Uz dovoljno volje i znanja možemo vratiti delfine u naše more

Ono što imamo prilike da vidimo na naučnim kanalima, poput Nacionalne geografije, istraživače koji predano istražuju podmorje, mnogi od nas nisu znali da imaju u svom gradu i državi. Istraživanjem morskih sisara, sa posebnom pažnjom na delfine, Baranka Nataša Nikpaljević, aktivno se bavi od 2016. godine. Za Primorski portal, govori o razlozima zbog kojih je odabrala ovaj rijedak i lijep poziv, prijetanjama sa kojima se delfini u Jadranu suočavaju, dosadašnjim projektima i saznanjima, i planovima.

„Prije svega želim da kažem da ljubav prema moru i životinjama gajim još od malih nogu, dok je interesovanje za konkretna istraživanja mora i marinskih vrsta počela već u srednjoj školi. Pretraživanja po internetu o konkretnim istraživanjima morskih sisara, ukazali su mi na veliki značaj ove grupe organizama za marinski ekosistem. Osim toga, radi se o izuzetno inteligentnim bićima, kako u pogledu njihovog ponašanja tako i njihove komunikacije, što ukazuje i na kompleksnost izučavanja ove grupe i njihovih zajednica, te otuda interesovanje da se posvetim bas njima“, počinje razgovor za naš portal Nikpaljević.

U ekosistemu, svaka vrsta ima svoju ulogu. Za očuvanjem morskog ekosistema delfin i morski sisari uopšte, od velikog su značaja.

„S obzirom na to da se radi o top predatorima, znači da se svaka promjena u ekosistemu odražava upravo na njih. Stoga su istraživanja na delfinima od velikog značaja, jer nam pružaju veoma bitne informacije o stanju našeg mora i marinskog ekosistema, što naravno vodi i ka boljoj zaštiti, ne samo delfina, već i drugih organizama u lancu ishrane jer je sve povezano“, objašnjava naša sagovornica.

Od 2016. godine, kada je prva dugoročna studija na morskim sisarima počela u Crnoj Gori, imala je sa svojim kolegama priliku da sretne dvije vrste delfina – dobrog i prugastog.

„Dobri delfini uglavnom preferiraju priobalne djelove, stoga je to vrsta koju smo imali prilike češće da vidimo kako sa kopna, tako i sa broda. Za razliku od dobrog delfina, prugasti delfini naseljavaju dublje vode, a s obzirom na manji broj terena na brodu, nismo imali priliku da ih češće vidimo i samim tim prikupimo dovoljno podataka kako bismo izvukli konkretne zaključke o njima“, precizira Nikpaljević.

Sa kolegama iz Turske, do sada je radila na nekoliko projekata. Nikpaljević pocrtava da je NVO ”Marine Mammals Research Association” (DMAD) započela prvu dugoročnu studiju na morskim sisarima u Crnoj Gori 2016. godine, kojoj se priključila od samog početka. Do sada suuspješno završili dva projekta, a u toku je i treći na temu delfina.

„U fokusu je bilo prikupljanje naučnih podataka o delfinima, kojih je do 2016. godine bilo veoma malo, kako bismo svojim rezultatima mogli doprinijeti ka njihovoj boljoj zaštiti, jer se radi o izuzetno važnoj grupi organizama za marinski ekosistem. Pored prikupljanja naučnih podataka, jedan od ciljeva ovih projekata je bilo širenje znanja o delfinima i njihovom značaju i podizanje svijesti kod lokalnog stanovništva, organizovanjem raznih edukativnih programa i javnih događaja. Ono što bih svakako htjela da dodam kada govorim o projektima, jeste da je sve projekte do sada finansirala Rufford fondacija kojoj smo neizmjerno zahvalni na podršci, jer smo upravo zahvaljujući njima uspjeli da, evo već nekoliko godina, kontinuirano prikupljamo podatke o delfinima i širimo znanje o njima u crnogorskom dijelu Jadrana kako u zemlji tako i u inostranstvu“, kaže Nikpaljević.

Njen poziv u našoj državi je rijedak, pa su Natašini saradnici uglavnom volonteri iz inostranstva. Nekoliko studenata iz Crne Gore je, kako ističe, nekoliko puta prisustvovalo lekcijama / treninzima koji su se odnosili na metodologiju izučavanja morskih sisara, međutim, zbog obaveza na fakultetu nisu mogli ostati duži vremenski period.

„Trenutno imamo par ljudi iz Crne Gore koji daju svoj doprinos u nekim projektnim aktivnostima, a nadamo se da će ih u budućnosti biti mnogo više“, ističe Nikpaljević.

Na pitanje kako izgleda jedan dan na terenu i kako se priprema za odlazak na more, Nikpaljević ističe da se terenske aktivnosti sprovodi u periodu kada su delfini najaktivniji, a to su periodi izlaska i zalaska Sunca – u trajanju od najmanje tri sata kada posmatraju sa kopna, dok tereni na brodu traju najmanje pet sati.

„Na terenima nosimo određenu opremu za praćenje i bilježenje podataka, a ono što nikada ne smije izostati to je dobro raspoloženje. Iako svakodnevno naporno radimo na projektnim aktivnostima, odlazak na teren u ranim jutarnjim časovima nam ne pada teško, jer iako ovaj posao zahtijeva dosta truda i napora, kada radite ono što volite i kada znate zašto to radite, onda se sve lakše podnese. Terenske aktivnosti na brodu pričinjavaju veće zadovoljstvo, jer delfine možemo vidjeti mnogo bliže, ali bilo da idemo u zimskom ili ljetnjem periodu, jakna u jutarnjim časovima ne smije izostati“, uz osmijeh priča mlada istraživačica.

Vidjeti delfina kod nas je uvijek kuriozitet… Nikpaljević smatra da ih je ranije u ovom dijelu Jadranskog mora bilo više, no da smo svojim nemarom uspjeli da ih otjeramo.

„Da, smatram da ih je bilo više, jer iako kod nas u Crnoj Gori nije bilo mnogo podataka o njima, dovoljno je da pogledate rezultate istraživanja sprovedenih u okruženju, Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, i ne samo u Jadranu, već i uopšteno u Mediteranu, i jasno vam je da ih je bilo mnogo više. Porast antropogenog uticaja u poslednjih nekoliko decenija u cijelom Mediteranu, dalo je rezultate kakve ih vidimo danas, a to je pad brojnosti delfina. Osim pomorskog saobraćaja, uništavanje staništa i priobalnog područja, zatim zagađenje mora i prekomjerni ribolov a do skoro i istraživanje nafte i gasa, predstavljaju prijetnje sa kojima se delfini suočavaju u našem moru“, kaže Nikpaljević i kao primjer daje vrstu običnog delfina (Delphinus delphis).

„Ona se tokom ranih 70 – tih godina smatrala najbrojnijom vrstom delfina u Jadranu. Međutim, usljed intenzivnog antropogenog uticaja, kao što su uništavanje staništa, prekomjerni ribolov i zapetljavanje u ribarskim mrežama, ova vrsta delfina je, prema podacima, zabilježena 1997. i poslednji put 2016. godine u centralnom dijelu Jadrana, stoga se smatra regionalno izumrlom vrstom. Iako se povremeno javi u Jadranu, ova vrsta se već dugi niz godina ne smatra stalnim stanovnikom našeg mora, jer da bi se tako smatrala, potrebno je da naše more koristi za rađanje mladunaca, što u poslednjih nekoliko decenija nije zabilježeno. Stoga je neophodno redukovati prijetnje sa kojima se suočavaju, ne samo pomenuta vrsta delfina već i druge vrste morskih sisara koje naseljavaju Jadransko more, kako bismo im omogućili da koriste i da budu stalni stanovnici našeg mora i da samim tim omogućimo održavanje marinskog ekosistema zdravim, što naravno ima pozitivan uticaj i na nas same“, navodi Nikpaljević i obrazlaže – prvenstveno smanjiti buku, koja u najvećoj mjeri smeta morskim sisarima, s obzirom na to da komuniciraju slanjem zvučnih signala, koji im osim komunikacije jedni sa drugima pomaže i da se orjentišu u prostoru.

„Kako bismo postigli te rezultate i redukovali prijetnje sa kojima se suočavaju od velikog značaja je i širenje znanja o delfinima među lokalnim stanovništvom, jer to umnogome pomaže njihovu bolju i dugoročnu zaštitu“, ističe naša sagovornica.

Govoreći o profesionalnim planovima, Nikpaljević kaže da u planu ima da nastavi sa naučnim istraživanjima vezano za more i marinske vrste. S tim ciljem, nedavno je otvorila svoju nevladinu organizaciju pod nazivom “Marine Life Research Foundation”, koja za cilj ima zaštitu mora i marinskog biodiverziteta.

Na kraju, Nikpaljević kaže da uzore u ovom poslu ima.

„Uzor su mi prijatelji iz inostranstva, koji naporno rade na sprovođenju naučnih istraživanja i teže ka istom cilju, a to je upravo zaštita mora i marinskog ekosistema i širenje znanja o ovoj oblasti i njenom velikom značaju“, zaključila je Nataša Nikpaljević.