Čelična volja Kristine Radosavović: Od teške operacije do evropskog srebra u Heraklionu

Dok se mnogi sportisti nakon teških povreda pitaju da li će se ikada vratiti profesionalnom sportu, 18-godišnja Kristina Radosavović je imala samo jedan cilj, da stane na pobjedničko postolje. Nakon operacije prednjeg ukrštenog ligamenta i pauze od godinu dana, crnogorska reprezentativka se vratila jača nego ikad. Na nedavno završenom Evropskom prvenstvu u džiu džici u Heraklionu, sa svega 18 godina, Kristina je u konkurenciji takmičarki do 21 godine osvojila evropsko srebro, potvrdivši da su teška povreda i razlika u godinama tek sporedne prepreke kada su talenat i rad beskompromisni. O putu od rehabilitacije do evropskog trona, razgovarali smo sa našom vicešampionkom.

Primorski portal: Kristina, prije svega čestitke na srebru. Kakav je osjećaj ponovo imati medalju oko vrata nakon duge pauze?
Kristina Radosavović:Osjećaj osvajanja medalje nakon dužeg perioda je zaista poseban, pogotovo zbog oporavka koji joj daje posebnu težinu.

Primorski portal: Povreda koljena i operacija su najteži test za svakog sportistu. Šta ti je prolazilo kroz glavu tokom tih mjeseci oporavka? Da li je bilo momenata kada si sumnjala u povratak?
Kristina Radosavović:Period oporavka je bio jedan od najizazovnijih u mojoj karijeri. Najteže mi je bilo da prihvatim sporiji tempo i odvojenost od tatamija, ali sam to iskoristila da radim na sebi na drugačiji način. Bilo je i uspona i padova, što je normalno, ali sam kroz cijeli proces naučila koliko su strpljenje i disciplina važni. Fokusirala sam se na male korake i napredak iz dana u dan, jer sam znala da je to jedini put ka sigurnom i kvalitetnom povratku. Sumnje su sastavni dio svakog oporavka i mislim da ih je nemoguće potpuno izbjeći. Ipak, trudila sam se da ne dozvolim da me to obeshrabri. Podrška trenera i porodice pomogli su mi da ostanem istrajna.

Primorski portal: Koliko je u procesu tvog povratka na tatami, pored tvoje volje, bila presudna uloga trenera i medicinskog tima koji je pratio tvoju rehabilitaciju?
Kristina Radosavović Njihova uloga je bila izuzetno važna. Kroz cijeli proces sam imala stručnu podršku, što mi je ulivalo sigurnost. To je bio ključ za kvalitetan i siguran povratak.

Primorski portal: Kako je tekao proces tempiranja forme za ovo prvenstvo, s obzirom na dugu pauzu i činjenicu da si praktično preskočila čitavu jednu takmičarsku sezonu?
Kristina Radosavović Proces oporavka bio je postepen ali izuzetno naporan iskljucivo iz razloga što sam proteklih dva mjeseca putovala za Podgoricu svakodnevno da bih trenirala, pored svog jutarnjeg treninga radi što bolje pripreme.

Primorski portal: Na prethodnim prvenstvima u Belgiji i na Tajlandu medalja ti je izmakla za dlaku. Da li si u Grčku otišla sa stavom „ovaj put se ne vraćam bez odličja“?
Kristina Radosavović Na svako takmičenje idem sa željom da dam svoj maksimum. Naravno da je medalja uvijek cilj, ali je takodje fokus bio na kvalitetu borbi izbjegavanju povreda. Smatram da takav pristup na kraju donosi najbolji rezultat.

Iako sam na oba takmičenja ostala bez medalje, smatram da su to bila jako vrijedna iskustva. Radila sam po pet borbi i u oba slučaja bila jako blizu medalje, što pokazuje da sam na dobrom putu. Naravno da ostaje žal za propuštenom prilikom, posebno jer sam izgubila borbu za bronzu, ali iz takvih situacija se najviše uči. Upravo zbog toga sam u Grčku otišla dodatno motivisana, ali ne sa pritiskom da moram uzeti medalju po svaku cijenu. Fokus mi je bio na tome da odradim svaku borbu maksimalno i ispravim greške iz prethodnih nastupa. Mislim da je takav pristup na kraju i donio rezultat.
Htjela bih da dodam da sam već dvije godine član Ju jitsu kluba Fenix Podgorica čiji je trener a ujedno i selektor reprezentacije, Dejan Vukčević, koji je i sam višestruki evropski i svjetski prvak u ovom sportu. Njegovo iskustvo i znanje koje prenosi mnogo olakšava put ka uspjehu.

Primorski portal: Za kraj, šta bi poručila mladim sportistima koji se trenutno bore sa povredama i misle da je kraj karijere blizu?
Kristina Radosavović Poručila bih im da budu strpljivi i da vjeruju procesu. Povrede su težak, ali sastavni dio sporta i mogu biti prilika za dodatni rast. Uz pravi pristup i rad, povratak je moguć, često i na još većem nivou.

Andrija Radusinović/Primorski portal