Boltić: Nagrada za trenera godine najveće je priznanje za moj dugogodišnji rad

Nagrada za trenera godine, koju tradicionalno dodjeljuje Opština Bar, za 2021. godinu pripala je Saši Boltiću, treneru Džiju-džica kluba “Mornar”. U svijetu borilačkih vještina Boltić je duže od četiri decenije, a ova godina je bila posebno uspješna – nakon niza medalja takmičara Džiju-džica kluba “Mornar” na brojnim međunarodnim prvenstvima, takmičarke “Mornara” Kristina Radosavović i Elena Stojanović osvojile su u Abu Dabiju zvanje vicešampionki. Za Primorski portal Saša Boltić govori o nagradi, “Mornaru”, ali i počecima, razlozima zbog kojih je on odabrao borilačke sportove i zašto je važno da djecu usmjeravamo na sport.

U jednom sportskom gradu, kakav je Bar, dobiti nagradu za trenera godine je prijatno, počinje razgovor za naš portal Boltić, posebno ako se ima u vidu koliko ima sportskih klubova i sportskih trenera.

“Ovo je najveće i najznačajnije priznanje za moj dugogodišni rad i trud koji ulažem, stvarajući najveće i najbolje sportiste u Crnoj Gori, Evropi i svijetu. Ovo priznanje mi predstavlja i potvrdu odličnog rada, a postignuti rezultati mojih takmičara to potvrđuju, a ujedno, nagrada je i obaveza da nastavim još jače i kvalitetnije da radim. Uvijek se može više i bolje“, kaže Boltić.

Iako je 42 godine posvetio borilačkim sportovima, Boltićev prvi izbor bila je košarka.

„Počeo sam sa košarkom kod trenera Pera Blažević i Sava Vučevića, a onda po nagovoru mog pokojnog rođaka Dragana Bata Ognjenovića, prešao na karate i tamo se zadržao 28 godina. Aikidom sam se bavio 5 godina, i bio osnivač kluba i na kraju završio na džiju džici. Želio sam da proširim saznanja i da još više naučim o borilačkim sportovima“, navodi Boltić.

Džiju džica je, kako objašnjava, specifična borilačka vještina koja obuhvata tri vještine – karate, džudo i aikido, i da bi se neko takmičio u ovom sportu mora da poznaje sve tri vještine.

„Ovaj sport je veoma realan i složen, a potvrda je i to što se u svim policijskim i vojnim akademijama obavezno izučava ili uči džiju džica“, ističe naš sagovornik.

Prisjećajuči se početaka, sada već davne 1980. godine, Boltić ističe da je imao jaku volju za bavljenje sportom, radio je, i to sa voljom – jedva je, kako ističe, čekao trening, bez obzira na vremenske uslove, vjetar, kišu, zimu…

„Nisu nas roditelji gurali, ni vozili na treninge. Putovali smo po dva dana na neka dalja takmičenja…“, prisjeća se Boltić.

Scena borilačkih vještina tih godina bila je tehnički siromašnija, ali uspijeh, rezultati, zvanja, mnogo su se više poštovali.

„Što se tiče borilačke scene, u odnosu na danas bila je tehnički siromašnija, ali zato su se mnogo više poštovali uspjesi i rezultati uspješnih pojedinaca, majstorska zvanja i postignuti uspjesi… Sada toga ima vrlo malo, sve je dobro dok se pobjeđuje, ali kad se izgubi, svi zaborave prethodne uspjehe“, kaže Boltić.

Kada pogleda iza sebe, na protekle četiri decenije, iza sebe Boltić vidi puno lijepih i uspješnih godina koje je proveo u sportu, puno poštovanja od ljudi u gradu, državi, regionu i dalje.

„Puno poznanstava , puno prijatelja u raznim krajevima i gradovima. Jednostavno postaneš prepoznatljiv po raznim sportskim uspjesima, a vrhunac su medalje mojih takmičara sa svetskog prvenstva“, kaže Boltić.

A 12 godina postojanja Džiju-džica kluba „Mornar“ obilježili su talentovani i uspješni takmičari i medalje sa međunarodnih prvenstava-

„Najbolji takmičari koji su nastali u našem klubu za 12 godina trajanja i rada u klubu su Jovan Milić, svjetska medalja, Elena Stojanović svjetska medalja, Kristina Radosavović svjetska medalja, Andrija Golić, svjetska medalja, Milica Mihaljević, svjetska medalja, Savo Jaredić, Balša Đurišić, Ognjen Kuzmanović itd… Ovakav uspjeh proizvod je rada više trenera – Jovana Stojanovića, Šahman Rafeta, Srđana Stojanovića i moj…“, kaže Boltić.

Na pitanje šta je to posebno kod borilačkih vještina, Boltić kaže da ovi sportovi jačaju samopouzdanje, koncentraciju, fizičku spremu, disciplinu, samokontrolu… Sve ovo su bitni elementi za ozbiljno bavljenje borilačkim vještinama, ali i osobine koje su posebno važne kod odrastanja djece u današnjem vremenu.

„U vremenu u kojem živimo, kod djece koja se bave ovim i sličnim sportovima  izgrađuje se osjećaj samopouzdanja, spretnosti i snalažljivosti u sredinama i prostorima u kojima borave. Živimo u vremen u raznih problema, vremenu vršnjačkog nasilja i fizičkog zlostavljanja, a ovakvi sportovi su odličan sistem odbijanja i neutralisanja ovakvih problema“, smatra Boltić.

Put do osvajanja svjetskih medalja uvijek je poplačan radom, predanim i iscrpnim treninzima, zalaganjima i odricanjima… Ali, važnu ulogu igra i novac, odnosno, kako to Boltić precizno kaže – „Više novca, bolji i veći uspjesi i rezultati“.

„Borilački sportovi su u svijetu jako cijenjeni i gledani, tako da se u njih ulaže puno novca. Ova sport je jedan od najpopularnih u UjedinjenimArapskim Emiratima i tamo se ulaže ogroman novac. Mi živimo u sredini gdje društvo nije bogato i u većini slučajeva ljudi se bore za golu egzistenciju, tako da nema mnogo novca koji bi se ulagao u sport. Ali, sport je najbolji reprezent jedne države i nacije. Tako da, da je više novca u sportu bili bi sportisti još uspješni. Novac je presudan za rad sportista, njihove pripreme, putovanjana najveća planetarna takmičenja… Više novca, bolji i veći uspjesi i rezultati“, kaže Boltić.

Na kraju, savjetuje djeci koja bi željela da budu fizički aktivna da odaberu sport pema svojim fizičkim i psihičkim predispozicijama, želji i htjenju.

„Svaki sport je dobar na svoj način. Borilački imaju svoje prednosti dok su djeca mlađa jer djeca brže očvrsnu, ojačaju fizički i psihički, steknu samopouzdanje, disciplinu, jačaju svoju koncentraciju, a kad odrastu više su samostalni i sigurniji u sebe. Na treningu morate biti svjesni svojih postupaka i ljudi oko sebe. Postajete svjesni svog okruženja što vam pomaže da budete bezbjedniji u svijetu koji vas okružuje. Ovo širenje svijesti vam može pomoći u školi, na poslu, ljubavi, itd… Aktivnosti u ovakvim sportovima kod starih direktno utiče na zdravlje, jer smanjuje stres, a on je danas najveći neprijatelj zdravlja“, zaključio je Saša Boltić za Primorski portal.