, Ratković je objavio i knjige „Voćnjaci pod Rumijom“ i „Grad pod Rumijom“. Govoreći o „Rodoslavu Ratković“, kazao je da bi „svako trebao da piše svoj rodoslov“.

„Više nema genealoga. Ako sami ne napišemo rodoslove, naši unuci neće znati ni kako se vi zovete„, kazao je na kraju večeri Ratković, zahvalivši se svima na prisustvu.

Promociji u Baru prisustvovali su predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, bivši predsjednik Jusuf Kalamperović, poslanik u Skupštini Crne Gore Miodrag Lekić, potpredsjednica Opštine Bar Tanja Spičanović, veliki broj predstavnika kulturnog i javnog života grada.