Tradicionalno pomorska država, ali i danas bez registra pomoraca

Iako je Crna Gora tradicionalno pomorska država, decenijama brojna pitanja crnogorskih pomoraca nijesu riješenja, niti usklađena sa međunarodnim propisima po pitanju rada. Crna Gora čak nema ni registar pomoraca koji plove na stranim kompanijama, ali, procjenjuje se da u našoj zemlji ovim poslom bavi oko 5 hiljada ljudi.

Povodom Međunarodnog dana pomoraca – 25. juna, iz Samostalnog sindikata radnika u pomorskom brodarstvu i transportu Crne Gore, ističu da su „prethodne dvije godine predstavljale veliki izazov za pomorce, što ne znači da predstojeće vrijeme donosi lakše breme i manjak odgovornosti“.

„Pomorstvo kao grana privrede zaslužuje veliku zahvalnost, prvobitno zbog svjetske ekonomije, te zbog samog požrtvovanja i privrženosti svakog od nas. Ispred sindikata, a za prava naših pomoraca, nastojićemo unaprjeđenju pomorske administracije naše države, kao i ujedinjenju naših pomoraca, te poštovanju njihovih prevashodnih zahtjeva! Pomorcima na moru želimo uspješnu plovidbu, a pomorcima kod kuće ugodan odmor!“, navodi u čestitki, u ime Mreže mladih pomoraca ITF Isidora Jovanović.

Ovaj međunarodni datum bio je povod za razgovor sa tri pomorca mlađe generacije, koji su željeli da ostanu anonimni. Naši sagovornici jednoglasni su u ocjeni da su pomorci iz Crne Gore jedni od najboljih i najvrednijih radnika, ali i da reputaciju na svjetskoj mapi kvare oni koji bi do veće zarade da dođu na brži način, odnosno, nelegalnim radnjama.

ŠVERC NARUŠAVA REPUTACIJU CRNOGORACA NA SVJETSKOJ POMORSKOJ MAPI

„Po mom iskrenom mišljenju, mi smo najbolji pomorci (radnici). Niko se ne žrtvuje i ne shvata brod svojim kao naši ljudi. Uvijek su tu kad zagusti i ne odmaraju dok se problem ne riješi. Ali sa druge strane narušava nam se reputacija zbog pojedinih „kriminalaca“ kojima je i ova plata mala“, kaže za Primorski portal jedan od naših sagovornika. Na svjetskoj mapi, dodaje njegov stariji kolega, Crnogorci se mogu uvrstiti među 5 do 8 najboljih, što se tiče školovanja, a i kasnije znanja struke.

„Smatram da smo i pored završavanja kurseva ubrzanog školovanja, jedni od boljih u svijetu. Šta narušava našu reputaciju? Dovoljno je spomenuti MSC kompaniju i tu priča prestaje. Do poboljšanja čisto sumnjam da može doći jer mlađe generacije gledaju da dođu do novca što prije, a ne gledaju na pomorstvo i plovidbu kao stalan posao“, smatra naš sagovornik.

Šverc je, zaključuje njihov kolega, najveća prijetnja za reputaciju.

„Tu nema šta da se filozofira. Na profesionalnom planu, ugled narušavaju i ljudi koji su završili npr.za mesara i onda završe kurs za 5000 i idu na brod. Dakle, treba ukinuti kurseve koji ničemu ne služe osim da ljudi koji su ih osmislili pune novčanike“, jasan je u svom stavu sagovornik Primorskog portala.

UDRUŽITI POMORCE, NAJTEŽE „PADA“ ODVOJENOST OD BLIŽNJIH

Za pomorce sa kojima je Primorski portal razgovarao, najveći problem u ovom pozivu predstavlja odvojenost od porodice. Takođe, na bolji način bi se trebali uvezati pomorci iz Crne Gore, po ugledu na druge pomorske države.

„Kad sam kući problema nemam, nego mi je najljepše, jedini je problem kad me zovu i moram ići – nema goreg osjećaja. Što se tiče vremena na brodu, najteže pada ta odvojenost, ne samo od svojih, nego i od normalnog života, tj. socijalnog života“, kaže jedan od pomoraca sa kojim smo razgovarali.

„Porodica, prijatelji djeca… Više se udaljavamo, a to se osjeca kako kod nas, tako i kod ljudi koji nas čekaju.  Dok smo na brodu manje-više nema nekih problema, možda malo više da se organizuje ostajanje u lukama i da izlasci opet budi dozvoljeni. Jer biti na brodu 5-7 mjeseci i ne sići s broda sem pogledati gaz i nazad na skalu je izuzetno naporno. Mislim da bi mogli povesti kako kompanije, tako i luke dolaska više računa o ljudima koji rade na brodu“, poručuje naš drugi sagovornik.

Problem je i neuređenost ovog polja na nacionalnom planu.

„Najveći problem – što u Crnoj Gori ne postoji sindikat niti bilo što slično što bi zaštitlo pomorce“, jasan je njihov kolega.

PROBLEM OSIGURANJA

Poreski tretman pomoraca zaposlenih u stranim kompanijama polje je koje u Crnoj Gori i dalje nije jasno i do kraja uređeno. Primjera radi, u susjednoj Hrvatskoj, Pomorci u međunarodnoj plovidbi su obavezni plaćati penziono i zdravstveno osiguranje u iznosu koji je definisan u Naredbi koju tamošnje Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture donese za svaku godinu. Naši sagovornici smatraju da jeste potrebno ovo polje urediti do kraja, ali nikako na štetu onih koji u našu zemlju svake godine unesu značajne novčane iznose.

„Trebao bi biti riješen, ali naravno, sa te strane da u svakom slučaju pomogne pomorca. Jer su pomorci ti koji donose veliki novac u državu, pored turista, naravno“, kaže jedan od naših sagovornika, a drugi dodaje da je neuređenost ove teme možda i „dobra stvar gledajući na sistem u Crnoj Gori“.

„Siguran sam da ako uvedu osigranje da će biti na veliku štetu pomoraca. Ovako pomorci sebi uplaćuju sami osiguranje“.

Minimalna penzija neminovnost je za naše pomorce, prema stavu jednog od pomoraca kog smo kontaktirali.

„S obzirom da Crna Gora posjeduje flotu od tek nekoliko brodova, imamo sreće pa nas država ne oporezuje, nego su to čiste pare koje ulaze u zemlju i punimo budžet. Smatram, kao jedan od mlađih pomoraca da penziono će osiguranje biti ugašeno ne samo kod nas nego, i u svijetu. Pomorci, a i ostali treba više da se okrenu kupovini nekretnina koje će kasnije da nam se isplate na mjesečnom nivou u vidu penzije, nego da uplaćujemo penziono i finansiramo neke osobe koje nemaju dana radnoga staža, a za nas kad dođe vrijeme, biće opet onaj minimalac koji si spomenula, jer smo takva država koja mijenja pravila iz dana u dan. Podižu se minimalne plate, daju se penzije za majke od troje i više djece, a budžet ne postoji, mi smo u minusu… Kako onda da očekujem da ću je dobiti kad napunim 65 godina, kad sad nam je kasa vec u minusu“, precizira on.

PLOVIDBOM DO STABILNIH FINANSIJA

Motivi koji su odveli naše sagovornike do života na moru, različiti su – od nastavka porodične pomorske tradicije do finansija.

„Kao manji, otac mi je plovio i sviđala mi se ta sloboda koju pomorci imaju kad dođu kući. A najviše od svega pare, da se ne lažemo, najbrže se ovako mogu srediti neka životna pitanja“, kaže jedan od pomoraca sa kojima smo pričali.

„Odlučio sam da plovim zbog djeda koji je provodio po 3 mjeseca na Kubi svake godine. Ali, to je sve davna prošlost, ovo sad nema nikakve veze sa tim pomorskim životom“, navodi naš drugi sagovornik.

Pomorstvo je, zaključimo, jedna od rijetkih profesija koja u Crnoj Gori, u ovom trenutku, može dovesti do stabilnih finansija i riješiti određena žiotna pitanja.

„Rastao sam u doba rata, bilo mi je jasno da jedino u ovom poslu mogu sebi kupiti stan i osigurati mene, a i svoje. S platom u Crnoj Gori od 300 eura to nije moguće, neka se javi taj koji je kupio stan, a da nije potpisao ugovor sa bankom do kraja svog života“, zaključuje on.