Talasi nasilja u Crnoj Gori- mehanizmi protiv nasilja

U Crnoj Gori evidentan je zabirnjavajući porast nasilja i tragičnih događaja koji skoro svakodnevno pune stupce crne hronike. Obračuni između mafijaških grupa, porodične tragedije, saobraćajne nesreće, stalne tenzije, trvenja i ispoljavanje netrpeljivosti u duboko podijeljenim crnogorskim društvom…sumorna su dešavanja i ozbiljni izazovi. Kako premostiti akutne društvene krize i krenuti putem tolerancije i prosperiteta za Primorski portal govori profesorica Zorica Joksimović.

Primorski portal: Kako komentarišete aktuelni talas nasilja u našoj zemlji i šta vidite kao osnovne  uzroke?

– Uzroci su višestruki i višeslojni: ekonomska nesigurnost i nedostatak perspektive,  trend da je ulazak u političke vode i bavljenje politikom  najbolji „biznis“, te da obrazovanje degradira. Kod dijela društva još je prisutno uvjerenje da se problemi rješavaju prijetnjama. Sveprisutna je  pojava rješavanja sukoba silom, kao i potreba dijela stanovništva za brzom i lakom zaradom. U  porastu su porodične tenzije usljed nedostatka komunikacije u porodici i nedovoljnog bavljenja mentalnim zdravljem, kao i prisutnosti nasilnih obrazaca koji se prenose na mlađe generacije. Slaba zakonska regulativa i kaznena politika, kao i slaba prevencija su uzroci porasta nasilja u našoj zemlji.

Polazeći od uzroka treba tražiti rješenja koja moraju biti usmjerena na umrežavanju svih faktora koji imaju uticaj, a to su:  jačanje pravosudnog sistema, efikasnija kontrola policije u saobraćaju kao i kontrole posjedovanja i nošenja oružja, potreba za više edukacije o nenasilnom rješavanju sukoba, podrške mentalnom zdravlju kao i prevencija – posebno nad mladima jer se obrasci nasilnog ponašanja često formiraju kod djece ranog uzrasta.

Primorski portal: Imaju li crnogorske institucije kapacitet da se izbore sa različitim vidovima nasilja koji prožimaju našu zajednicu?

-Želim da vjerujem da državne institucije imaju kapaciteta i da se moraju  izboriti sa svim oblicima nasilja koje, gotovo svakodnevno, uzima svoj danak. U suprotnom, postačemo Zemlja  na koju se upire prstom – „to su oni koji se  poubijaše između sebe“. Institucije u Crnoj Gori formalno imaju mehanizme i nadležnosti, ali smatram da je veliko pitanje u kojoj mjeri ti isti funkcionišu u praksi. Svjedoci smo da policija, tužilaštvo i socijalne službe rade sa ograničenim brojem ljudi i sredstava,  nerijetko nedostaje brza i efikasna saradnja među institucijama pa su reakcije često površne, razvodnjene i zakašnjele. Naglasak je više na represiji nego prevenciji. Čini se da je među građanima nizak nivo povjerenja u institucije, te oni često pribjegavaju nasilnom rješavaju problema.

Primorski portal: Na koji način u ovako složenim okolnostima obični građani mogu dati svoj doprinos i da li trenutno postoji dovoljan broj anti-nasilnih inicijativa u crnogorskom društvu?

-Obični građani mogu imati ključnu ulogu u smanjenju nasilja, čak i kad se čini da su problemi prevelikog obima za pojedinca. Njihov doprinos može biti vidljiv na više nivoa, a ukratko bi podrazumijevao: pravovremenu prijavu policiji koja može spriječiti tragičan ishod sukoba i spasiti nečiji život, nenasilnu komunikaciju kao dobar obrazac za rješavanje problema, podršku žrtvama nasilja kroz empatiju, pomoć i solidarnost, učešće u zajedničkim inicijativama -angažovanje u školskim, lokalnim i nevladinim programima koji promovišu prevenciju, toleranciju i mirno rješavanje sukoba.

Što se tiče broja anti nasilnih inicijativa, sigurno da postoje, ali nijesu dovoljno vidljive. Većinom su to NVO aktivnosti, sadržaji u okviru pedagoško-psiholoških službi škola, projekti na nivou lokalne zajednice, što je malo. Uloga države bi mogla biti znatno pokretljivija u koordinaciji i podršci takvih aktivnosti.

Primorski portal: Osim organizovanog kriminala, koji su ostali faktori koji utiču na ekspanziju nasilja?

-Osim organizovanog kriminala, na porast nasilja utiče čitav niz povezanih faktora kao što su: loš standard,  besperspektivnost mladih, rast frustracije i podložnost konfliktima. Prisutne su i političke tenzije, podjele, govor mržnje u javnom prostoru, takođe i nedovoljna porodična harmonija, trka za zaradom, prestižom, prisustvo alkohola, droge, kocke, kao i  prethodnih loših obrazaca.

Utiču takođe i sporo procesuiranje slučajeva nasilja, blage i selektivne kazne kao i slaba institucionalna reakcija što sve pospješuje porast nasilja. Uticaj medija i društvenih mreža sa senzacionalističkim izvještavanjem i govorom mržnje takođe doprinosi širenju netrpeljivosti i agresije. U lokalnoj zajednici, školama i porodici nema dovoljno programa i komunikacije na temu razvijanja vještina mirnog rješavanja problema. Evidentan je i nedostatak pravovremene psihološke pomoći i podrške, kao i razvijanja svijesti o nužnosti traženja stručne pomoći kod pojedinaca.

Primorski portal: Ukazali ste na slabu zakonsku regulativu i kaznenu politiku. Na koji način se može doći do poboljšanja u toj oblasti?

-Smatram da unapređenje zakonskog okvira jeste potrebno, što nije problem samo kod nas, već i u razvijenijim evropskim sistemima, ali je jednako važno da se dosljedno sprovode postojeći zakoni. Pored potrebe za pooštravanjem kazni za prestupnike, smatram da se nameće potreba i za uvođenjem kazni za roditelje maloljetnih nasilnika, kao i usvajanje hitnih mjere zaštite, jačanje obavezne edukacije počinioca, te utvrđivanje jasne odgovornosti institucija koje propuste da zaštite žrtvu.

Primorski portal: Koje konkretne mjere bi trebalo da preduzme Vlada Crne Gore kako bi se zaustavio trend porasta nasilja?

-Na ovo pitanje teško mogu odgovoriti iz perspektive građanina, ali smatram da bi Vlada morala djelovati odlučnije i na više frontova. Samo kombinacijom represije i prevencije možemo zaustaviti ovaj opasan talas koji može da nas „potopi“ sa posljedicama.

Primorski portal: Dugi niz godina aktivno radite sa djecom osnovnoškolskog uzrasta na radionicama pod nazivom “Stop nasilju”. Koliko učenika je do sada pohađalo radionice i koliko ste zadovoljni efektima radionica u lokalnoj zajednici?

-Kao organizatorka programa i projekata Nevladine organizacije „Talas“na temu vršnjačkog nasilja, i kao profesorica Druge osnovne škole, svakodnevno se susrećem sa ovom temom kroz  rad sa učenicima. U okviru projekta „Stop nasilju“ radimo  na edukaciji i prevenciji vršnjačkog nasilja. Organizuju se radionice za učenike, u saradnji sa Đačkim parlamentom (za učenike koji u školi imaju slabu ocjenu iz vladanja, kao i one nadarene koji se kreativno literarno i likovno izrazavaju na ovu temu), zatim radionice za roditelje, u saradnji sa Savjetom roditelja, a sa ciljem da uz stručnu pomoć, roditelji kod djece prepoznaju oblike nasilja, bilo da se radi o žrtvi ili nasilnom ponašanju, te da adekvatno reaguju.

Organizujemo i  javne tribine i okrugle stolove na kojima uzimaju učešće predstavnici iz reda nastavnika, pedagoško-psihološke službe, Đačkog parlamenta, Savjeta roditelja, Centra za socijalni rad, Odjeljenja bezbjednosti, sa ciljem da se uključi šira društvena zajednica, jer samo zajedno, u lancu aktivnosti i odgovornim odnosom prema slučajevima ove vrste problema, možemo imati kvalitativni pomak. U saradnji sa Narodnom bibliotekom Budva realizuju se  radionice na ovu temu. Odziv učenika je veliki, a za rezultat imamo stvaralački čin kao jedan od načina borbe protiv nasilja. Publikovanje najboljih likovnih, literarnih radova, nastalih na radionicama, kao i promocija video materijala koji su učenici napravili kao proizvod razvijene svijesti i kampanje na temu prevencije vršnjačkog nasilja su takođe mehanizmi za borbu protiv nasilja.