Generacija Gimnazije „Niko Rolović“ 1965. – obilježili 60 godina mature, životne lekcije su dragocjene

Veliki jubilej – 60 godina mature obilježila je generacija Gimnazije “Niko Rolović” koji su srednju školu završili 1965. godine. Okupili su se u predivnom ambijentu restorana Citadela u Starom Baru. Na proslavi je prisustvovalo 12 maturanata, a dvoje koji nisu mogli doći uključili su se putem video poziva.

Poslednji put su se sreli davne 1990. godine, kada su slavili 25 godina mature – tada u mnogo većem broju, uz prisustvo i razrednih starešina. Njihovi razredni su bili prof. Andrija Miranović i prof. Nikola „Čiča“ Vukčević, a tadašnji direktor Gimnazije „Niko Rolović“ bio je Marko Ostojić.

Proslavi jubileja su prisustvovali: Durija Prconjić, Sonja Jovanović, Katica Marković, Slavka Vukoslavčević, Vasilije Popović, Radisav Vukmanović, Vojislav Knežević, Tomislav Tomašević, Sulejman Trupica, Dragoljub Leković, Slobodan Drašković i Miomir Perazić.

Evocirali su uspomene.  

Generacija 1965. brojala je ukupno 46 učenika u dva odjeljenja. Danas, iako ih je manje, duh zajedništva i radost susreta ostali su snažni kao i nekad.

Atmosfera je bila opuštena, srdačna, puna smijeha, i još jednog nezaboravnog druženja, a nije izostao ni dogovor za  novi susret – 29. maja 2026 godine.

Nisu zaboravili ni profesore, drugarice i drugove koji nisu među njima. Okupljeni su minutom ćutanja i toplim riječima odali počast svojim, školskim  i profesorskom kadru, koji više nisu među živima – čije uspomene i dalje žive u njihovim srcima. Posebnu čast im je ukazala i sadašnja direktorica Gimnazije „Niko Rolović“, Marija Đonović, koja im se obratila i izvršila simboličnu prozivku.

Druženja su  dragocjena. Dragocjeni su savjeti.

-Prenijela sam utiske mojoj djeci- nakon toliko godina kad smo se sreli  kao da se nikada nismo rastali. Iskreni, topli razgovori spontano su se razvijali. Svi smo bili oduševljeni. Pričali smo jedni drugima šta se u međuvremenu izdešavalo. Bilo je izvrsno. Možete misliti da smo se dogovorili da se sretnemo i sledeće godine, 29.maja u 12 sati, na istom mjestu, kazala je za Primorski portal  Durija Prconjić Salagić, profesorica matematike u penziji koja je radni vijek provela u OŠ “Musa Burzan” u Podgorici.

-Upoređujemo današnje generacije i naše. Razlika je velika. Nas je karakterisalo pravo prijateljstvo, posvećenost. Način naše komunikacije je bio drugačiji. Nije bilo telefona i otuđenosti. Mi smo bili jedni za druge. Mislim da je naše vrijeme bilo divno. Šteta sto su se promjenile lijepe navike. Žalim što moji unuci nemaju takva druženja sa svojom generacijom, kaže  Durija Salagić,  srećna majka tri uspješne kćerke i ponosna baka šestoro unučadi.

-Uporna sam bila dok sam djecu vaspitavala. Učila sam ih kako da savladaju prepreke, da znaju saslušati, razgovarati, izabrati  prave riječi…Zadovoljna sam kako sam svoju djecu vaspitala. Postale su vrijedne, obrazovane, uspješne, posvećene majke. Bila sam nastavnik matematike. Generacije sam izvela, a važno mi je bilo da ih naučim radnim navikama. Jeste cilj da naučimo matematiku, a i da djeca  savladaju životne lekcije, načine lijepog  ponašanja u kući, školi, na ulici. Danas uživam sa mojim unukama i unucima. Nekad mi kažu bake su da maze djecu, a ja kažem da mazim, pazim i usmjeravam, istakla je Durija Prconjić Salagić