Jovanka Radičević: Želja mi je da iznjedrimo buduće zlatne lavice, na Kampu u Baru mnogo talentovane djece  

Jedna od najboljih crnogorskih rukometašica ikada, proslavljeno desno krilo Jovanka Radičević, koja je sa crnogorskim „lavicama” osvojila olimpijsko srebro,  evropsko zlato i bronzu…trijumfovala na brojnim utalmicama za RK “Budućnost” i inostrane klubove,  idejni je tvorac međunarodnog  Kampa namijenjenog  talentovanim djevojčicama uzrasta od 12 do 18 godina. Kamp „Jovanka Radičević” održan je od 17. Do 23.juna u Baru, a  okupio je oko 70 učesnica iz Crne Gore, Švedske, Danske, Srbije, BiH, Hrvatske…Ovo je druga godina da je Bar domaćin međunarodnog kampa Jovanka Radičević.

-Željela sam djevojčice i djevojke na Međunarodnom  Kampu „Jovanka Radičević” osjete i uče  kako se radi na vrhunskom i profesionalnom nivou. Srećna sam  što mogu drugu godinu za redom na međunarodnom Kampu u Baru da učesnicama  prenesem svo znanje koje sam godinama sakupljala, kazala je u razgovoru za Primorski portal Jovanka Radičević.

Primorski portal: Kako je osmišljen međunarodni je Kamp„Jovana Radičević“, šta je važno za uspjeh osim vještina I uigranosti na terenu?

Jovanka Radičević: Razmišljala sam o svakom detalju. Osim vještina na terenu, trudim se da im van terena obezbjedim ono što je ključ uspjeha. Organizovali smo edukacije iz raznih oblasti, uključujući mentalno zdravlje u radu sa psihologom, zdravu ishranu, uz trenere koji su obučeni, zatim edukacija za odnose sa javnošću, komunikaciji…Koliko je važan teren, važno je i mnogo toga van terena. U mnogim odlučujućim situacijama, nekada je to važnije od terena. Priprema van terena, kako spavaš, kako se odmaraš, kako “spremaš glavu” je ključ onoga što ćeš da pokažeš na terenu. Moja želja je da im prenesem znanje, da ih usmjerimo i mišljenja sam da ima rezultata.

Primorski portal: Nije nepoznanica da su disciplia, samokontrola neophodni za vrhubske rezultate sportista. Koliko je u rukometu važan talenat, kolika je uloga nadogradnje i rad na sebi?

Jovanka Radičević: Iskreno, važno je imate malo talenta. Ali, talenat je apsolutno ništa ukoliko nemate 100 postotno svakodnevnu posvećenost i upornost. Ključ svakog uspjeha, da li će biti rukometašice, ili će se baviti nečim drugim je isključivo disciplina. Ako ste disciplinovani, imate jasne ciljeve i želite to da ostvarite slijedi uspjeh. Moja pravila ponašanja  na kampu za sve one koji žele da  prate put šampiona su možda za neke stroga i nova, ali mišljenja sam da će jednog dana biti zahvalne.Na početku smo imali problema, kako ove, tako i prošle godine zbog mobilnih telefona. Na Kampu je zabranjen mobilni telefon, ali posle prvog dana nisu ni pomišljali na tefon. Samo taj primjer govori kad ne odstupate od pravila, radite prave stvari, rezultati ne izostaju.

Primorski portal: Koje su optimlane godine koje se preporučuju za početak treniranja rukometa?

Jovanka Radičević: Sad su se pomjerile granice. Ja sam počela od 12 godina, sada već se kreće od sedam -osam godina da se radi mini rukomet. Tokom prvih godina uče osnovne stvari, trčanje, kako se vodi lopta. U suštini 12 godina je dobra životna dob za početak i za buduća nadograđivanja. Zato smo i na kampu stavili tu granicu. Uslovi Kampa su takvi da se samo mogu prihvatiti djeca koja su već trenirala rukomet. Meni je žao što je bilo mnogo djece, mlađih, koji su željeli da prisustvuju, ali prosto morali bi da mijenjamo koncepciju Kampa. Okupila sam odličan tim, ljude kojima vjerujem. Tu su dva dobra trenera iz Hrvatske: Rober Papić i Krešimir Pažin, koji već imaju dugi niz godina iskustvo u radu sa djecom ovog uzrasta.

Meni je bilo zanimljivo kad sam objavila da organizujem Kamp, usledila su pitanja- šta će tebi trener posle takve tvoje karijere, zašto ti ne treniraš djecu…Ovo je za mene velika odgovornost. Tu sam na svakom treningu, radimo zajedno, ali ovo je ozbiljan posao. Želim da pružim djeci najbolje. Mnogo je profesionalnije  da sa njima radi neko ko ima iskustva. Igračko i trenersko iskustvo su dva potpuno različa svijeta. Znam da sam djeci idol, da žele da uče od mene, ja sam pristala da budem 24/ 7 za njih dostupna, ali sa njima rade ljude koji su učili, imaju iskustva, i praksu trenera. Igrati aktivmo rukomet i odmah ući u trenersk vode nije loše, ali ja osjećam prije svega ljudsku obavezu da djeca od starta trebaju imati prave učitelje jer to je ispavan način da uspiju.

Primorski portal: Ove godine ste  imali goste na Kampu. Ko su gosti drugog međunarodnog Kampa u Baru?

Jovanka Radičević: Trudila sam se da djeca imaju priliku da upoznaju najveće rukometne zvijeze sa naših prostora, iz okruženja, naravno moje saigračice. Ove godine je trebalo da bude mnogo igračica iz inostranstva, međutim, kako je olimpijska godina i olimpijsko ljeto mnogi su na pripremama i zato nisu mogli doći, ali sledeće godine biti dio tima.

Sa učesnicima Kampa je bila Đurđina Jauković, Itana  Grbić,  najveća zvijeza srpske reprezentacije, iračica sa kojom sam 10 godina u kontinuitetu igrala, vrstan sportista, veliki čovjek Andra Lekić… Gost iznenadjenja je bila Armelle Attingre.

Učesnice kampa sui male  priliku da ih sve upoznaju, čuju njihove savjete. Srećna sam jer pored mene na Kampu mogu da čuju iskustva odličnih rukometašica, šampiona.

Primorski portal: Lavice su brend Crne Gore, Jovanka brend u brendu. Najavili ste da će ovo biti poslednja profesionalna godina. Šta planira Jovanka Radičević za buduće vrijeme, je li međunarodni  Kamp uvertira u novu karijeru?

Jovanka Radičević:Tako je, igraću još jednu godinu. Ovo mi je poslednja sezona u karijeri. Ja sam osoba koja je sve poteze vukla srcem, a odluke sam donosila realno. Odluke  su isključivo bile moje. Imala sam podršku porodice što smatram da je jako važno u svakom poslu. Ističem, svaku odluku sam donosila ja. Do sada nisam imala kiks, tako sam donijela odluku što se tiče reprezentacije. Oprostila se na najljepši mogući način. Donijela sam odluku da će ovo biti poslednja moja sezona u ligi šampiona.

Ovo je uvertita u nešto što želim da pređe u veći nivo. Mnogi me pitaju hoću li biti trener- u ovom trenutku sebe ne vidim u tim vodama u skorije vrijeme. Sebe vidim u sportu jer mislim da mnogo mogu da doprinesem crnogorskom sportu kroz iskustvo koje sam skupljala u raznim zemljama, u raznim kulturama i sistemom rada. To je nešto što bi željela da primjenim kod nas, na naše zakone, strategije sporta.

Da li ću biti trener kroz koju godinu to ne mogu da kažem sa sigurnošću. Ovo što radim sa djecom je iz velike ljubavi jer puno volim djecu. Nadam se da će Kamp postati tradicionalan. Plan je da držimo i zimski kamp. Ovo je zahtjevan posao. Za sledeću godinu planiramo duži period Kampa

Primorski portal: Bar je domaćin međunarodnog rukometnog  Kampa Jovanka Radičević. Imate li adekvatne uslove u Baru, fali li vam nešto?

Jovanka Radičević: Ne. Bar je zaista grad sporta. Bar mnogo velim. Za Bar me vežu jaka osjećanja, iz Sporske dvorane “Topolica” išla sa reprezentacijom, sa klubom na velika takmičenja. Pamtim Bar iz godina kad sam bila kao učesnice Kampa. Mogu samo da kažem veliko hvala Opštini Bar, predsjedniku Dušanu Raičeviću, Turističkoj organizaciji Bar, kompaniji Voli, Hipotekarnoj banci.. . Sve ovo na ovakvom nivou ne bi moglo sprovesi da nisam imala njihovu podršku.

Ovo je jedna zaista dobra ideja koja se realizje za dobroit sve djece, prvenstveno naše djece.. Uslovi su vrhunski, djeca sve imaju . Dvorana je prelijepa, hotel Sato takođe. Bar će sigurno ostati bar za sad domaćin Kampa, kuća gdje rado dolazimo i u koju se rado vraćamo.

Primorski portal: Da li je Kamp u biti  misija Jovanke  da proslavljena šampionka iznjedri buduće šampione?

Jovanka Radičević: Meni je želja da djevojke koje su na ovom Kampu budu jednog dana zlatne lavice. Trudiću se svim silama da im prenesim  svoje znanje, potencijala među učesnicama Kampa ima. Osjećam ljudsku i moralnu obavezu da im pomognem na njihovom putu, da im budem podrška. Za naše društvo ima nade kad vidim ovoliki broj djece u sportu. U Crnoj Gori  imamo puno talentovane djece