Manastir Praskvica – duhovni, kulturni i istorijski centar Paštrovića

Manastir Praskvica smješten je na blagom uzvišenju nadomak Svetog Stefana, na osam kilometara udaljenosti od Budve i duže od šest vjekova predstavlja duhovno i kulturno središte Paštrovića. Kroz istoriju bio je prepoznatljiv i kao društveni centar, budući da su se unutar zidina donosile najznačajnije odluke koje su se ticale života lokalnog stanovništva. Tokom posjete manastiru o prošlosti i sadašnjosti ove svete obitelji razgovarali smo sa namjesnikom, protosinđelom Klimentom Boljevićem.

Manastir Praskvica, kako je otac Kliment istakao, po narodnom i usmenom predanju potiče iz 1050. godine, iz doba zetskog kralja Vojislava, a pretpostavlja se da se duhovni život na mjestu današnjeg manastira odvijao i u ranohrišćanskom periodu.

Otac Kliment Boljević: Manastir Praskvica, po narodnom potiče iz 1050. godine, Foto: Primorski portal

„Prvo pominjanje u pisanim tragovima bilježi se u jednoj povelji kralja Milutina iz 1307. godine, gdje on sa svojim suprugom daruje imanja manastiru. Ono što je ostalo u pisanim tragovima jeste i Povelja iz 1413. godine o osnivanju crkve Svetog Nikole koju je sazidao Balša III Stracimirović Balšić i majka mu Jelena, ćerka Svetog Kneza Lazara. Međutim, tragovi na ovim prostorima su dublji, još iz apostolskih vremena. Smatra se da su ovuda prolazili i propovijedali apostol Pavle i apostol Tit, tako da je i na našem podneblju zasigurno posijano sjeme ranohrišćanskih riječi. To sjeme dalo je ploda kasnije kada su nikle ove velike svetinje, među kojima je i manastir Praskvica koji je i kulturni i duhovni centar i žila kucavica Paštrovića.

Crkva Svetog Nikole iz 1413. godine, Foto: Primorski portal

„Ono što je značajno za naš manastir jeste da on od 1413. do danas ima neprekidan kontinuitet života. To se vidi iz Paštrovskih isprava gdje se pominju imena pojedinih igumana, kako Praskvice, tako i Reževića i Gradišta, pa sve do savremenog doba. Pored crkve Svetog Nikole tu je i crkva Svete Trojice koja se nalazi na groblju. Najvjerovatnije, to predavanje iz 1050. vezano je za crkvu Svete Trojice, gdje je vjerovatno i bio osnovan prvobitni manastir“, istakao je otac Kliment.

Praskvica se kao zborno mjesto Paštrovića etablirala početkom 15. vijeka. U vrijeme najezde Otomanskog carstva na ove krajeve, predstavnici lokalnog stanovništva potpisuju ugovor sa Mlecima, kojim se stavljaju u službu i pod zaštitu Venecije, ali koji im ujedno donosi i veliki stepen autonomije.

Sto za kojim su Paštrovići donosili odluke, Foto: Primorski portal

„Paštrovići su 4. aprila 1423. potpisali sporazum sa Mlecima da budu u vazalnom odnosu prema njima, ali su imali svoje opštine Sveti Stefan i Kastel Lastvu (današnji Petrovac), svoju autonomiju i svoja prava, Bankadu – sud koji su činili knez, četiri vojvode, dvije suđe i 12 predstavnika plemena. Posljednji knez je bio Sveti knez Sveti Stefan Štiljanović, a poslije njegovog odlaska u Srem Paštrovići su rekli da neće više birati kneza. Ta Bankada je donosila sve značajne odluke koje su se ticale života mještana, oko podjele zemlje, nekih međusobnih nesporazuma i u svakom tom zapisu je pisalo „U ime Hrista, amin“, što je značilo da pred Bogom svjedoče i govore istinu. Na svim tim ispravama uglavnom su se nalazili i potpisi igumana Praskvice ili Reževića koji su bili svjedoci. Mjesta na kojima je zasijedala Bankada su bili Sveti Stefan, manastir Praskvica i Drobni pijesak. Na Drobnom pijesku je bilo godišnje zasijedanje o Vidovdanu, kad su se donosile važnije odluke o životu Paštrovića. Ono što je interesantno jeste da je Bankada imala svoj kontinuitet sve do 1926. godine. Negdje u septembru te godine je za kamenim stolom u manastiru Praskvica bilo posljednje zasijedanje. Tada je već uspostavljen pravni sistem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije, i više nije bilo potrebe za tim načinom donošenja odluka. A bilo bi lijepo da se sačuva ta tradicija. Ne u smislu da uđe u pravni sistem, ali da se nekako obnovi sjećanje na način kako su ljudi nekad donosili odluke“, rekao je naš sagovornik.

Otac Kliment ističe da su Paštrovići kroz vjekove bili odani svojoj vjeri, te da su igumani četiri najznačajnija manastira – Duljeva, Praskvice, Reževića i Gradišta, bili rođeni na ovom podneblju.

„Paštrovići su malo pleme, ali su dali dosta značajnih imena kroz istoriju. Među njima se posebno ističu: Danilo Kažanegra, koji je poslije bio iguman manastira Visoki Dečani, Sava Ljubiša, Vasilije Perazić, Nikodim Vuković, Dimitrije Perazić… pa sve do igumana Borisa Kažanegre koji je bio starješina Praskvice sve do 1979. godine“, istakao je namjesnik manastira, posebno se osvrnuvši na lik i djelo igumana Borisa.

Iguman Boris Kažanegra upokojio se 1979. godine, Foto: Primorski portal

„Ono što sam ja čuo i od oca Dimitrija, a onda i od starijih Paštrovića, jeste da je otac Boris bio stub pravoslavlja na primorju, u teškim vremenima nakon Drugog svjetskog rata kad nije bilo baš lako nositi mantiju. On je bio istinski svjedok na ovim prostorima i njega su poštovali svi mjesni žitelji. Sabrao je bratiju, kojoj su pripadali i otac Pavle Kalanj, iguman manastira Gradište, i otac Dimitrije, iguman manastira Praskvice. On je njih duhovno podigao i oni su 60 godina u ovim svetinjama. I kada ga god pomenemo, oni sa dužnim poštovanjem govore o stamenom liku oca Borisa i njegovoj nepokolebljivosti u ispovijedanju pravoslavne vjere. Čak i mještani koji nisu bili blagonakloni prema crkvi imaju izuzetno poštovanje kad se pomene otac Boris Kažanegra“, naglasio je on.

U riznici manastira danas se nalaze brojne dragocjenosti, sačuvane uprkos uništenju biblioteke i arhive od strane Francuza 1812. godine. Napoleonova vojska je, kako je otac Kliment naglasio, uništila veliki broj pisane građe. Ukazujući na riječi Stefana Mitrova Ljubiše, naš sagovornik je istakao da je more bilo bijelo od Praskvice do Budve.

Detalj iz riznice manastira Praskvica, Foto: Primorski portal

„Riznica manastira je bila bogata, ali su, nažalost, 1812. godine Francuzi uništili jedan veći dio. Milošču Božijom, u njoj se danas čuvaju putir, diskos i ručni krst cara Pavla, zatim, po predanju, krst cara Dušana donesen iz manastira Dečani, tu je i rukopisno jevanđelje koje je pisao Danilo Cetinjski i poklonio je manastiru u znak izmirenja Paštrovića i Crmničana. Ima jedan rukopisni prolog, dosta štampanih knjiga iz 17. i 18. vijeka, veliki broj značajnih ikona iz čuvene ikonopisačke radionice Dimitrijević-Rafailović iz Risna, bogata biblioteka. Imamo dosta sačuvanih Paštrovskih isprava, od 16. do 19. vijeka“, naveo je otac Kliment.

U naše vrijeme, prema riječima oca Klimenta, u manastiru se trude da sačuvaju starinski duh. Manastirsko imanje broji preko 400 korijena maslina, a bratija se trudi da ih sačuva i njihov plod iskoristi za proizvodnju maslinovog ulja.

Manastirske masline, Foto: Primorski portal

Svaki manastir je, ističe sabrat Praskvice, kao jedno malo domaćinstvo. Osnovni cilj monaha jeste bogoslužbeni život – jutarnje i večernje molitve i liturgije, a drugi aspekt manastirskog života čine gostoprimstvo i rad na ekonomiji.

Otac Kliment poručuje da su vrata manastira otvorena za sve ljude dobre volje koji žele da se mole Bogu, ali i da vide i posjete Praskvicu.