Iz mog ugla: Mladi igrači u kandžama menadžera
Na sreću fudbala u Baru poslednjih godina pojavila se grupa mladih talentovanih fudbalera, ali s druge strane, uvijek postoji bojazan da na vrata njihovih roditelja prije vremena „pozvoneˮ menadžeri željni novca.
Prodaja fudbalera najmlađeg uzrasta, uglavnom po niskim cijenama, uobičajena je ranije bila čak i u našoj sredini, u cijeloj Crnoj Gori. I ne samo fudbalera, već su posebno na „cijeniˮ bili mladi košarkaši. Nažalost, rešenja za ovaj problem nema i pored određenih pokušaja.
Klubovi treba da zaštite uvijek svoju djecu, da ne čekaju da se pojave menadžeri žedni novca. A menadžeri, opet, svoj posao vode, često punim kesama dolaze u naše sredine u kupovinu mladih igrača, gdje naravno uzimaju visok procenat za sebe.
Najčešće se tim mladim fudbalerima od 13, 14, ili 15 godina maše velikim svotama novčanica. Takve „akcijeˮ se najčešće završavaju loše po mladog fudbalera, koji se nakon par mjeseci koje provede tamo gdje ga je menadžer uputio, vraća kući. Nema nikakve dileme da je trgovina igračima bila i biće rak rana našeg fudbala dok god se ne istrijebi. U igri su bogati menadžeri i siromašni roditelji. Imamo roditelje koji su siromašni i nemaju strpljenja da sačekaju da dijete odraste, i ponekad oni forsiraju da djeca iz kluba odu rano i čak „prodajuˮ u bescijenje. Ako se u takvoj situaciji roditelji nađu vjerovatno nemaju drugog izbora.
Ova pošast se proširila, a menadžeri i pohlepni roditelji su osnovni krivci za to.
Bilo bi dobro da transferom mladih igrača profitira klub, ali bilo je slučajeva da pojedini članovi uprava kluba ko zna šta urade od novca za transfer. To je vjerovatno pitanje za državne organe. Bilo je slučajeva baš u Crnoj Gori da, recimo mladi igrač pođe iz kluba u kojem i nije bio prvotimac. Moguće da je zaista imao vještog menadžera, ili je klub imao nesposobno rukovodstvo?
Kao i u svim sverama našeg života trebaće više političke volje i da se u sve uključi Ministarstvo sporta.
Posebno treba voditi računa kako se i na koji način biraju uprave klubova, jer se dešavalo da nekoga od njih privuče miris novca.
Trgovaće se sportistima dok je svijeta i vijeka, to se pitanje ne postavlja, ali moraće se te transakcije iz često sive zone prevesti u transparetnost. Da se tačno znaju pravila igre.
