Milica na Skadarskom jezeru nastavila tradiciju svojih predaka

Za Milicu Ratković, ranije Dabanović, Skadarsko jezero je dio nje od 12. godine. Njeni korijeni su vrlo duboki na ovom području. Svi njeni preci bili su ribari na Skadarskom jezeru, baba je ribarila preko 50 godina, djed takođe… Sada ćudi jezera, pored Milice, otkrivaju i njeni sestra i brat.

– Još kao dijete nastojala sam da vježbam i pričam engleski u kontaktu sa drugim ljudima, turistima iz raznih zemalja. Često sam od oca tražila da kupi brod za krstarenje jezerom. I imali smo na početku mali brod „395”, koji i sada koristimo. Otac upravlja, ja pored njega objašnjavam turistima o prirodnim ljepotama jezera… – kaže Milica, i objašnjava da je licencirani vodič i da govori engleski, francuski, ruski, a pomalo i španski i italijanski jezik.

Danas ona svakodnevno održava vezu sa stručnim licima sa svojih nekoliko brodova, sa kojima nastoje da ispune najveće standarde.

– Imamo četiri brodića, tri drvena i jedan metalni, zatim 20 kajaka, te dvije smještajne jedinice. Na svakom brodu imamo po dva skipera, jedan mora biti mornar motorista, a drugi je voditelj čamca. Uglavnom su to momci iz Crmnice, Godinja, Boljevića, a od nedavno je i moj brat Miloš počeo da radi.  Sigurnost, održivost i zadovoljstvo gostiju su naši glavni prioriteti – kaže ona i naglašava:

– Za nas lično sezona je dobra. Naši gosti su iz Francuske, Belgije, Holandije, a u poslednje vrijeme dosta je skandinavaca. Vjerovatno zbog dobrih avionskih letova. Ali čujem i od mnogih drugih mještana da sezona nije dobra. Pretpostavljam da je to zbog rasta cijena. Iz kontakata saznajem da se većina gostiju žali upravo na to, i odlučuju se da idu na ljetovanje u Albaniju jer je mnogo jefitnije nego kod nas.

U sezoni, priča ona, u prosjeku svaki brodić vozi od sedam do deset sati dnevno.

– Obično su to ture od dva do tri sata, a ponekad su i od pet sati, ali su to one koje uljučuju i posjetu ribarskoj porodici, gdje gosti mogu da jedu specijalitete iz jezera. To su obično Krnjice ili Karuč. Imamo i jutarnje rane ture, od šest ili sedam sati, za posmatranje ptica. Najdalje ture su prema Starčevu, zatim Beška, Moračnik, ali to izbjegavamo zbog čestih promjena na jezeru.

Ona navodi da može doći do kašnjenja, kao u slučaju ako bi, kao prije neki dan, došlo do nekog saobraćajnog udesa.

– Drugačije nema promjena… Mi obično radimo preko interneta i imamo sve unaprijed rezervisano. Uvijek gostima pošaljem instrukcije i kažem im da računaju na gužve i krenu ranije, te rijetko ima bilo kakvih problema. Nastojim da svoje goste „ubijedim” da Skadarsko jezero nije samo tek mjesto, već jedan prelijep osjećaj. I sigurna sam da će taj osjećaj ostati sa njima dugo nakon što odu. Lično sam se uvjerila da su se mnogi od njih i vratili ovamo. I sama svaki put kad pogledam vodu jezera vidim nešto novo.

Milica kaže da je svaki gost drugačiji.

– Neki traže tihu, romantičnu turu, da odu u zalazak sunca… Drugi su ovdje zbog posmatranja ptica ili istraživanja Skadarskog jezera. Volim da pomažem ljudima, i uvijek im ponudim turu koja im odgovara. Naši brodski izleti omogućavaju da se istraže sve čari ovog prelijepog jezera, od skrivenih zaliva do fascinantnih istorijskih lokaliteta.

Cijena za zakup broda za turu od jedne do pet osoba je 35 eura po satu, a od 6 do 12 osoba 40 eura po satu. Naravno, tu je još i 5 eura po osobi za Nacionalni park.

Tako Milica i nakon dugih godina i dan danas nastavlja tradiciju svoje porodice, pomažući posjetiocima iz cijelog svijeta da otkriju čaroliju Skadarskog jezera.