Čeličnom snagom do titule Ironmana

Ono što je u fudbalu Liga šampiona, u triatlonu je Ironman takmičenje. Prestižno prvenstvo prvi put održano je krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka na Havajima. Danas se za titulu domaćina Ironmana ‘bore’ svjetske metropole, a u nekim od najvećih i najljepših svjetskih gradova se ovo takmičenja uspješno već duži niz godina održava. Biti učesnik Ironmana je prestiž, a proći kroz cilj nevjerovatan uspjeh koji zahtjeva izuzetan, gotovo nadljudski napor. Čeličnu snagu pokazao je ove godine i jedan momak iz Bara – Dušan Marković koji je 1. oktobra uspješno prošao kroz cilj Ironman Barselona ultra-tratlona i ostvario sjajno vrijeme od oko 10 i po sati.

Marković je bio jedan od 5000 učesnika ovogodišnjeg Ironmana u Barseloni i prošao stazu koju čine plivanje u dužini od 3,9 kilometara, vožnja biciklom 180 km i maraton od 42,2 km. I sve to u jednom danu.

„Nema pauze, odloži se biciklo i ide se dalje. Najlakše je plivanje i najbrže prođe. Moje vrijeme je bilo 10 i po sati i za prvo učešće sam i te kako zadovoljan. Trka je počela u 8.30 ujutru, a pojedini učesnici su završavali trku u 1.30 uveče. Prethodno sam učestvovao na dva NO LIMITS takmičenja u Podgorici„, kaže Marković.

Pripreme za triatlon takmičenja su svakodnevne, a uoči samih događaja intenzivnije.

„Prije posla treniram, vikendom se organizuju duže sesije koje predstavljaju zapravo pripreme za samu trku, kao trening trka, vozi se nekoliko sati biciklo, potom se nekoliko sati trči. Doslovno treniramo na način da trka dođe kao još jedan trening u nizu. Posvećeni smo, u pitanju je donekle i vojnički život, jako puno se vodi računa i o hrani, stroga dijeta, strogo se sve mjeri. Ali se čovjek na taj režim navikne„, priča Marković.

Biti dio IRONMANA neopisiv je događaj, čak i ako ste „samo posmatrač“, potvrđuje Marković nakon boravka i učešća na takmičenju u Barseloni.

„Glavna ulica koja povezuje Barselonu sa okolnim turističkim mjestima je bila potpuno blokirana cijeli dan, jer je u pitanju „full IRONMAN“. U Barseloni je bilo 5000 učesnika triatlona, koji ne dolaze sami, sa njima dolaze članovi klubova, porodica, prijatelji… Iz Crne Gore je došlo 7 takmičara, uz 20 drugih članova naše „delegacije“. Ostali smo sedam dana. Hoteli su bili puni. Grad živi za to. Kafići su puni i svi su brendirani. Kao da zamislite lokalne kafiće u Baru koji su ukrašeni zastavama, medaljama, izložena su bicikla, u knjižarama imate da kupite mnogo brendiranih stvari… Tu je i ogroman EXPO, cijeli grad je podređen tom danu. Organizacija u Barseloni je bila vrhunska, uz veliki broj volontera. Jako je teško riječima to dočarati, ljudi aplaudiraju sa strane, sve vrijeme navijaju…„, priča Marković i dodaje da je samo sedam dana nakon IRONMANA organizovan još jedan triatlon, zbog kojeg je kompletan centar Barselone zatvoren, s obzirom da se vozilo pored glavnih turističkih obilježja.

Marković ističe i da ga je iznenadilo veliko prisustvo žena na IRONMAN-u.

„Iznenadio sam se jako u Barseloni, oko 30 odsto učesnika su bile žene. Što se godina tiče ima i onih starijih od 60 godina koji završavaju IRONMAN, prolaze kroz cilj. Još jedno iznenađenje za mene je bilo njihovo more. Mislim da je naše mnogo ljepše i pitomije„, ističe naš triatlonac.

Zanimljiva je i priča o njegovom početku bavljenja triatlonom.

„Zapravo, ja sam pošao sa bratancem na Akvatlon na Luštici, kada je on imao 7 godina. Bio je organizovan program za djecu, ali i za odrasle – plivanje 1 km i trčanje 5 km. I ja rekoh da se oprobam, nisam imao nikakvu specijalnu opremu, patike u kojima sam vozio do Luštice, potpuno sam bio nespreman… Krenuo sam da plivam, negdje na pola me ispod pleća ‘stisnulo’, čamca nije bilo u blizini i nastavio sam, kad sam već krenuo… Izašao, trčao ‘na jedvite jade’, ali na kraju sam se ipak osjećao dobro i bio zadovoljan. Neposredno nakon toga vidio sam reklamu za NO LIMITS i rekao sebi – kupujem biciklo, imam pola godine da se spremim. Tako je priča krenula…“, prisjeća se Marković.

Triatlon, međutim, nije nimalo jeftin sport – od skupe opreme do izuzetno visokih cijena kotizacije i troškova putovanja, boravka u gradovima.

„Moje biciklo, koje je u suštini jedno prosječno, je koštalo 1500 eura. Poslije sam kupovao nove točkove, pa je ta cijena viša. Sve stvari potrebne za triatlon dosta koštaju – trenažeri, plivanje se plaća stalno, oprema za plivanje, trčanje, patike se troše vremenom, stalno se biciklo kvari… Kotizacije su takođe visoke. Na primjer, kotizacija za IRONMAN je 780 eura. Tu su i dodatni troškovi, naravno, od EXPO-a do fotografija, majica IRONMAN. Svi koji dođu na Ironman, kupiće nešto, makar neku sitnicu, suvenir… U pitanju je veliki obrt novca„, ističe Marković.

Na pitanje da li postoji mogućnost osnivanja triatlon kluba u Baru, Marković napominje da je jedan od problema činjenica da ova opština nema bazen.

„Što se Bara tiče, ima triatlonaca – Sanjin Kertbijev, Sanja Tot, Goran Banović… Ali, triatlonci treniraju uglavnom u Podgorici, Kotoru… Kao i svaki klub, i mi idemo na pripreme. Naš izbor je uglavnom Žabljak, možemo da plivamo i u jezerima„, objašnjava Baranin.

Prije takmičenja u Barseloni, Marković je učestvovao na No Limits Triatlonu u Podgorici, gdje mu je zbog jedne sitnice „umakla“ titula prvaka Crne Gore.

„Nisam vodio računa o registraciji i članstvu u klubu, već sam se prijavio kao individualac. I kao takav imao sam najbolje vrijeme, ali nisu me mogli proglasiti zvanično za prvaka Crne Gore. Zainatio sam se da ove godine, ako NO LIMITS bude organizovan, tu titulu i osvojim„, ističe Marković, čija je naredna stanica Klagenfurt u Austriji, jedan od tri najposjećenija triatlona na svijetu.

A No Limits Triatlon možda naredne godine bude organizovan u njegovom rodnom gradu, u poslednjoj sedmici aprila. To je potvrdio i predsjednik Skupštine opštine Bar Branislav Nenezić koji je povodom uspješnog nastupa barskog triatlonca u Španiji, upriličio i zvanični prijem.

„Želja mi je da grad Bar bude svjestan kakvog sugrađanina ima. Probaćemo da dovedemo No Limits u Bar, ali i IRONMAN. No Limits bi bio nephodna i sjajna uvertira u eventualnu organizaciju IRONMAN-a. Takođe, to bi bio sjajan uvod u turističku sezonu i najbolji vid promocije Bara kao destinacije, sa nadom da će se svi učesnici “sjutra” vratiti i kao gosti u sklopu svojij godišnjih odmora. Balkansko prvenstvo pokazalo je da Bar ima predispozicije i potencijala za organizaciju ovakvih takmičenja“, kazao je prilikom zvaničnog prijema Nenezić, koji je podsjetio da je 2019. godine u Kopru, jednom od gradova domaćina ovog prestižnog takmičenja, organizovana promocija Bara.

„Tada smo dobili mišljenje da bismo posle Barselone bili najveća ‘flat’ trka u Evropi„, kazao je Nenezić.

Bar bi se tako našao „u društvu“ Barselone, Hamburga, Lisabona i brojnih drugih evropskih i svjetskih metropola. A ako bi Bar uspio da dobije prestižnu titulu domaćina Ironmana, mogla bi se organizovati trka u modelu 70.3 i saobraćaj bi se zaustavio na 4 sata.

„Svjestan sam da je za vrijeme Balkanskog prvenstva u triatlonu bilo propusta koji se ubuduće mogu spriječiti i uraditi sve da sve funkcioniše nesmetamo. Neću komentarisati ko je sve “zakazao”, ali za ubuduće najavu treba napraviti i pet mjeseci ranije. Ako trebam organizovati javnu raspravu, ljudima prezentovati, nacrtati mape… Ovo nije klijantela na koju smo navikli, to su ljudi koji plaćaju noćenje koliko treba, jedu ‘na gramažu’, najbolje povrće, meso… Neko ko je spreman da izdvoji desetak hiljada eura za biciklo, taj ne spava bilo gdje i ne jede bilo gdje. Smještajni kapacitet bi mogao biti jedan od problema Baru, ako dođe do organizacije IRONMAN-a, ali i tu se nešto dešava. Prve godine je očekivan broj takmičara oko hiljadu, i taj broj bi u narednim godinama nastavio da se duplira. Benefiti od organizacije ovakvog takmičenja bili bi ogromni„, kazao je Nenezić i zaključio da razumije revoltiranost nekih političkih subjekata nakon Balkonskog prvenstva u triatlonu, „zbog svog “statusa” izazvanog rezultatima lokalnih izbora, u kojem se građani prepoznali njihov rad u prethodnom mandatu“.

„Ali, ako smo zaista svi velike lokal patriote i ako ne možemo da podržimo, onda je makar red da ne kritikujemo nešto što grad Bar može pozicionirati na svjetskoj mapi„, zaključio je Nenezić.