Baranin Đorđe Šekularac mlada nada košarkaša Partizana

Đorđe Šekularac dobio je priliku da debituje za seniorski tim Partizana, na debiju koji je trajao nešto manje od dva minuta postigao je jednu trojku, na samom kraju meča.
Pa, bolje verovatno nije moglo da počne. Upisao je prve seniorske minute, tačno 1.24 u četvrtfinalnom meču protiv Vojvodine na Kupu Radivoja Koraća. Zabeležio je i prve poene, u poslednjem napadu i to svojim zaštitnim znakom – trojkom. Sve to stalo je u ime mlade nade Partizana – Đorđe Šekularac.
Zvučno prezime pratiće ga tokom čitave karijere, nema sumnje. Možda će stvoriti i pritisak, ali čini se da će momak koji brani boje juniorskog tima partizana umeti da se nosi sa tim. Đorđe je sin Mladena Šekularca, bivšeg košarkaša rođenog u Baru, ali i unuk Rajka Toromana košarkaškog trenera.
Prema tome, mladom Šekularcu košarka je bila predodređena, takoreći teče mu kroz krv. A, boravak u Partizanu i igra u crno-belom dresu su put ka ostvarenju njegovih snova. Bilo je to jasno još onomad kad je rekao: „Voleo bih da uskoro zaigram u prvom timu Partizana. To mi je stvarno životna želja“, izjavio je u razgovoru za Meridijan.
A, posle samog meča Šekularac nije dozvolio da ga ponesu prvi poeni u seniorskom timu. Skromno je rekao: „Za mene je čast i privilegija što imam priliku da se takmičim sa igračima koji igraju na ovako visokom nivou. Ovo će mi biti motivacija da bih što više napredovao.“
I kako se čini sve je bliži ostvarenju svojih planova, u sinoćnjem meču dobio je priliku – iskoristio je, a stigla je i nagrada sa klupe. Željko Obradović je posle pobede nad Vojvodinom imao šta da poruči.
„Danilović i Šekularac su prvi put bili sa nama. Najvažnije da su ih igrači lepo prihvatili, kao i mi iz stručnog štaba. Ta deca su odradila samo jedan trening. Jutros nismo trenirali jer je utakmica bila rano, pa nismo hteli da radimo zbog ovih starijih koji su više igrali. Samo smo pričali i pokušavali da im objasnimo“, rekao je Obradović.
Možda vredi spomenuti… Vanja Marinković, sadašnji kapiten Partizana, je takođe svoje prve minute upisao na Kupu. Bilo je to još 2014, a već godinu dana kasnije trener Duško Vujošević ga je u potpunosti priključio seniorskom timu.
Ko je Mladen Šekularac?
Nekada velika nada jugoslovenske košarke, a kratak period i trener – Mladen Šekularac. Karijeru je započeo u rodnom gradu, u Mornaru iz Bara (1996/97). Potom je nešto duži niz godina nosio dres FMP, od 1997. do 2002. A, onda je započeo internacionalnu karijeru.
Igrao je u Virtusu iz Bolonje, potom je jednu sezonu proveo i u Budućnosti (2003/04). Igrao je i za Apolon iz Grčke, Entreps Džajans i Spiru iz Belgije. Od 2009. do 2010. igrao je za Jedinstvo iz Bijelog Polja, potom Igokeu, a karijeru je završio u Zlatiboru.
Oprobao se i u trenerskom poslu, kratak period je vodio poslednji klub u kojem je igrao, a onda je stajao pored terena i u Slobodi iz Užica. Tokom igračkih dana igrao je i za mlađe selekcije reprezentaciju Jugoslavije, sa kadetima (do 16 godina) je osvojio zlato u Belgiji na Evropskom prvenstvu 1997. Dve godine kasnije se na Univerzijadi okitio srebrom.
Oprobao se Šekularac i na NBA draftu. Najpre je 2000. i 2001. odlučio da se povuče, ali je već 2002. ostao i završio je u drugom krugu, kao 55. pik Dalasa.
Ko je Rajko Toroman?
Toroman je najveći košarkaši trag ostavio na Filipinima. Najpre je trenirao mušku košarkašku reprezentaciju te zemlje. Filipine je predvodio i do četvrtog mesta na FIBA šampionatu Azije 2011. Takođe, bio je i selektor reprezentacije Jordana.
Rajko Toroman Foto: Nebojsa Parausic/© MN press, all rights reserved, MN Press
Karijeru je započeo tako što je bio pomoćni trener reprezentacije Jugoslavije od 1991. do 1996. pa je tako imao priliku da sarađuje sa Dušanom Dudom Ivkovićem. A, u međuvremenu je bio i trener Sloge, Vojvodine, Spartaka… Veliki trag je ostavio i u Iranu, sa njihovom selekcijom obezbedio je plasman na Olimpijske igre u Pekingu 2008.
Izvor i foto: MONDO