Majstori malog fudbala u Crmnici: Dejan Marković iz Brijega

Dejan Marković nije samo običan fudbaler, on je kapiten, golgeter i pravi lider na terenu u svakoj od ekipa u kojima je igrao na Crmničkim igrama.

Svoj prvi korak u fudbalu Dejan je napravio vrlo rano. Ljubav prema lopti nije bila iznenađujuća, s obzirom na to da su ga otac i djed odmalena uvodili u čaroliju fudbala.

– Još kao mali kad sam dolazio na selo, slušao sam od oca i pokojnog đeda priče o fudbalu, i to se na neki način prenosilo na mene. Postojao je u to vrijeme FK Crmnica, pratio sam utakmice i gledao, jer mi je i otac igrao. Počeo sam sa pet-šest godina da treniram fudbal kod Olivera Merdovića i Branka Jelića. Bili su mi prvi treneri, i zapamtio sam ih kao prave autoritete jer se od njih moglo puno naučiti.

Marković je prošao i kroz sve crnogorske mlađe selekcije.

– Prvo je poziv bio za pionirsku selekciju, a zatim sve do omladinske. Takođe sam svo to vrijeme bio i kapiten Mornara u tim mlađim selekcijama. Pola godine sam proveo u OFK Petrovac i igrao za omladince, a sa njihovim prvim timom sam išao na pripreme na Zlatibor – kaže on, i ističe da tada mlađi, veoma talentovani igrači u tim mlađim selekcijama, nisu mogli da nađu mjesto u prvom timu Mornara, pa je zato igrao malo za Slogu iz Starog Bara, pa kasnije i za Hajduk.

Dejo je krčio svoj put i kao fudbalski sudija. Bio je to, kako kaže, jedan lijepi period u njegovom životu.

– Na nagovor ondašnjeg internacionalnog fudbalsog sudije, inače našeg kućnog prijatelja, Veljka Koraća, počeo sam da se bavim suđenjem. Dobro mi je išlo i vrlo brzo sam napredavao na razvojnoj listi, sudio mlađe kategorije, omladinsku i kadetsku ligu na nivou države. Brzo sam došao i do Druge lige. Učio sam od ljudi kao što su Branko Bujić, Danijel Dević, Cile Jovanović, Nikola Vujović i Goran Savićević – podsjeća on i dodaje:

– Brzo sam dobio šansu i u Prvoj ligi, i stekao zvanje za sudiju A kategorije Prve lige. Uspješno sam sudio dvije godine, međutim, počele su da se dešavaju neke stvari koje nisu imale veze sa sportom, kao i suđenjem. Jedna odluka sudijske komisije da budem kažnjen šest mjeseci učinila je da prestanem da se bavim suđenjem. U toj odluci, inače, ništa nije bilo ni sportski ni fudbalski, i donio sam odluku da prestanem da sarađujem sa takvim ljudima.

Mali fudbal, kako kaže, u kontinuitetu igra već dvije godine.

– Prije nego što su prestale da se održavaju igre, te poslednje godine igrao sam za ekipu Sotonića. Na igralištu kod škole smo dvije godine uzastopno bili šampioni. Predvodio nas je Slobo Radović, i bili smo lijepa ekipa kojoj druženja nije falilo. Nakon te dvije osvojene titule došla je pauza igara sve do prošle godine. Možda je na moju odluku da zaigram malih fudbal utacao i Radovan Soćo Đuranović, koji danas živi u inostranstvu.

– U razgovoru sa Mićom Bokanom iz Bukovika odlučili smo se da napavimo jednu staru-  novu ekipu 3BBB, odnosno Bukovik, Brčeli i Brijege. Igrali smo zaista dobro i bili prvi na kraju. Ove sam godine igrao za Orahovo sa mojim velikim prijateljima Vaskom Đalcem, Nikolom Barjamovićem, Milošem Đalcem i ostalim. Dobro je bilo, igra solidna, ali smo u finalu poraženi od ekipe Krnjica. Mogu reći da su zasluženo osvojili prvo mjesto, na čemu smo im i čestitali.

Dejan kaže da je bio zadovoljan kako je Orahovo igralo.

– Posebno sam srećan što se na ovaj način vratilo takmičenje. Svako veče tribine su bile pune, upoznao se veliki broj nas mladih ljudi koji ranije nismo imali prilike da se sretnemo, iz svih sela. Impresioniran sam posebno šta su sve na planu organizacije uspjeli da naprave Vasko Đalac, Zoran Antović, Ranko Đurišić, Nikola Barjamović, moj otac Ratko i drugi. Sport se u Crmnici vratio na velika vrata.

Kaže da bi posebno pohvalio ekipu vuče konopa, koja je na Nahijskim igrama osvojila prvo mjesto u jakoj konkurenciji.

– Posebne zasluge ima selektor Zoran Antović i zbilja im od srca čestitam. Ja nisam od početka učestvovao jer sam imao nekih zdravstevnih problema. Pojavio sam se, ipak, pri kraju takmičenja u fudbalu.

Na pitanje ko je po njemu najbolji igrač malog fudbala u Crmnci, kaže bez razmišljanja da je to Miloš Đalac.

– Kad je u pitanju golman to je bez dileme Blažo Radović, pa Darko Ćeklić. Pojavilo se u ove dvije godine puno mladih igrača, Stojović iz Krnjica, Stevo i Miloš Pekić iz Krnjica, Veljko Mihaljević i Lazar Vučićević iz Gluhog dola, zatim Danilo Dajković, Mijo Ulama Mića Bokan, Vido Kopitović, Savo Rolović, Nemanja Leverda ove godine nije igrao…