Preživjela teroristički napad na Kule bliznakinje, prodala kuću u Njujorku i putuje svijetom

Nesvakidašnja životna priča Sherry Price iz Njujorka koja ovo ljeto provodi u Crnoj Gori.

Preživjela je napad na Kule bliznakinje Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku u koje su udarila dva putnička aviona oteta od terorista. Procenjuje se da je tog 11.septembra 2011.godine, u jutarnjim satima  u kulama bilo 17.400 ljudi. Nakon što su avioni u kojima su osim putnika bili i napadači samoubice,  udarili u kule od po 110 spratova, poginulo je 2.606 ljudi – na licu mjesta, ili kasnije od povreda. Sherry Price je bila zatrpana dijelovima srušenih zidova, kancalarijskim namještajem. Spašena je. Stravične slike Njujorka u oblaku dima teško se mogu zaboraviti. 

Uspješna poslovna žena  Sherry Price ubrzo je pošla u penziju. Tempo 300 na sat, 24/ 7 promjenila je za 180 stepeni.  Prelomila je,  prodala kuću u Njujorku  i kako kaže „oslobodila se materijalnog“,  okrenula novu stranicu života i krenula na višegodišnje putovanje. Njujorčanka, četiri godine u „mirovini“ ne miruje već putuje. Jedna od destinacija u kojoj boravi ovog ljeta je Crna Gora.

U razgovoru za Primorski portal kaže da živi oslobođeno, da diše punim plućima i ne gleda na sat.  Putovanja je zavoljela od mladalačke dobi. Od prvog putovanja kada je imala 15 godina i sa roditeljima obišla dio Italije i Francuske. Deset godina kasnije omogućila je sebi putovanje u Portugal i sjevernu Afriku. Dok je radila, takođe, je često išla na  poslovna putovanja, ali je malo imala slobodnog vremena za odmor.

-Radila sam  za nekoliko međunarodnih investicionih firmi koje su mi omogućavale da putujem. Ali, to je drugačiji vid putovanja, česte su bile napetosti zbog posla. Ja sam mnogo radila. Imala uspješnu poslovnu karijera. U penziju sam pošla sa pozicije  menadžera specijalnih projekata  u Wall Street-u, kaže Price.

Prema njenim riječima, Njujork nikako nije relaksirana destinacija.

– Grad u kojem sam odrasla i radila, i Njujork kakav je danas – to su dvije potpuno različite stvari. Svijet se mijenja, postaje sve luđi. Njujork  je grad koji ne spava. Meni to više nije potrebno, ne odgovara mi. Shvatila sam- ja neću da budem dio takvog svijeta, ne moram da pratim taj tempo.Kad sam ostvarila pravo na penziju moj život se promjenio. Zamisao da se zadržim u Sjedinjenim Američkim Državama nikada mi nije bila dovoljna – željela sam da osjetim slobodu koju danas imam. Nisam se udavala, nemam djecu, što mi je donekle olakšalo ovakav način života. Ne kažem da je bilo lako u početku – naprotiv. Tek nekoliko godina ranije sam sredila kuću i uložila mnogo novca, truda u nju. Ipak,  odlučila sam  da se svega oslobodim. Bilo je teško riješiti se stvari koje su bile u porodici 40–50 godina, omiljene garderobe, nakita… Ali u jednom trenutku se nešto u meni prelomilo. Osjetila sam da prava sloboda dolazi upravo kroz to – kroz oslobađanje od materijalnog. Shvatila sam da mi  nisu neophodne  one omiljene bluze, suknje, sandale…u prepunim ormarima Sve ono što mi nije nužno za život na putu. I to me oslobodilo, priča simpatična Njujorčanka.

 Četiri godine putuje svijetom- bez žurbe.

-U šali kažem  –idem za  suncem. Prve godine sam napustila Njujork u novembru, provela cijelu zimu na toplom – i od tada više ne želim da vučem kapute i čizme po svijetu.  Naravno moram voditi računa o šengen zoni. Dozvoljeno mi je da boravim 90 dana u bilo kojim državama Šengena u periodu od 180 dana. Zona obuhvata 24 zemlje. Gledam kalendar, planiram letove, upoređujem cijene – sve uzimam u obzir. Planiram gdje ću obaviti redovne ljekarske kontrole. To je Malezija, objašnjava  Sherry Price.

Zašto Malezija?

-U Maleziju idem zbog zdravstvenih razloga – na redovne godišnje preglede, jer su znatno pristupačniji. Prince Court Medical Centre, bolnica ima savršen program za putnike, nomade poput mene. Većina  rezultata bude gotova  za jedan  dan, za razliku od ludnice u SAD-a gdje bi mi bilo potrebno minimum mjesec dana da završim sve  što je potrebno za kontrolne preglede koje bi platila hiljade dolara. U Maleziji  platim  400 dolara za potrebne  analize i preglede, kaže sagovornica Primorskog portala koja ovo ljeto provodi na Balkanu

-Znam da Crna Gora, kao dio bivše Jugoslavije, dijeli istoriju sa Hrvatskom, Bosnom… ali sve su to različite zemlje, sa sopstvenom kulturom i normama. Mnoga  mjesta koja sam posjetila  imaju svoje prednosti i mane, a ja samo pokušavam da doživim kulturu. Volim da posmatram porodice i njihova okupljanja – to više nije slučaj u Americi. Nekada jeste bilo, kada sam odrastala, ali danas – ne. Mnogo toga se promijenilo u posljednje četiri godine, kazala je Sherry Price i dodaje:”Bila sam u Baru. Obišla Stari grad Bar. Fascinirana sam istorijom. Tu svaki kamen ima priču. Takođe, obišla sam i Podgoricu“.

– Prijateljima koji vole plažne barove i malo brži ritam preporučujem Budvu, dok Bar preporučujem onima koji više uživaju u mirnijoj, opuštenijoj atmosferi. Svako voli nešto drugačije — ja, na primjer, volim istoriju, zbog čega su mi Kotor i Herceg Novi posebno dragi. Bar, takođe. Hodati pored mora svaki dan je dar, baš kao ovdje u Baru. Iz Crne Gore idem za Skadar, pa iz Skadra za Tiranu, koristeći usluge drumskog prevoza. U suštini, moram da razmišljam analitički i pažljivo planiram gdje ću i čime dalje. U Albaniji se sastajem sa prijateljicom, navodi Njujorčanka.

Ona naglašava: “Mnogo je razloga zbog kojih bih preporučila dolazak u Crnu Goru. Relativno je pristupačna nama koji smo u penziji — znam da to možda nije slučaj za sve, ali za penzionere iz SAD  jeste. Ovdje je sve mnogo opuštenije: sunce, ljubazni ljudi, lagan tempo života…Naravno, svi imamo različite afinitete, ali generalno — Balkan toplo preporučujem. Sve ovdje me fascinira”

Koliko ste vidjeli zemalja za te četiri godine putovanja, koje su sledeće zemlje i na osnovu čega birate zemlje u kijima ćete provesti određeni period?

–Nisam brojala koliko sam zemalja posjetila. U svakoj zemlji ostajem najmanje mjesec dana. Ja nisam na odmoru – ja tu živim određeni period, i to je velika razlika. Iznajmim apartman sa kuhinjom, internetom, mašinom za veš i klimom – to su osnovni uslovi. Sve preko toga je samo plus. I naravno, mora da ima peglu – ja sam dama i ne želim da idem unaokolo zgužvana. Na osnovu čega biram zemlje -ne postoji neka fiksna formula. Sve su to mali djelići koji se uklapaju u veliku sliku: sastanci sa prijateljima, kalendarska ograničenja, šengenska pravila, topla klima…sa ciljem da budem što više opuštena i živim bez tenzija

Nakon zahtjevnog i dinamičnog tempa tokom karijere kada se radilo 24/7 jer je takva bila priroda posla, nakon što je otišla u penziju kaže- ne želi da radi već da uživa u životu.

Ja ne radim ništa — to je ljepota penzije. Ne perem, ne kuvam ni za koga, i prvi put u životu mogu da se potpuno posvetim sebi. Jedina stvar koja mi zaista nedostaje su moji psi.- ono što mi istinski nedostaje. Dok radiš, potreban ti je odmor — da uživaš, jedeš, piješ… ali misli su ti često na poslu, razmišljaš oko imovine. Ne možeš se u potpunosti opustiti i prepustiti sadašnjem trenutku. Na odmoru si, a umom u obavezama. Sa tim sam raskrstila, ističe sagovornica Primorskog portala.

Koja je filozofija života Sherry Price?

Drži glavu gore, a noge ne na jednom mjestu. Živi u trenutku. Kad dostignemo svijest da ne robujemo  materijalnim stvarima to je sloboda. To je dar. Taj osjećaj oslobođenosti se  ne može riječima opisati. Mora se doživjeti.

Nikada mi nije dosadno. Zadovoljna sam. Hodam sa osmijehom na licu i uzbuđenjem u srcu —Sada sam u Crnoj Gori! Gdje god da se nađem, fascinirana sam. Život je jedan, i treba ga živjeti do kraja.

Nikada ne znamo kad ćemo otići na onaj svijet. Meni život nije bio lak, mnogo sam radila, ali zato sada živim — stvarno živim baš ovaj današnji dan.