Baranka Jelena Cvijović odbojkašku karijeru nastavila na Filipinima

Prve odbojkaške korake Jelena Cvijović napravila je u barskom „Galebu“. Da bi ispunila dječje snove, odlazi u Srbiju, a profesionalna karijera potom je odvodi i u više evropskih država – Rumunija, Grčka, Turska. Ove godine, potpisala je ugovor za filipinski „Chery Tiggo Crossovers“. Za Primorski portal Cvijović govori o tome kako je došlo do saradnje sa klubom sa Filipina, dosadašnjoj karijeri i eventualnom trajnom povratku u Crnu Goru.

Primorski portal: Život sportiste nepredvidljiv je – na kraju jedne sezone, oni koji se profesionalno bave sportom ne znaju često boje kog tima će braniti u narednoj. Ove sezone, dio si tima sa Filipina. Kako je došlo do saradnje sa klubom iz ove za nas egzotične države?

Cvijović: Zaista su životne situacije nepredvidive. Svaki put kada sportisti odlaze u nove klubove prave određeni rizik. Ja sam ovogodišnju sezonu počela u Slovačkoj, međutim ugovor smo raskinuli nakon mjesec dana zbog loših uslova koji nisu ličili na ono šta sam dogovorila sa tadašnjim trenerom ekipe, posrednikom između mene i kluba. Zahvalna sam Bogu i na tom iskustvu, kao i na kasnijem odlasku iz tog kluba koji nije zdravo mjesto za jednog sportistu. Nažalost, ovaj klub nije usamljen u lošem tretmanu prema igračima i vjerujem da će ih u budućnosti savezi ili zakon na određeni način limitirati. Ovo iskustvo pominjem i kao lekciju da ne treba pristajati na bilo šta, da ne treba odstupati od svojih želja, a pominjem ga i kao dio puta jer da se nije desilo, možda odlaska na Filipine ne bi ni bilo. Bila sam svjesna rizika i da se vraćam kući u periodu kada je veliki broj klubova kompletirao svoje sastave, ali sam verovala Bogu da za mene postoji neko ljepše i vedrije mesto sa profesionalnim odnosom. I zaista je tako i bilo. Po povratku u Crnu Goru počela sam da treniram za mojim matičnim klubom „Galebom“, gdje su me kao i uvijek divno dočekali. U međuvremenu je uslijedio poziv trenera iz Srbije koji dugi niz godina radi u Aziji, a imao je u prošlosti saradnju sa mojim novim klubom. Podijelio je sa mnom svoja pozitivna iskustva i interesovanje kluba za igrača na mojoj poziciji kao i za mene u toj ulozi pa sam nakon pregovora potpisala za Chery Tiggo Crossovers. 

Primorski portal: Do sada, igrala si za timove evropskog tla – Rumunija, Srbija, Grčka, Turska… Da li se i po čemu razlikuje rad sa trenerima i saigračima sa Filipina?

Cvijović: Sve nabrojane zemlje imaju i između sebe razlike u radu, stilu igre i uslovima. U odnosu na Filipine to je još izraženije, s obzirom na to da su lokalne odbojkašice niže rastom pa im je igra brža i stil drugačiji. Što se tiče rada i odnosa prema njemu, stručni štab je veoma posvećen i profesionalan, treninzi su dugi i zahtjevni, ali s obzirom na to da je uvijek vesela atmosfera ne čini se tako teškim. Na utakmicama je prisutan veliki broj navijača jer Filipinci zaista vole i prate sport. Jako mi prija i to što su me saigračice lijepo prihvatile, vrijedne su, vole da se šale i ne ustručavaju se da pokažu emocije na terenu, posebno da se raduju i u takvom okruženju je zaista uživanje igrati. Ako se omakne bilo kakva druga vrsta reakcije, na terenu ili van njega, mediji će to sigurno ispratiti jer rade jak marketing a i na Filipinima je ipak ,,Diznilend društvenih mreža“.

Primorski portal: Kako izgleda svakodnevni život na Filipinima? Koliko se ljudi – njihove navike, ponašanje, običaji – razlikuju od evropskih?

Cvijović: Na Filipinima je uvijek toplo, a takvi su najčešće i Filipinci – ljubazni i srdačni. Božićne i novogodišnje praznike proslavljaju 4 mjeseca, od septembra do januara. Narod su koji voli da se okuplja, pjeva i igra. Primjetni su uticaji španske, američke i kineske kulture, a tradicionalni običaji se dosta razlikuju od naših. Manila je jedan od najgušće naseljenih gradova na svijetu sa ogromnim gužvama u saobraćaju tako da se dobar dio radnog dana provede u prevozu. U glavnom gradu pored poslovnih nebodera nalaze se i divlja naselja koja svjedoče o siromaštvu i teškom životu velikog broja stanovništva, posebno van Manile, što ih nerijetko primorava da se odsele iz zemlje. Uprkos tome, mnogo vole da se šale, vedri su i jako dobri domaćini.

Primorski portal: Kako si reagovala na vijest da ćeš ove sezone nastupati za klub Chery Tiggo Crossovers?

Cvijović: Bila sam srećna i zahvalna Bogu na prilici i novom iskustvu.

Primorski portal: Profesionalnu karijeru započela si u Baru. Jedna si od mnogih koju je posao odveo van granica zemlje u kojoj su rođeni ili su odrastali. Koji bi bio profesionalni motiv koji bi te naveo da se vratiš na duže u Crnu Goru?

Cvijović: Moj odlazak iz Crne Gore bio je u cilju ispunjenja snova koje sam kao mala imala. Željela sam da prvo „pokupim znanje“ u zemlji odbojke kakva je Srbija, a onda i da igram u inostranstvu kako bih se razvijala, stekla više životnog iskustva, a naravno i igračkog. Hvala Bogu sve to mi se dešava. Svi mi koji smo dugo i inostranstvu voljeli bismo da možemo u svojoj zemlji lijepo da živimo od posla koji volimo da radimo. Međutim, dugi niz godina to nije bilo moguće iz raznih razloga. Bila bih srećna kada bi istinska ljubav prema odbojci, predanost, profesionalizam, stručnost i finansije bile na zavidnom nivou na koji bismo svi bili ponosni.

Primorski portal: Koliko pratiš dešavanja u crnogorskoj odbojci? Kao iskusan igrač, da li prepoznaješ među mladim naraštajima neka lica koja bi mogla u sportskom smislu da uspiju?

Cvijović: Crnogorsku odbojku pratim povremeno i mislim da imamo mnogo talentovanih mladih odbojkašica i odbojkaša, s tim što je to među djevojčicama popularniji sport. Iako nismo velika zemlja, mislim da smo rasadnik djece sa dobrim fizičkim predispozicijama. U njih treba ulagati: pažnju, vrijeme, strpljenje i prenijeti im ljubav prema odbojci, kao i ohrabrivati ih da se tome ozbiljnije posvete.

Primorski portal: Prve korake učila si u Baru, nakon čega karijeru nastavljaš u Srbiji. Koje su to, prema tvom mišljenju, „slabe tačke“ u crnogorskoj odbojci na kojima bi moralo više da se radi kako bi crnogorska odbojka bila bolje pozicionirana na svjetskoj mapi?

Cvijović: Ima klubova koji dobro rade, kao i pojedinaca koji imaju kvalitet, ali selekcija koja se vrši za nacionalni tim i spoj u prvoj postavi uz neobjektivnost u forsiranju igrača, dovodi do toga da timski rezultat trpi zarad individualnih interesa. Dugi niz godina se postupa po istom obrascu pa ne možemo ni očekivati drugačiji ishod. Naravno, potrebna su i veća ulaganja kako bi mlađe igračice mogle imati uzore u svojoj sredini u starijim i iskusnijim, kao i u profesionalnosti stručnog štaba, pa i cijelog sportskog kolektiva. To bi ih zadržalo da ne odu rano iz svoje zemlje ili da se ipak ne odluče na prestanak bavljenja sportom zbog neriješenog egzistencijalnog pitanja. U svemu tome jako je važna i odgovornost trenera prema svom pozivu. Istinski bih željela da u budućnosti crnogorska reprezentacija i svi crnogorski klubovi budu mjesta gdje će svaki igrač koji vrijedno radi, ima talenat, znanje i kvalitet biti poštovan i napredak i rezultati neće izostati.