Projkovski: Danom rođenja ulazimo u određene okvire, a sloboda izbora treba da bude pravo svih

Ovogodišnja pozorišna produkcija Barskog ljetopisa, predstava „Dekameron“, rađena u korpodukciji sa Gradskim pozorištem iz Podgorice i Narodnim pozorištem Niš, a u režiji jednog od najpriznatijih regionalnih reditelja Dejana Projkovskog, preispituje važno pitanje ljudske slobode i slobode ličnog izbora. „Dekameron“ je, kao i sva velika djela svjetske književnosti, dokaz da određene teme ostaju aktuelne u svakom vremenu i na svakom prostoru. U razgovoru za Primorski portal, reditelj Projkovski ističe da ovogodišnja produkcija Barskog ljetopisa, koja je okupila međunarodni teatarski tim, „traga za srećom i slobodom malog čovjeka, kakvi smo svi mi“.

„Univerzalnost u „Dekameronu“ je veliko pitanje slobode čovjeka i slobode ličnog izbora. Svaki čovjek mora da ima pravo na lični izbor i da ponekad bude protiv svih društvenih i moralnih normi i granica koje se zadaju. Danom kada se rodimo ulazimo u određene okvire… S druge strane, sama renesansa u centar stavlja čovjeka. Renesansa slavi život. Kroz ovu predstavu mi tražimo sreću i slobodu malog čovjeka, kakvi smo svi mi. I sam Bokačo govori o malom čovjeku koji počinje da se poigrava sa velikim stvarima, velikim temama – religioznim, moralnim, porodičnim i društvenim normama„, objašnjava reditelj i dodaje da je kod Bokača posebno zanimljiva borba između Erosa i Tanatosa, života i smrti. Pozorište je kao i život, ono živi u trenutku, postoji samo sada i tu, kao i sami život.

Ovo raskošno renesansno djelo, čiji je osnovni motiv kuga, koja je u trinaestom vijeku harala Evropom, dobija novo viđenje, posebno u kontekstu perioda tokom i nakon korona.

„Svi smo prošli koronu i povezali smo kugu i koronu, kroz koju smo stigli do odgovora da je čovjek ljudsko biće i da je to najvažnija. Kada je počeo čovjek da se nalazi u centru svijeta, onda su se rodile velike stvari, velika djela koje su do dan danas najvažnija u istoriji umjetnosti. Ova predstava slavi čovjeka, stavlja ga u centar, malog čovjeka koji se poigrava sa velikim temama iako ih nekada i ne razumije do kraja, pa radi njihovu demistifikaciju ili mistifikaciju. Mi ne govorimo o religiji ili sistemu, već slavimo život i tražimo velike kontraste koji obilježe život, kakvi su sreća i tuga. I sreća i nesreća dođu odjednom„, kaže reditelj.

Posebnu priču pričaju scenografija i kostimi, koja su u nekim djelovima jasni, poput kontrasta bijelih i crnih anđeoskih krila. Naročit utisak na publiku ostavile su dječije glave.

„Dvije su nam stvari važne bile kada o tom dijelu govorimo. Najveće slike, pogotovo skulpture anđela, imaju dječije glave. A sa druge strane, bavili smo se materijalima o kugi i vidjeli smo da su se ljudi i u tom periodu pitali zašto djeca umiru. Dostojevski kaže da nema cijene koja bi ijednu dječju suzu mogla da isplati. Povezali smo anđele i djecu u ovom kontekstu i tog „palog“ anđela. Jedan argentinski poeta govori kako do savršenog zvuka dijeli jedan poluton, a to je i razlika između anđela i đavola. Dobro i loše se ne razlikuju tako lako, nije sve crno-bijelo. Zapravo smo htjeli da stvorimo sliku palih anđela i nedužnih života za čiju tragediju nemamo svi mi odgovor. Kada ljudi ne pronalaze odgovore na pitanja poput ovog o smrti djeteta, rade mistifikacije“, smatra reditelj.

Dejan Projkovski prvi put je imao priliku da radi na Barskom ljetopisu.

„Bio sam i ranije u Baru, poznavao sam scenu. Imali smo dovoljno vremena, dvije sedmice, da se pripremimo ovdje. To je jako bitno i dovoljan period da se spojimo sa scenom, tehnikom. Dok radimo, uvijek volim da prošetam po gradu, vidim djelove grada u kojima nema turiste, čovjek uvijek treba da osjeti duh vremena i mjesta gdje radi“, zaključio je reditelj Dejan Projkovski.

Predstavu Dekameron imaće priliku da pogleda i publika u glavnom gradu. U Podgorici će u oktobru mjesecu otvoriti drugi dio sezone Gradskog pozorišta.

U predstavi igraju: Miloš Pejović, Sanja Krstović, Omer Bajramspahić, Vanja Jovićević, Dušan Kovačević, Maja Vukojević Cvetković, Pavle Popović, Una Lučić, Stefan Vuković, Lara Dragović, Evgenija Stanković, Dragana Jovanović i Dragiša Veljković.

Scenografiju potpisuje Valentin Svetozarev, muziku Goran Trajkoski, dok je raskošne kostime radila Marija Pupučevska.

Scenski pokret i koreografija povjereni su Tamari Vujošević Mandić, asistent reditelja je Branka Knežević a muzički urednik i korepetitor Renata Perazić.