Zaštićeni prstaci nađu put do tanjira bogatih i odabranih

Zaštićene morske vrste nađu se na tanjirima „odabranih“ i bogatih, u nekim restoranima, ali ribarski inspektori i u Institutu za biologiju mora, uvjeravaju da je ta pojava smanjena u odnosu na ranije godine. To je ostvareno zahvaljujući djelovanju inspektora i svesrdnoj pomoći Uprave policije, Grupe „Stop krivolovu“, kao i savjesnih ribolovaca i građana. Inspektori ističu i da je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstava i vodoprivrede (MPŠV) počelo sa izmjenama zakona koji će omogućiti da se ova oblast bolje prati, a prestupnici strože kazne.

Inspektor za ribarstvo Ivan Knežević naglašava da je ljeto period kada su ove nelegalne aktivnosti pojačane, jer su strani turisti najviše zainteresovani i njihova platežna moć im nažalost omogućava konzumiranje, prije svega školjke prstac. Ta školjka je najtraženija, a porcija, iako se zvanično ne može naći na meniju, košta oko 50 eura.

„Najčešća mjesta na kojima se susrećemo sa izlovljavanjem ove školjke, kao i izlovom morske ribe i drugih organizama uz upotrebu eksplozivnih naprava, kao i nedozvoljenih alata i opreme su Rt Platamuni, Krimovica, Zagora, Bigova, Valdanos“, objašnjava Knežević.

On ističe da je vrlo teško uočiti i reagovati u ovakvim prilikama, jer se uglavnom zaštićene vrste ili morska riba bez dokaza o porijeklu vješto skriva na raznim mjestima u kuhinjama, magacinima itd, pa ‘privilegiju’ da ih konzumiraju mogu imati samo poznanici vlasnika ili strani turisti.

Ministarstvo je, kako je dodao, donijelo Naredbu o lovostaju uzrasnih klasa riba i drugih morskih organizama, kao i Naredbu o zabrani lova i stavljanja u promet riblje mlađi, nedoraslih riba i drugih morskih organizama, a sve u saradnji sa naučnim institucijama.

„Susrećemo se sa različitim situacijama, počev od nailaženja na ulovljene nedorasle ribe, ribe koje se izlovljavaju za vrijeme zabrana do npr. izlova školjki vongola i morskih krastavaca, a koje nijesu zakonom zabranjene, ali se ne mogu izlovljavati i stavljati u promet, jer ne postoji dozvola za njihov izlov“, kaže Knežević.

Tri inspektora na gotovo 300 km obale i 350 km² voda

On ističe da trenutno MPŠV ima tri inspektora za ribarstvo, koji su organizovani tako da imaju podijeljene teritorije u okviru crnogorske morske obale u ukupnoj dužini od 294 km, dok je površina unutrašnjih morskih voda 362 km2. Osim rada na obali, MPŠV je kroz MIDAS II projekat nabavilo patrolni brod za kontrolu na moru, opremljen sa najsavremenijom tehnologijom, ugledavši se na pozitivnu praksu Hrvatske i Slovenije.

„Nerijetko se dešava da zatičemo i strane državljane koji se bave krivolovom u našim teritorijalnim vodama. Inspektori kontrolišu i kupovinu, odnosno prodaju, kao i skladištenje, kao i svu neophodnu dokumentaciju koju je potrebno da imaju ribari i trgovci morskom ribom i drugim morskim organizmima kako bi u skladu sa zakonom obavljali ovaj posao. Posao je kompleksan i specifičan i inspektori uspijevaju da ga izvršavaju samostalno, a nekim slučajevima zahtijevaju asistenciju pripadnika Uprave policije ili pak dogovaramo zajedničke akcije“, navodi Knežević.

Tokom prošle godine 65 prekršajnih naloga

Prema podacima Direktorata za ribarstvo MPŠV, u 2021. godini inspektori su obavili 600 inspekcijskih kontrola, izdato je 65 prekršajnih naloga u visini od oko 21.600 eura, podnijeti su zahtjevi nadležnom sudu za prekršaje u iznosu od preko 5.000 eura, oduzeto je preko 12 km neobilježenih mreža, velika količina parangala, preko 20 vrša, 10 ronilačkih odijela sa opremom za podvodni ribolov, više stotina oduzetih kg ribe.

„Na prvi pogled reklo bi se da postojeće kazne djeluju odmjerene ispravno, međutim ako bismo uzeli u obzir značaj zaštićenih morskih organizama za biodiverzitet, prirodu, marikulturu, ronilački turizam ili turizam uopšte u Crnoj Gori koja je i ekološka država, mišljenja sam da bi kazne za izlov zaštićenih vrsta morale biti drastično veće. U tom pravcu u septembru 2021. godine reformisana je Radna gupa za borbu protiv nelegalnog ribolova koju čini 14 članova, gdje su pored pripadnika MPŠV i pripadnici drugih relevantnih institucija čije prisustvo i aktivnosti pomažu u ovoj zajedničkoj borbi protiv krivolova. Jedna od glavnih aktivnosti Radne grupe je izrada novog Zakona o morskom ribarstvu i marikulturi, gdje će kaznena politika za ovakav krivolov biti drastičnija, a sve u cilju obeshrabrivanja krivolovaca i vlasnika ugostiteljskih objekata da se osmjele da love i stavljaju u promet zaštićene vrste“, kaže Knežević.

Kazne blage, potrebna izmjena Zakona

Postojeće kazne, naglašava, nijesu dovoljno destimulativne.

„Imajući u vidu da je veoma teško uhvatiti krivolovce i ugostiteljske objekte u ovim prekršajima, ova vrsta destimulacione mjere u vidu drastično većih kazni bila bi neophodna, pa se nadamo da će novi zakon o morskom ribarstvu i marikulturi što prije biti donijet i stupiti na snagu. Mjera koja će efikasno da utiče na smanjenje izlova zaštićenih vrsta jeste kaznena politika, odnosno pomenuto povećanje kazni za ove prekršaje“, naglašava Knežević.

Profesorica Vesna Mačić iz Instituta za biologiju mora ukazuje na pogubne učinke izlovljavanja zaštićenih vrsta u našem podmorju, koja ne samo da doprinose nestanku tih organizama, već i drastičnom remećenju čitavih ekosistema.

U Rješenju o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta je 30-tak morskih organizama, a osim toga naša zemlja je potpisnica nekih međunarodnih konvencija (Barselonska konvencija, Bernska konvencija) koje stavljaju pod zaštitu i regulisano korištenje još neke vrste. Ovo rješenje je, kako kaže, odavno planirano za izmjene, jer se za mnoge vrste nemaju adekvatne informacije o tome kako su stavljene na listu, niti kakav je njihov sadašnji status.

„Izmjene tog Pravilnika na osnovu novih podataka su svakako jedan od poslova koji predstoje“, naglašava Mačić.

Prstaci najugroženiji, izlov morskih organizama i zbog suvenira

Od zaštićenih morskih vrsta najčešće su na udaru krivolovaca u ugostitelja prstaci i nedorasle vrste nekih riba i rakova.

„Prstaci su zaštićeni i oni se nikada ne bi smjeli naći na meniju restorana i mada se po mom mišljenu ta pojava u posljednje vrijeme dosta smanjila i dalje je prisutna. Za neke druge organizme problem je što se nalaze u prodaji manjih dimenzija nego što je to dozvoljeno. Tako npr. nije dozvoljeno da se izlovljava riba kernja (Epinephelus marginatus) manja od 50cm dužine. To je iz razloga da bi se ostavila mogućnost da se makar 1-2 puta u životu izmrijesti i ostavi potomstvo. Osim toga, ova vrsta riba ima specifičan način razmnožavanja, odnosno kad se izmrijesti ona je ženka, a nakon 5-10 godina mijenja pol i postaje mužjak. Zbog ilegalnog ribolova koji rade ronioci podvodnim puškama uglavnom se izlovljavaju veći primjerci, tj. mužijaci, pa populacija ostane sa ženkama koje nema ko da oplodi, pa se tako dodatno otežava njihov opstanak“, kaže Mačić.

Osim vrsta koje se nedozvoljeno nalaze na menijima restorana, zaštićene vrste se ilegalno sakupljaju i ubijaju zbog suvenira. To su morski konjići, školjka palastura, puž bačvaš, morske kornjače i razni drugi, tako da je neophodno informisanje šire javnosti o ovim vrstama i njihovom značaju.

Uništavaju se čitavi podvodni ekosistemi

Mačić ističe da je najugroženija vrsta školjka prstac i da se tu pravi najveća šteta i po ekosistem.

„Ova školjka živi ubušena u kamenu i da bi se sakupila neophodno je razbiti stijenu, što izaziva čitav niz lančanih, negativnih posljedica. Za jednu porciju prstaca u restoranu neophodno je razbiti 1-2 m2 stjenovite podloge. S obzirom da na tim stijenama žive višegodišnji organizmi jasno je da je potrebno više godina da bi se takva staništa oporavila. Osim toga gole, otučene stijene predstavljaju pogodno stanište za morske ježeve koji se hrane algama, pa oni prave dodatnu štetu, jer kao herbivori dodatno ugrožavaju opstanak preostalog biljnog pokrivača na otučenim stijenama. Da stvar bude gora tu problemima nije kraj. Mali ježevi kada mogu biti plijen nekim ribljim vrstama skrivaju se u rupama koje su nastale nakon vađenja prstaca, tako da su sakrivene od predatora, a kasnije kada odrastu mali broj ribljih vrsta može da ih ugrožava, a i mnoge od njih su prelovljene, pa ih nema dovoljno da bi zaustavile prenamnožavanje morskih ježeva. I na kraju, sa globalnim otopljavanjem i unesenim vrstama u Sredozemlju imamo sve više problema sa ribama koje su herbivori i koje dodatno opterećuju naše već ugrožene priobalne ekosisteme“, objašnjava Mačić.

Svi oni koji izlovljavaju, prodaju ili konzumiraju prstace, kaže Mačić, treba da znaju da to nije samo šteta izvađene školjke, već je to šteta koja izaziva domino efekat dugoročnog negativnog karaktera.

Ističe da Institut ima dobru saradnju sa grupom građana „Stop krivolovu“ i sa ribarskom inspekcijom i MPŠV.

Kaže da je za pohvalu i što su se građani sami organizovali i istrajali u namjeri da se državne institucije bolje povežu kako bi se sankcionisali krivolovci i kako bi se doprinijelo očuvanju vodenih ekosistema. To je dalo veoma značajne rezultate u borbi protiv krivolova i u smislu podizanja svijesti da je životna sredina odgovornost svih nas.

U posljednje vrijeme veoma dobra je saradnja savjesnih ribara i građana sa policijom i ribarskom inspekcijom, ali ono što još nije na zavidnom nivou, kako naglašava, to su adekvatna sudska procesuiranja i kažnjavanje prekršioca.

„Inspekcijski nadzor u restoranima nije na zadovoljavajućem nivou, a kažnjavanje još manje. Smatram da kaznena politika treba da bude drastično promijenjena u smislu uvećanja kazni i to na takav način da obeshrabri sve potencijalne prekršioce i da npr. privremenim zatvaranjem lokala budu izloženi i finansijskoj šteti i javnoj osudi. Sa mladim generacijama treba raditi na edukaciji, ali nažalost kod odraslih smatram da samo rigorozne kazne mogu uroditi plodom“, poručuje Mačić.

Izvor:RTCG