Balšin san je da ponese zastavu Crne Gore na Olimpijadi

Primjer odličnog učenika koji pobjeđuje na državnim takmičenjima iz više predmeta, a bilježi briljantne uspjehe i na sportskim nadmetanjima je Balša Đurišić, učenik Osnovne škole „Jugoslavija“. Od Ministarstva obrazovanja prepoznat je kao daroviti učenik, koji je visoka mjesta zauzimao na državnim takmičenjima iz matematike, informatike, literarnim konkursima… Balša je uzoran i nagrađivan đak, a i sportista koji nosi titulu šampiona Crne Gore u džudou i od nedavno titulu državnog prvaka u džiju džici u čak dvije kategorije. Osvajač je bronzane medalje na Evropskom prvenstvu u džiju džici i odličan fudbaler, član pionira FK „Mornar“. O dosadašnjim uspjesima, planovima i snovima, tajni uspješnosti na sportskom i školskom planu, za Primorski portal govori Balša Đurišić.

Primorski portal: Izuzetnom nizu medalja i priznanja koje si osvojio u prethodnom periodu, prošle sedmice dodao si i titule prvaka Crne Gore u čak dvije kategorije u džiju džici, i to U16 i U18. Kakve utiske nosiš sa takmičenja u Danilovgradu? Kako gledaš na ove titule?

Đurišić: Jeste, prošle sedmice sam osvojio titulu prvaka Crne Gore u džiju džici i tako sam tu titulu nadovezao na titulu prvaka države iz džudoa, koju sam prošlog mjeseca osvojio u Nikšiću. I jedna i druga su mi podjednako značajne i predstavljaju satisfakciju i nagradu za zaista mukotrpan trud i rad koji sam tokom prethodnih godina uložio zajedno sa trenerima Stefanom Pejovićem (džudo) i Sašom Boltićem i Rafetom Šahmanom (Džiju džica), a takođe predstavlja veliki motiv da i ubuduće nastavim sa još jačim radom i treningom kako bih ostvario svoj sportski san, da predstavljam našu državu na nekim budućim Olimpijskim igrama.

Primorski portal: Koje sportske medalje se izdvajaju kao posebno važne i drage i zbog čega?

Od medalja koje sam osvojio u prethodnom periodu, posebno bih izdvojio dvije, i to bronzanu medalju sa Evropskog prvenstva u džiju džici koje je održano u Grčkoj, iz razloga jer mi je to prva medalja sa tako velikog takmičenja, a i biti treći u Evropi je zaista značajan rezultat! Pored ove medelje iz Grčke, posebno mi je važna i zlatna medalja sa državnog prvenstva u džudou, jer sam tako postao prvak Crne Gore u dva borilačka sporta – džudou i džiju džici, a samim tim i reprezentativac Crne Gore u oba sporta.

Primorski portal: Osim džiju džice, uspješno se baviš i fudbalom. Kako se nadopunjuju ova dva sporta?

Đurišić: Fudbal je moja “prva ljubav“, njega najduže treniram, već skoro 10 godina! Što se džiju džice tiče, počeo sam da je treniram kako bih naučio neke tehnike  „padanja“ koje bi mi pomogle u fudbalu, međutim već posle nekoliko treninga jednostavno sam zavolio ovaj sport,  a osim toga postao sam bolji fudbaler otkako treniram džiju džicu i džudo, jer su to sportovi koji traže čvrstinu i kontakt, baš kako ja zamišljam fudbal.

Primorski portal: Odličjima, pohvalama i nagradama možeš da se pohvališ i sa školskih nadmetanja, a poslednje je zlato na takmičenju iz informatike. Koliko je teško uklopiti sport i dodatne školske obaveze?

Na ovo pitanje bih odgovorio mojom parolom „Kad se hoće, sve se može“ i za sada uspjevam da uskladim sve svoje obaveze u školi sa sportskim obavezama, jer se trudim da sve radne zadatke ispunjavam na vrijeme, uz veliku zahvalnost mojoj razrednoj Enisi Belkić i svim nastavnicima OŠ „Jugoslavija“ na iskazanom razumjevanju zbog odsustvovanja radi takmičenja.

Primorski portal: Zbog čega si odabrao fudbal i borilačke vještine? Da li si se oprobao u još nekom sportu, ili možda to planiraš?

Đurišić: Fudbal sam odabrao još kao mali sa 5 godina i kao većina mojih vršnjaka zaista volim fudbal, a džiju džicu sam počeo da treniram na nagovor mog druga Andrije i vrlo brzo se zaljubio u ovaj sport, kao i u džudo čije su tehnike obavezan dio džiju džicu borbi. Takođe sam kao mali trenirao i karate, ali vrlo kratko, jer mi nije bio dovoljni zanimljiv. Inače, volim sve sportove ali zaista nemam prostora i ne planiram da se bavim još nekim sportom, osim rekreativno.

Primorski portal: Da li u svijetu sporta imaš nekog uzora?

Đurišić: Nemam neke posebne uzore, ali ipak postoje neki sportisti koje volim i na koje se ugledam, recimo u fudbalu to je nekadašnji fudbaler, a sada trener Barselone – Xavi, dok u svijetu borilačkih sportova, prije svega džudoa, uzor mi je japanski šampion i aktuelni olimpijski prvak Šohei Ono i naravno moj tetak Dragomir Bečanović jedini svjetski prvak u džudou sa prostora Crne Gore, jer znam koliko je truda i rada uložio da ostvari taj uspjeh.

Primorski portal: U godinama u kojima si sada jako je važno imati dobru podršku, nekoga ko te neće forsirati, već prepoznavati tvoje talente i usmjeravati te. Ko tebi pruža najveću podršku i podstrek?

Đurišić: Veoma je bitna podrška, a ja imam zaista izuzetnu podršku svoje porodice – majke, tate i sestre i svakako bez njihove podrške ne bih uspio da postignem dobre rezultate, ni u školi, ni u sportu. Posebno je važno da je podrška porodice takva da ne opterećuje i ne forsira i jako sam srećan što mi moja porodica daje upravo takvu podršku, tu su kad god je potrebno da posavjetuju, utješe, skrenu pažnju na nešto što trenutno ne vidim ili mi kažu da usporim, pošto često pred sebe postavljam nemoguće zadatke.

Primorski portal: Uvijek je lakše da gradimo karijeru kada imamo jasan cilj… Gdje vidiš sebe kroz godine ili je trenutno rano da razmišljaš o tome?

Đurišić: Pa iako je još rano da o nečemu konkretno razmišljam, ipak imam neke svoje snove o tome gdje vidim sebe u budućnosti – najprije želja mi je da se školujem i završim neki od tehničkih fakulteta i trenutno mi je želja da se bavim „robotikom“, jer to je nešto što me strašno privlači i inspiriše. Na sportskom planu sam već prethodno odgovorio, a to je da ponesem zastavu svoje zemlje na nekim budućim Olimpijskim igrama, a nadam se da bi to moglo biti već 2028. godine.

Primorski portal: Decenijama unazad jasno je da je informatika nešto što će trajno obilježiti ljudsko postojanje, neodvojivi dio naše svakodnevice, posao budućnosti… Zbog čega tebe informatika privlači?

Đurišić: Kako sam rođen u „vremenu informatike“ od malih nogu sam počeo da koristim računar, najprije za igranje igrica, a kasnije i za lagano programiranje u školi, pravljenje video kompilacija sa svojih takmičenja, a naravno bez informatike nema robotike, a što mi je kao što sam već kazao jedan od ciljeva u budućnosti.

Primorski portal: Uspješan si i u matematici, postizao si uspjehe na literarnim konkursima, očekuje te takmičenje iz fizike… Jedno pitanje se jednstavno nameće – kako sve postižeš, odnosno – Koja je tajna uspjeha?

Đurišić: Često me ljudi pitaju kako postižem sve, a meni to zaista za sada ne pada teško, pa pretpostavljam da je stvar u dobroj organizaciji vremena i naravno u podršci porodice, kao i redovnom obavljanju radnih zadataka, nikada ne dozvoljavam da mi se gradivo za učenje nagomilava.

Primorski portal: Uz sportske i školske obaveze, vjerujem da ti ne ostaje mnogo slobodnog vremena… Kako provodiš trenutke nakon što zatvoriš knjige i odložiš odjeću za trening?

Đurišić: Zaista nemam mnogo slobodnog vremena tokom godine ali kad god imam koristim ga za odmor – spavanje, slušanje muzike, gledanje sportskih sadržaja, prije svega fudbala i džudoa i naravno kad god mogu volim da pročitam neku dobru knjigu ili sa porodicom pogledam dobar film.