Umjetnica Kanadu zamijenila Crnom Gorom: Bar mi uliva dodatnu kreativnu energiju

Juliana Kolesova, slikarka, ilustratorka, fotografkinja, dvije i po decenije gradila je uspješnu karijeru u Kanadi. Po diplomiranju na Moskovskoj školi primijenjenih umjetnosti, priređuje brojne izložbe u Evropi, nakon čega odlučuje da se na drugom kontinentu posveti i ilustraciji i fotografiji. Do sada je uradila više od hiljadu omota knjiga za izdavače iz SAD-a, Kanade i Evrope, a za svoj rad dobila je brojna međunarodna priznanja. Prije sedam mjeseci donosi odluku da trajno napusti Kanadu, a nakon razmatranja više država i gradova, bira Crnu Goru i Bar, kao svoj novi dom. Dio opusa nagrađivane umjetnice publika je u prilici da pogleda u Galeriji „Velimir A. Leković“, gdje je prošlog petak otvorena njena samostalna izložba naslovljena „Ego“.

„Kada smo donosili odluku o odlasku iz Kanade, na umu smo imali nekoliko država. Uradili smo jedno, da se tako izrazim, istraživanje, razgovarali smo sa ljudima i odlučili da je Crna Gora najbolja opcija za nas, u smislu mentaliteta, prirodnih ljepota, klime, i naravno, mora i mnogo sunčanih dana“, počinje razgovor za Primorski portal priznata umjetnica, koja se u Bar preselila prije sedam mjeseci.

Tokom tog perioda, uspjela je donekle da upozna ljude i ovdašnji mentalitet, koji joj se, posebno dopada.

„Ljudi ovdje imaju smisao za slobodu. To je ono što nam je falilo u Kanadi u posljednje vrijeme. Ljudi su tamo postali zavisni, nije bilo kritičkog mišljenja. Kada ste umjetnik, uvijek tragate, težite slobodi. A meni se sviđa što su ljudi ovdje na određen način nezavisni, ne trude se da naprave utisak – to su što jesu, ne pretvaraju se, i meni se to sviđa“, iskrena je Kolesova.

Trajni odlazak iz jedne u drugu državu nosi sobom rizike, na koje su je i prijatelji upozoravali. U njenom slučaju taj rizik se, kako smatra, isplatio.

„Neki ljudi su nam rekli da ćemo u svakoj zemlji naići na dobre i loše stvari, na šta sam odgovarala – Naravno, ja nisam mlada osoba, spremna sam za to. Znam da postoje specifične stvari, dobre i loše, u vezi svake države, ali, iskreno da Vam kažem, do sada, za ovih sedam mjeseci, nisam vidjela ništa što bi mi toliko zasmetalo u vezi Crne Gore. U suštini, nimalo nisam razočarana i što više živim ovdje, sve mi se više sviđa“, kaže Kolesova.

Na pitanje da li joj je dolazak u našu državu dao dodatni umjetnički zamah, Kolesova odgovara potvrdno.

„Dodatno me inspirisao dolazak u Crnu Goru. Recimo, na ovoj izložbi u Galeriji „Velimir A. Leković“ predstavljeno je čak šest radova koje sam naslikala tokom svog boravka u Crnoj Gori. Nikada nisam radila toliko brzo, zaista sam insprisana. Prije svega, oslobodila sam se stresa, jer je bilo izuzetno stresno u Kanadi u posljednje vrijeme. Nije oduvijek bilo tako, Kanada je bila dobra država, prelijepa, sve je bilo u redu. Nisam od ljudi koji se uvijek žale, ali posljednje dvije godine nešto je počelo tamo da se mijenja, i to mi se nije sviđalo. Promjene su se dešavale, a nije mi se dopadalo što se ljudi jednostavnu slažu sa tim promjenama, ne mogu da se bore, da misle, ne žele da misle i da se bore za svoja prava. Neću zalaziti u domen politike, ali u Kanadi je bilo stresno, a kada sam došla ovdje odmah sam počela da osjećam da stres nestaje, izlazi iz mene, i imala sam kreativne energije ponovo“, priča za naš portal Kolesova.

Na kraju, osvrnula se i na ulogu umjetnika u svijetu koji se pred nama svakodnevno mijenja.

„To je veoma bitno pitanje. Mislim da umjetnici ne dobijaju određene „uloge“ ili „ciljeve“. Umjetnici su kao ogledalo. Umjetnost je najiskrenije ogledalo ljudske istorije. Mi samo upijamo ono što je vani i to „izlazi “ iz nas. To je proces koji se teško kontroliše. Osjetimo nešto i to nešto prelazi na platno. To tako funkcioniše“, zaključila je za Primorski portal Juliana Kolesova.