Tradicija tri generacije Kneževića, neraskidiva veza sa Bojanom

Tri generacije Kneževića na Bojani čuvaju  tradiciju ribarstva dugu nekoliko decenija. Još prošlog stoljeća Bojana je splela neraskidivu vezu ribara i rijeke,  pa je Boro Knežević sa suprugom prije 20-tak godina  sagradio sojanicu na desnom rukavcu blizu ušća.

Napravio je ribarsku kućicu, lovio ribu za porodicu i prijatelje da bi vremenom spojio ribarstvo i ugostiteljstvo. Tradiciju je nastavio njegov sin Ivo.

-Od kad znam za sebe živim uz Bojanu. Vozim čamac od dječačkih dana. Sjećam se, bili su to simpatični momenti. Gosti uđu na čamac, ja nakon njih i palim motor. Međutim,  pola gostiju izlazi sa čamca.  Stariji su gostima govorili- to dijete  vam je sigurnije, nego odrasli. Poznajem ćudi rijeke, i ribarstvom se bavim čitav život, kaže Ivo.

On je počeo da lovi ribu kao dječak, danas su na čamcu sa Ivom sinovi Rade (9) i Luka (7). Kad su naklonjene vremenske prilike, u ribarskoj družini na Bojani,  na  ribarskom čamcu su  otac i sinovi, Ivo,  sa Radom i Lukom.

Mreže su sredstvo za izlov. Zamimljivo je bacanje mreže za takozvano opkaljanje ribe. Čamac se vozi u krug, mreža spušta u rijeku i za kratko vrijeme izvlači.

 Mladi Kneževići pomažu ocu. Puna mreža od nekoliko desetina kilograma ribe iz Bojane, razlog za radost.  Dječija razdraganost, dedin ponos zbog savladane vještine izlova robe.

Što je u mreži, svježe ulovljeno, to je na trpezi u Konobi Ribar kod Bora: cipol, brancin, zlatka, skakavica…

Tradicija, tradicionalni vidovi ribarstva, uz to što su  izvor zdravog ulova, prihodi za porodični posao,  jesu atrakcija za turiste i upotpunjavanje turističke ponude Ulcinja i Crne Gore.