Tradicija tri generacije Kneževića, neraskidiva veza sa Bojanom
Tri generacije Kneževića na Bojani čuvaju tradiciju ribarstva dugu nekoliko decenija. Još prošlog stoljeća Bojana je splela neraskidivu vezu ribara i rijeke, pa je Boro Knežević sa suprugom prije 20-tak godina sagradio sojanicu na desnom rukavcu blizu ušća.
Napravio je ribarsku kućicu, lovio ribu za porodicu i prijatelje da bi vremenom spojio ribarstvo i ugostiteljstvo. Tradiciju je nastavio njegov sin Ivo.
-Od kad znam za sebe živim uz Bojanu. Vozim čamac od dječačkih dana. Sjećam se, bili su to simpatični momenti. Gosti uđu na čamac, ja nakon njih i palim motor. Međutim, pola gostiju izlazi sa čamca. Stariji su gostima govorili- to dijete vam je sigurnije, nego odrasli. Poznajem ćudi rijeke, i ribarstvom se bavim čitav život, kaže Ivo.
On je počeo da lovi ribu kao dječak, danas su na čamcu sa Ivom sinovi Rade (9) i Luka (7). Kad su naklonjene vremenske prilike, u ribarskoj družini na Bojani, na ribarskom čamcu su otac i sinovi, Ivo, sa Radom i Lukom.
Mreže su sredstvo za izlov. Zamimljivo je bacanje mreže za takozvano opkaljanje ribe. Čamac se vozi u krug, mreža spušta u rijeku i za kratko vrijeme izvlači.
Mladi Kneževići pomažu ocu. Puna mreža od nekoliko desetina kilograma ribe iz Bojane, razlog za radost. Dječija razdraganost, dedin ponos zbog savladane vještine izlova robe.
Što je u mreži, svježe ulovljeno, to je na trpezi u Konobi Ribar kod Bora: cipol, brancin, zlatka, skakavica…
Tradicija, tradicionalni vidovi ribarstva, uz to što su izvor zdravog ulova, prihodi za porodični posao, jesu atrakcija za turiste i upotpunjavanje turističke ponude Ulcinja i Crne Gore.
