Za 20 godina Alen Efović omogućio besplatno ljetovanje za preko 6.000 osoba sa smetnjama u razvoju
Preko 6.000 djece za 20 godina ljetovalo je besplatno u Dobroj Vodi u organizaciji NVO „Humanitarana familija“ čiji je osnivač Alen Efović. Ove godine NVO „Humanitarna familija“ obilježava 20 godina uspješne humanitarne misije zajedništva, soldarnosti, podrške za djecu i odrasle sa smetnjama u razvoju. Početkom juna u Dobroj Vodi je 146 gostiju “Humanitarne familije”, a prema riječima domaćina, Alena Efovića, u ovoj barskoj uvali početkom juna skupila se “Jugoslavija u malom”.


-Često puta pominjem da je svaka godina novo iskustvo. Sve više je djece i pratilaca. Zajedničko za sve te godine je ta potreba za podrškom, druženje, da nisu zaboravljeni. Nekada na žalost od jednog roditelja, neki od oba. Ovdje u Dobroj Vodi vide da ima ljudi koji misle na njih, posvećeni smo im. U ovoj humanoj misiji sam 20 godina, i srcem i dušom. Njihva energija mi daje krila. Nisu ovo djeca sa posebnim potrebama, svi oni su posebna djeca sa normalnim potrebama. Žele da budu u društvu, da budu prihvaćeni. Svi mi trčimo, radimo borimo se, nemamo vremena za članove porodice. Ta djeca su jednostavna. Od njih možemo da vidimo koliko malo treba da budemo srećni-uz međusobnu pažnju, podršku, druženje, kazao je Alen Efović za Primorski portal.

Efović kaže da 20 godina otvara vrata svoga doma u Dobroj Vodi, a u humanitarnoj akciji su ga podržavali i podržavaju komšije u čijim apartmanima takođe, borave djeca i odrasli sa smetnjama u razvoju kao i njihovi pratioci.
-Zahvaljujem se svim ljudima dobre volje koji su neki dvije, neki pet, neki 15, a ima ih koji su zajedno sa mnom u ovoj priči svih 20 godina. To su moje komšije u Dobroj Vodi. Vidite, jun je mjesec. Mnogima su apartmani prazni. U našim apartmanima čuje se pjesma. U mojoj kući će dok budem mogao svake godine da se čuje pjesma ovih dragih ljudi, njihove djece. Žao mi je što ne možemo i tokom septembra da organizujemo besplatna ljetovanja kao što smo praktikovali do korone, kazao je Efović.

. Djeca sa smetnjama u razvoju su nam otvarala i zatvrala sezonu. Međutim, na žalost velika je kriza. Mnogo sredstava je potrebno obezbjediti za hranu. Naši gosti od prve godine imaju besplatan ručak i večeru. Dajemo srcem i dušom. Vremena su takva da ljudi zaborave šta su ručali juče, a kamoli da se sjete Alena koji u junu standardno 20 godina organizuje besplatnoo ljetovanje za djecu. Hvala svima za sve što su pomogli Humanitarnoj familiji. Na žalost sve je manje ljudi koji pomažu ovaj projekat, ove godine najmanje. Ove godine kao i prethodnih ostaju 10 dana, od 31.maja do 9.juna, kaže Efović dodajući da ima mnogo osoba sa smetnjama u razvoju.

– Ove godine sa nama su ponovo iz Udruženja iz Bele Crkve. Jedna devojčica ljetovala je ovdje kad je imala dvije godine, sada je osamnaestogodišnja djevojka. Na žalost mnogima je problem i prevoz. Mi obezbjeđujemo ručak, večeru, smještaj i jednodnevni izlet u manastor Ostrog za koji 15-tak godina obezbjeđuje prevoz Opština Bar, za svih 146 naših gostiju, od kojih je 15 njih u kolicima. Pomažu nam 10 volontera- medicinske sestre iz Opšte bolnice Bar, ističe Efović koji živi I radi u Francuskoj 35 godina.

-Imam troje djece i četvoro unučadi. Ispunjen sam jer imam zdravu porodicu. Živimo skromno, pravim ovu kuću 26 godina. Možda bi je sagradio brže da sam drugačiji, ali volim što sam baš ovakav da od srca pomažem i drugima. Ja sam srećan čovjek. Francuska je Francuska, ali rodna gruda je u srcu. Kad sam u Francuskoj razmišljam o mojoj Crnoj Gori. Sve što zaradim ulažem u moj dom u Dobroj Vodi. Neko kaže ostavi pare za crne dane. Ja o crnim danima ne razmišljam. Od mojih gostiju sam naučio šta je potrebno čovjeku da bude srećan. Radost i sreća se umnožavaju kada se dijele sa drugima, zaključuje Alen Efović.

Životi osoba sa smetnjama u razvoju se ne zaustavljaju kad završe školu
Edina Heldić Smajilagić iz Banja Luke u Dobru Vodu je došla sa sinom Kenanom koji ima 13 godina. U razgovoru za Primorski portal kaže da je 2022. godine čula za dobročinstvo Alena Efovića.
-Kenan je u spektru autizma. Psiholog sam i radim dugi niz godina u jednom projektu Republike Srpske koji se realizuje u Bečićima za osobe sa smetnjama u razvoju do 30 godina. Zadovoljne majke koje su korisnice tog projekta rekle su mi zanimljivu rečenicu- “Ne smijem da umrem, a da ne upoznam Alena Efovića”. Pitala sam zašto tako govore o čovjeku, odgovorile su “Alen je čovjek velikog srca. Nestvaran”. Bile su izričite- moram doći u Dobru Vodu. Govorile su – Alen je istinski humanista, zaista nešto najljepše u mozaiku zvani planeta Zemlja. Čekala sam da moj sin odraste da možemo putovati od Banja Luke do Bara, kazala je Edina Heldić Smajilagić i dodaje: „Dobro je što se nisam raspitivala kakav je program, da nemam predznanja i presrećna sam što smo u Dobroj Vodi“.

– Moj sin se socijalizuje, stekao je nove prijatelje iz Srbije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore. On se sa njima druži na plaži, razgovara, uveče se vesele uz pjesme. Osobama sa invaliditetom treba više socijalizacije. Tretmana i terapija ima, ali nema socijalizacije, ovakvih druženja. Moj sin uživa, a ja sam presrećna. Prije nego što smo došli govorio mi je da ne zna kako će izdržati 10 dana bez oca i brata. Ja mu nisam mogla predočiti kako će izgledati projekat. Međutim, zbog lijepe atmosfhere, druženja, muzike uživo svake noći, on kaže da ne bi išao iz Dobre Vode. Zbog Alena koji je njemu kako kaže – veoma neobičan. Kad kaže veoma neobičan, on se nasmije i to potvrđuje tezu da je Alen anđeo koji hoda po zemlji. Tako su meni Alena opisale majke koje su ranije bile u Dobroj Vodi, kazala je Edina Heldić Smajilagić.

Iz ugla psihologa sagovornica Primorskog portala ističe da u svim država regiona se mora raditi na otvaranju Dnevnih centara
– Pogotovo Dnevnih centara za punoljetne osobe sa invaliditetom. Ovakva druženja su za osobe sa smetnjama u razvoju beskrajno značajna. Životi osoba sa smetnjama u razvoju se ne zaustavljaju kad završe osnovnu i srednju škole. Možda neko upiše i fakultet. Moraju se tražiti rješenja za Dnevne centre sa akcentom na punoljene osobe. Fali investicija, mora se uložiti novac, ideja ima. Istina je govori se o osobama sa smetnjama u razvoju, ali konkretnih projekata kao što radi NVO Humanitarna familija je jako malo. Gospodinu Alenu treba neko da pomogne. Ja bi došla i u aprilu ako ima nekoliko desetina ljudi da se moj Kenan socijalizuje, druži. Druženje je neophodno osobama sa smetnjama u razvoju, kazala je Heldić Smajilagić naglašavajući da je obradovala posjeta manastiru Ostrog tokom boravka u Dobroj Vodi.

Bar je grad humanih ljudi
Sagovornica Primorskog portala ispričala je jednu zanimljivost ističući da se i ranije uvjerila da je Bar grad humanih ljudi.
Kad sam bila sa Kenanom u Beogradu, on je govorio da je Dunav more. To je na društvenim mrežama vidjela gospođa Snežana Kicović. Ponudila mi je da dijete dovedem na more u Bar. Ženu nisam poznavala. Rekla mi je da prodaje kokice na šetalištu. Na njen poziv, Kenan i ja dođemo 10 dana kod gospođe Snežane koja nam ponudi svoju kući. Kaže mi- koristite se kućom i izvine se jer mora da radi. Potrudila se da nam pokaže Staru maslinu. Bar dobismo kao dar. Bar je zaista grad humanih ljudi. Snežana je članica NVU Žene Bara koje su za Kenana tada spremile poklone, sjeća se Edina Heldić Smajilagić.

U Dobroj Vodi besplatno ljetovalo preko 900 osoba iz Sjeverne Makedonije
Kordinatorka iz Sjeverne Makedonije Daliborka Zlatova od 2012. dovodi osobe sa invaliditetom na ljetovanje kod Alena.

– Iz Sjeverne Makedonije preko “Humanitarne familije” u Dobroj Vodi je besplatno ljetovalo preko 900 osoba sa smetnjama u razvoju. Ranije smo dolazili u junu I sptembra, ali od korone dolazimo na početku ljeta. Prelijepo nam je. Družimo se, zabavljamo. Upoznaju se novi ljudi. To su prijateljstva koja traju godunama. Lijepo je more. Nastavićemo da dolazimo, kazala je Zlatova dodajući da dolaze iz Skoplja, Kumanova, Tetova, Ohrida, Kumanova, Prilepa.
– U Sjevernoj Makedoniji znaju za Humanitarnu familiju, za dobro u Dobroj Vodi. Druženje je dragocjeno. Pravo je zadovoljstvo gledati osobe sa smetnjama u razvoju kako su opušteni kod Alena. Ovo je mjesto gdje su dio velike familije. Pjevaju, slikaju, recituju. Svi se zajedno trudimo da im bude lijepo, kazala je Zlatova.

Prvi put u životu vidjeli na moru u trećoj i četvrtoj deceniji životne dobi
Predsjednica Udruženja iz Zaječara Suzana Ilić prvi put je u Dobroj Vodi. Udruženje se bavi socijalnim preduzetništvom.
-Doveli smo šest osoba sa smetnjama u razvoju. Imaju od 25 do 39 godina. Svi oni prvi put u životu su vidjeli more. Prvi put su izašli iz Srbije, kazala je Ilić dodajući da njih tri iz Udruženja vode računa o šest osoba koji su u Dobroj Vodi bez roditelja.
Prema njenim riječima u Udruženju su razmišljali kako će se njih šestoro uklopiti među 140 nepoznatih osoba.

-Kad smo došli toliko su bili srećni da je riječima teško opisati njihove emocije, razdraganost. Nemaju vremena da razgovaraju sa roditeljima jer žele da se što više druže. Boravak u Crnoj Gori za njih je kao da su ušli u neki drugi svijet. Alen je za njih sve jako dobro organizovao. Svi mogu da pokažu ono što znaju. Postičemo njihove kreativnosti, afinitete. Osim što provedu vrijeme u Udruženju, oni su u svom gradu na margini, nisu uključeni u društveni život. U Dobroj Vodi se druže, razumiju se i sa Makedoncima, kazala je Ilić.
Majka sama brine o Marku
Slađana Milenković iz Bele Crkve boravi u Dobroj Vodi preko “Humanitarne familije” treći put sa sinom Markom koji ima 39 godina. Marku je dijagnostikovano rijetko oboljenje, Angelmanov sindrom, neurogenetski poremećaj. Karakterišu ga teška mentalna retardacija, psihomotorni razvojni zastoj, izostanak govora. Marko je u invalidskim kolicima.

-Prvi put smo došli 2010. godine. Posle 16 godina ponovo smo u Dobroj Vodi. Za Marka, mene, kao i druge roditelje biti dio familije u Dobroj Vodi je neprocjenjivo. Empatija je danas mnogo rijetka. Mnogo nam znači zajedništvo. Da vidite tu radost, pripadnost. Meni razmjena iskustava mnogo znači. U ličnim pričama razmjena iskustava je dragocjena. Dragocjena su i zbog procedura. Poznanstva, takođe, kaže Milenković koja godinama sama brine o sinu Marku
-. Udovica sam 23 godine. Suprug je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Roditelji su mi preminuli. Nemam podršku. Istrajnost, snagu i hrabrost mi uliva vjera u Boga. Neposredno pred dolazak u Crnu Goru primala sam koktele injekcija zbog bolova u kičmi. Marka treba podići iz kolica. Nije lako, ali drži me želja da trajem duže zbog Marka, a strah je prisutan šta posle mene, kaže sagovornica Primorskog portala.
Te misli makar se na kratko odagnaju tokom boravka u Dobroj Vodi, a tu su da pomognu volonteri u Humanitarnoj familiji.
Ne postoje riječi, ističe Slađana Milenković, kojim se izražava zahvalnost Humanitarnoj familiji.

Ne trebaju deklaracije na papiru, niti saželjenje već razumjevanje
Zdravsvena radnica, Enera Osmani je volonterka u „Humanitarnoj familiji“ je od 2013.godine.
-Prvi put sam došla 2013.godine kao srednjoškolka sa Crvenim krstom da volontiram u “Humanitarnoj familiji”. Svojevoljno sam nastavila da dolazim.

Ovo je druga dimenzija života. U suštini motiviše me sreća ove djece, kao i odraslih osoba. U Dobroj Vodi, kod Alena svi su svoji na svome. Znam kako je sa djecom koja su iz spektra autizma. Podrška i socijalizacija je neophodna. Ne trebaju nama deklaracije na papiru. U životu je potrebno ne saželjenje, već razumjevanje za roditelje, a za djeci sa smetnjama u razvoju da ne budu izdvojeni. Od osoba sa smetnjama u razvoju uči se šta je ljubav. Svako dijete koje te zagrli, zavoli, to je iskreno, istinsko, kazala je Osmani.
U Humanitarnoj familiji čovjek osjeti bit života u erupciji emocija koje u sekundi selektuju bitno od nebitnog u svakodnevnici.

NVO „Humanitarna familija“ početkom juna obilježila je 20 godina uspješnog humanitarnog rada. Iz „Humanitarne familije“ najavljuju nastavak humanosti, zajedništva i solidarnosti koje ova organizacija njeguje već dvije decenije.

O dobrim djelima, velikog humaniste, najbolje govore riječi djece njihovih roditelja, kojima Alen Efović dvije decenije obezbjeđuje više od odmora.


