Mijo Kojičić, mještanin Crmnice: Nekad bilo, sad se prepričava

Virpazar je zbog svog geografskog položaja, otvorenosti ka zaleđu i jezeru, danas administrativni, privredni i kulturni centar crmničkog regiona. Ima svoju Mjesnu zajednicu, zatim Osnovnu školu, Dom zdravlja, Poštu, stanicu policije, željezničku stanicu, Centar za posjetioce u kome se nalaze kancelarije JP Nacionalni Park „Skadarsko jezero” i kancelarija TO Bar.

Mještanin Mijo Kojičić kaže da je selo opustjelo u današnje vrijeme iako ima idealne uslove za život, i prisjeća se kako je nekada bilo.

U vrijeme AB revolucije bio je predsjednik savjeta Mjesne zajednice nekoliko godina. Kada je napustio rodno selo Sotoniće orjentisao se na privatni rad, i otvorio je u Baru kafanu „13 jul” i bilijar klub (1991. godine), dok su njegovi brat Radovan i sestra Mirjana ostale u Sotonićima, a sestra Vesna se udala. Uslijedile su sankcije i privatni posao nije dao rezulate koje je očekivao. U međuvremenu su mu umrli roditelji i sve slabije je nastavio da dolazi u selo. Zaposlio se u „Prekookeanskoj plovidbi”, a danas je penzioner.

– Kad krenem u moje selo često se zadržim u Virpazaru. Sve je to danas drugačije nego ranije, ušao je kapital u mnoge sfere društvenog života. Živi se bolje, razvija se turizam, nove kuće su izgrađene, mnogo je čamaca koji prevoze svakim danom sve više turista Skadarskim jezerom, a tamo gdje je turizam ima i para. I sela su živnula…

Prema njegovima riječima, Crmnica je do 1979. godine imala sve atribute Opštine.

– Imala je i stanovništvo, teritoriju i dobro razvijenu poljoprivredu. Imala je višak hrane, mesa, ribe, vina, povrća, voća… I fenomen Velikog petka. Čuo sam da je kralj Nikola bio vrlo zainteresovan da na Veliki petak bude lijepo vrijeme. Kažu da je govorio da bi volio da mu pola Crne Gore oganj zapali, no da na taj dan na Virpazar padne kiša. Volio je da mu se na taj dan okupi na Viru omladina, posebno iz Crmnice, pa Zete, iz Lješanske nahije, Bara i primorja, Ceklina… – kaže on, i ističe da je Virpazar bio razvijeno središte izuzetno značajno za Crnu Goru.

Virpazar u toku ljetnje turističke sezone posjećuje veliki broj turista, većinom ljubitelja prirode, nacionalnih parkova, kao i zaštićenih područja.

– U urbanom jezgru nalazi se i nekoliko restorana sa tradicionalnom kuhinjom, gdje se mogu isprobati najrazličitiji specijaliteti od ribe iz Skadarskog jezera, kao i degustirati najpoznatija vina Crne Gore, sorte Crmnički Vranac, kao i lozova rakija. Ostale su u sjećanju poznate kafana „Boškovića”, koja je bila broj jedan, zatim „Lovac”, stari hotel „13. jul”. U njima su, pored vina i rakije, služeni i skadarska ukljeva i krap, koji je bio posebnog ukusa i sušen na vrbi koja raste pored jezera – priča Mijo, i nabraja prodavnice iz tog vremena:

– Na prvom mjestu bio je tu „Izbor” Bar, trgovačka firma koja je snabdijevala cijelu opštinu, pa i naš kraj. Zatim „Žitopromet”, prodavnica „13. jul” koja je imala svoju mesaru. Postojala je i knjižara. Recimo, otac mi je kupio knjige za prvi razred u toj knjižari, u kojoj je radio poznati crmnički trgovac Đoko Musa Pejović. U prodavnici konfekcije „Titeks” radio je Mirko Radonjić.

Virpazar je, podsjeća on, s obzirom na veliki broj stanovnika imao i ambulantu, koja je pružala usluge mještanima ne samo Crmnice, već i Krajine.

– Ostali su mi u sjećanjima doktori Vuleković, Klikovac, Mujalović iz Ulcinja, Branko Gažević iz Sotonića, Dejan Jovićević… Ambulanta i danas radi, ali sa vrlo smanjenim kapacitetima, jer je manje stanovnika. Postojao je i zubar, sjećam se doktora Kekovića – navodi on, i nastavlja:

– U Virpazaru je živio i radio poznati Božo Stojanović iz Sotonića, koji je bio kino operater i prikazivao je filmove u kino sali. Crmničani su voljeli da gledaju kaubojske filmove koji su tada bili moderni.

Mijo ne zaboravlja ni taksiste, pekare, mesare, majstore za popravku televizora…

– Taksisti su bili Mano Alković i Bećir Begzić, koji je bio i obućar, zatim Savo Pečurica, Mitar Radoman, Jovan Stojanović i Dragan Pečurica. Pekari su bili, prije svih Vojo Mistojić, kasnije i drugi, uglavnom Albanci sa Kosova.

Mesaru je na Virpazaru držao Savo Ulićević, a radila je petkom i nedeljom. Majstor za popravku televizora bio je Mišo Damjanović, koji je držao svoju radnju u centru.

– I kancelarije Lučke kapetanije je postojala. Bilo je i tada puno ribarskih čamaca na vezu, funkcionisala je i brodarska linija Virpazar – Rijeka Crnojevića, pa i sa Ckla u Krajini.

Starim zanatima bavili su se i članovi porodice Adžović, koji su imali svoje šatore u Crmnici na nekoliko lokacija, zavisno od vremenskih uslova i godišnjeg doba.

– Poznati frizeri koji su nama srednjovječnim posebno ostali u sjećanju bili su Pero Vukašević i Đuro Zec, a kasnije i Rizo Muratović, pa Savo Petranović i njegov sin Nenad, Branko Đalac…

Mijo dodaje da je na samom ulazu na pijacu, ispod partizanskog spomenika, postojala i ribarnica „Ribarstvo” fabrike sa Rijeke Crnojevića.

– Mještani i turisti su mogli uvijek da kupe svježu ribu. Posebno je svima nama ostao u sjećanju pazarni dan petkom, kada su mještani iznosili svoje proizvode. Zimi bi to bile domaća mušnica i kobasica, raštan, a s proljeća uglavnom riba i sir. Virska pijaca je bila nadaleko poznata. Petkom se na Viru okupljao veliki narod, koji je dolazio iz okolnih krajeva autobusima, ali i brodom iz Rijeke Crnojevića i Krajine.

Ipak, kako kaže, najviše naroda se okupljalo na trgu na Veliki petak.

– Tog dana su se posebno okupljali mladi ljudi, muškarci i djevojke… Igrali su i pjevali na prostranom trgu. Momci su gledali djevojke, upoznavali se, i mnogo puta su se ta poznanstva završavala brakom. A sve se redovno „zalivalo”, najviše u kafani Boškovića. Igralo se kolo, pjevale su se crnogorske i crmničke pjesme. Najpozatija pjesma iz tog vremena bila je „Mala moja, moj leptiru, na crmničkom sađi viru, da pijemo razna pića u kafani Boškovića”.

Na taj dan poznati cmnički ugostitelj Vaso Kojičić je, sa svojim osobljem, ’70-ih godina priređivao dobar roštilj, na prostoru ulaza na most, naravno uz hladno piće – sa zadovoljstvom priča Mijo Kojčić i ističe:

– Virpazar je još od ranije centar svih dešavanja u crmničkoj nahiji. U toku ljetnje sezone organizuju se brojne kulturne i zabavne manifestacije kao što su „Dani Skadarskog Jezera”, „Crmničke sportske igre”, književne večeri, slikarske kolonije, predstave u okviru festivala „Barski Ljetopis”, dok u zimskom periodu na desetine hiljada mještana i gostiju može uživati u festivalu „Dani vina i ukljeve”.