Majstori malog fudbala iz Crmnice: Željko Petranović iz Zabesa

Koliko god današnji fudbal išao naprijed i koliko god se mijenjali trendovi u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, ljubitelji fudbala radije će danas pogledati majstoriju na malom fudbalu, atraktivan dribling, dobru akciju, šut ili odbranu i slično.

Crmnica je dala puno majstora malog i velikog fudala, ali jedan je poseban – Željko Muro Petranović. Znao je mnogo i kao aktivni fudbaler, igrao mali i veliki fudbal, ali čini se da nikako nije uspio da do kraja pruži sve što je apsolutno mogao, što su od njega očekivali i treneri i probirljiva publika, pa i on sam od sebe.

Imali smo priliku da ga gledamo na ovogodišnjim Crmničkim igrama, isto kao i na prošlim, i kao da je najljepše poteze čuvao baš za teren na Komunici. Klasa za sebe. Gdje god su ga treneri stavljali davao je golove, a na poslednjoj utakmici protiv favorizovane ekipe Orahova, postigao je važan gol koji je ekipu odveo u četvrtfinale.

– Počeo sam još veoma mlad da igram mali fudbal na turnirima u Crmnici, ali i drugim mjestima u okruženju. Zatim sam igrao i veliki fudbal za Crmnicu i Luku Bar. I nakon što su ovi klubovi ugašeni, posvetio sam se malom fudbalu u ekipi Luke Bar. Najčešće u barskoj ligi preduzeća. Imali smo zaista dobar sastav. Osvajali smo prva mjesta, a igrali su braća Pantović, Avdo Šabović, ja, branio je pokojni Milivoje Leković, a igrao je i Zoran Pejović iz Virpazara, zatim Ratko Marković, Nikolić… Sa klupe nas je vodio pokojni Kupi – prisjeća se Muro, i posebno ističe igre na turnirima u Crmnici.

– Igrali smo godinama kao ekipa pod nazivom Zabes ili Boljevići. Bilo je rezultata, a bili smo tvrd orah za mnoge ekipe. Ove godine smo ušli i u četvrfinale zbog bolje gol razlike.  Nas u Zabesu ima ukupno 12 do 15, koji igraju sve discipline na Crmničkim igrama. Nema mlađih generacija. Jedan ili dvojica malo više talentovanih, a kod ostalih su prisutni i borba i volja.

Od mlađih igraju moj sin Dragan, kao i Lazar Đurišić koji je prošle godine povrijedo koljeno i mora da bude obazriv.

Željko je godinama sigurno najbolji igrač svoje ekipe, tvrde njegovi saigrači.

Iako je već veteran, ne dozvoljava da ga se neko baš lako oslobodi, ima jak udarac, često se zatresu stativa ili prečka nakon njegovog udarca…

Na leđima nosi broj 55 jer toliko ima godina, a uskoro puni 56, pa će se broj na dresu na narednim Crmničkim igrama promijeniti.

– Imali smo mi često baš dobru ekipu, jako bili srčani, borili smo se i znali kako da igramo. Istina, danas je manje mlađih, kao da nisu zainteresovani za fudbal. Ranije smo kao mladi momci igrali na terenima od sela do sela, a zatim i van Crmnice. Danas su u ekipama ljudi mojih godina, i taj problem sa mlađim igračima prisutan je u svim ekipama.

Petranović podsjeća da posebno pamti utakmicu kada je ekipa Luke Bar postala amaterski prvak Crne Gore.

– Sastali su se prvaci podgoričke i barske lige. Protivnik nam je bila neka mješovita ekipa, ne sjećam se kako se zvala, dobili smo ih 4:1. Takođe, pamtim i meč protiv ekipe policije u Baru, kada smo ostvarili veliku pobjedu, u finalu odigranom u sali OŠ „Jugoslavije”, gdje je bilo prisutno preko 2.000 ljudi. Ja sam bio dvostruki strijelac.

Za kraj, kaže da se osjeća dobro i srećno, i dok je tako nastaviće da svoje majstorije prikazuje na Crmničkim igrama.