Primorski portal na berbi grožđa kod Đura Markovića u Sotonićima

U Crmnici ovih dana beru svi, i veliki i mali, a danas je održana i berba kod Đura Markovića u selu Sotonići. Berba grožđa u Crmnici oduvijek je bila važan događaj.

Marković navodi kako su sunčani dani i toplo vrijeme prvih dana septembra idealni za berbu gotovo svih sorti grožđa.

– Vremenski uslovi tokom sušnog ljeta nisu sasvim pogodovali ni grožđu ni vinovoj lozi. Ja sam zadovoljan sladom koje ima moje grožđe, ali ne i sa količinom, jer je moglo biti i više. Grožđe je zrelo, zdravo i sa visokim udjelom šećera od 23 promila, onakvo kakvo nama i treba za proizvodnju vrhunskog vina.

U vinogradu berači sve njegovi drugovi, prijatelji, rodbina. Lijepo i prijatno vrijeme, i nezaobilazno druženje.

Vojo Đuričić, Đurov sestrić iz Kotora, sa suprugom, jedan od berača koji se našao u vinogradu radi berbe, smatra da je grožđe odlično.

– Ovoliko koliko ga ima je čisto, zdravo i slatko, tako da ni vinu neće biti mane. Biće jako, ali pitko, i neće od njega glava boljeti – kroz šalu objašnjava Vojo.

Vinograd traži slugu ne gazdu, kaže Đuro beračima, svojim prijateljima prije svega.

– Posla ima tokom čitave godine, ali kada berba donese dobar rod sve teško se brzo zaboravi. A kako i ne bi, kada je opšte poznato da u crmničkim selima ne mogu bez čašice dobrog vina, o kakvoj se god prilici radilo. Bilo je potrebno navodnjavanje nove loze, a grožđe slasti 22 do 23 je najbolje. Ako nema te slasti dozvoljeno je da se 3 odsto doda na sto litara. Međutim, ja to nikada ne radim. I bolje je imati tako čisto tanko vino, ili kako kažemo vince, nego ga trovati sa šećerom.

Sve ide dobro, a uz malo sreće i puno truda Đuro i njegova supruga Milka su uspjeli da zaokruže čitav jedan ciklus proizvodnje.

– Imaću 400 do 500 litara vina, a kad je u pitanju rakija sve zavisi od toga kakvo je grožđe. Od dobrog grožđa se pravi i dobra rakija. Ako grožđe ima 17 ili 18 promila šećera ne može se imati dobra rakija. Ja rakiju vadim na 19 gradi, kao što su radili moji stari. To je ono pravo da kući možete da dočekate prijatelja sa čašom prave rakije, da on može popiti i onu drugu a da mu ne smeta, i da ne zna na koja je vrata ušao – kaže on i dodaje:

– Ova godina je za vinogradare bila dosta problematična. U toku proljeća je bilo mnogo kiše, trebalo je štititi, češće prskati protiv raznih bolesti kao što je peronospora, pepeo, trulež. Rekao bih da se pojavljuju i neke druge bolesti koje nisam ranije primjećivao. Nekada je bilo dovoljno naprskati plavim kamenom, a sada već to nema više takav uticaj na te bolesti, tako da se moraju koristiti određeni preparati.

Nakon berbe u vinogradu, grožđe se u gajbama seli u podrum, gdje dalјe predstoji proces prerade i proizvodnje vina.

– U podrumu je Mitar bio glavni, a od velike pomoći mu je bio Goran . Nakon što je svo grožđe ubrano, kolica sa gajbama su kružila od vinograda do podruma. Vojo je „vozao” kolica, dok su u vinogradu vrijedne ruke Tanje, Bube i Sandre brale grozdove.

– Postoje neki momenti u životu koji ostanu kao uspomene do samog kraja, a tako će i meni ova berba, kojoj lično prvi put prisustvujem. Bilo je puno smijeha i opuštene radne atmosfere. Bez obzira na fizički rad, danas je berba bila za sve nas odmor od svega – kaže Buba.

Goran kaže da je i lani bio na berbi kod Đura.

– Svaka berba je drugačija od prethodne. Postoje razlike, ali je cilj isti, uspješno ubrati zrelo, zdravo grožđe i unijeti ga u vinariju što prije u najboljem mogućem stanju.

– Ovo je sada već postala naša tradicija, poseban trenutak u godini kada želimo da podijelimo rezultate našeg rada sa bliskim ljudima – kaže Milka.

Kao piće dobrodošlice Milka je poslužila prošlogodišnju lozovu rakiju i priganice sa sirom i medom. Naravno, veliku pomoć imala je od svojih snahi Tanje i Sandre, a na kraju su poslužile tradicionalnu trpezu uz vino i pivo.

– Nastojaćemo da se na vrijeme nosimo sa ponuđenim pićem, jer nećemo dozvoliti da piće nosi nas – saglasni su bili gosti.

Dobro raspoloženje, domaćinska atmosfera, sve se stopilo u jednu lijepu sliku do u sumrak na terasi Markovića.

Na samom kraju čuo se glasno Đurov bratanić Ljubo i kazao – Sudija još nije svirao kraj! A za kraj je Đuro iz topa, koji je specijalno došao iz Beograda, a sa kojim je poslednjih mjeseci pokušavao da odbrani svoje grožđe od ptica, ispalio dva metka, nakon čega je i top konačno spakovan.

– Sad ćemo makar do iduće godine moći mirno da spavamo od pucnjave iz Đurovog topa – kazao je uz osmjeh Ljubo.