Dobrivoje Srećković ispričao potresnu priču o događajima nakon utakmice između Budućnosti i Hajduka

Ime Dobrivoja Srećkovića, bivšeg fudbalskog sudije, mlađim generacijama ne znači ništa, ali ga se starije sigurno sjećaju.

Bio je glavni sudija na utakmici Budućnosti i Hajduka 1984. godine. O dešavanjima posle meča pisale su godinama sve novine, a i sam je govorio tu potresnu priču o dešavanjima u tunelu stadiona pod Goricom. Prilikom predstavljanja na „Mundijalu prijateljstvaˮ, u razgovoru sa Nebojšom Šofrancem još jednom je ponovio šta se tačno dešavalo.

– Išao sam kroz tunel stadiona, koji je dugačak i vijugav, a onda sam osjetio jak udarac i počeo sam da padam, da tonem u nešto lijepo. Sjećam se još i da su me posle toga u nekoj svlačionici polivali vodom, kao i svijetla u bolnici dok su mi zašivali oko.

Kako se čulo, Srećković je u Crnu Goru nakon tog fizičkog napada došao nakon gotovo 40 godina. Karijera mu je prekinuta kad je imao 43 godine. Sve te godine pokušavao je da sazna ko ga je pretukao i čak napravio invalidom, te mu uništio i karijeru.

U Ulcinju se sreo sa igračima kojima je sudio u bivšoj Jugoslaviji, ali i sa svojim kolegama sudijama.

A šta se, zapravo, dogodilo tog nedeljnog popodneva, 02. septembra 1984. godine, tokom i posle utakmice trećeg kola tadašnje Prve lige SFRJ Budućnost – Hajduk, na kojoj je Srećković bio glavni sudija.

– Sve do 85. minuta Budućnost je vodila 2:1. Tada sam svirao penal koji je Vorotović načinio nad Sliškovićem. Hajduk je izjednačio, a u 89. minutu, nakon greške odbrambenih igrača Budućnosti, Zlatko Vujović je postigao treći, pobjedonosni gol za Splićane. Iako je 17.000 domaćih navijača bilo razočarano, ništa nije nagovještavalo da će se desiti nešto loše. I ja lično imao sam osećaj da sam utakmicu dobro odsudio. Na skali od 0 do 4 za suđenje sam dobio ocjenu 3,5. Pomoćnici su se zadržali na terenu, raspravljajući se sa domaćim igračima, a ja sam krenuo ka službenim prostorijama. I tada se to dogodilo u tunelu. Inače, utakmica mi je potpuno izbrisana iz pamćenja i tek kasnije sam saznao kako se završila – pričao je Srećković.

Povrede koje su kasnije konstatovane u kragujevačkoj bolnici bile su polomljena vilica, razbijeno dno lijevog oka, oštećen lijevi bubreg, krv u mokraći, potres mozga.

I upravo povrede najbolje govore o huliganima koji su se iživljavali nad njim, inače mašinskim inžinjerom.

Na kraju je završio kao invalid i morao je tako rano da bude penzionisan.

Za ulcinjsku manifestaciju „Mundijal prijateljstvaˮ kaže da ovakav događaj ne postoji nigdje u svijetu.