Matea Marvučić: Rukomet je moja velika ljubav

Matea Marvučić, golman ženske ekipe Mornar 7, svoj rukometni put započela je u osmoj godini u gradu pod Rumijom. Prvi klub za koji je igrala bio je Prvi As, koji je vodio trener Marko Dobrković.
Svoju karijeru je nastavila u Mornaru 7, koji su tada predvodili treneri Goran Simić i Dragan Gvozdenović.
– Za seniore sam zaigrala u svojoj 15. godini, i neizmjerno sam zahvalna na prilici koju sam dobila da steknem iskustvo igrajući među starijim igračicama – kaže ona i nastavlja:
– Rukomet je nešto što me ispunjava. Izuzetno volim da treniram, jer je to sport koji uči disciplini, timskom radu i prevazilaženju prepreka. Ništa ne može zamijeniti osjećaj timske pobjede i postignuća. Rukomet me podstiče da dam sve od sebe, kako na terenu tako i van njega.

Matea ističe da joj je najveća podrška njena porodica.
– Bodre me na utakmicama, razumiju moje obaveze i motivišu da uvijek idem dalje. Takođe bih izdvojila podršku trenera, koji vjeruju kako u mene, tako i u sve nas, i znaju kako da izvuku najbolje iz mene čak i u trenucima kada i sama sumnjam u svoje mogućnosti. Tu su i moje i saigračice, koje su mi ujedno i kao druga porodica, sa kojima dijelim sve trenutke, bilo da je u pitanju pobjeda ili poraz.
I pored dobrih partija, još uvijek nije dobila poziv za neku od mlađih selekcija reprezentacije.

– Još uvijek nisam dobila poziv za reprezentaciju, ali radim naporno i to mi je jedan od najvećih ciljeva. Znam da je potrebno mnogo rada, truda i posvećenosti, ali vjerujem da uz trud i podršku svog tima mogu da stignem do tog nivoa. Ako se to desi, bila bi mi ogromna čast da predstavljam svoju zemlju i pokažem sve ono na čemu radim svakog dana.
Kako kaže, ima i uzora.

– Moj najveći uzor je Amandine Leynaud, legendarna golmanka iz Francuske. Oduvijek me fascinira njena smirenost i sposobnost da ostane fokusirana u najtežim trenucima. Njene odbrane su nevjerovatne, ali ono što me najviše inspiriše je njen stav – uvijek se bori do kraja i pokazuje šta znači biti pravi lider na terenu. Takođe, volim kako se nosi sa pritiskom i kako motiviše svoj tim – kaže Matea i dodaje:
– Pored nje, uzor su mi i moji treneri, koji mi svakodnevno pokazuju koliko su rad, disciplina i vjera u sebe važni. Svako od njih me motiviše da radim na sebi i težim da budem najbolja verzija sebe i na terenu i van njega.
Ističe da je njena porodica najviše zaslužna što se opredijelila za rukomet.
– Još kao malu, roditelji su me uvijek podsticali da se bavim sportom i isprobam različite aktivnosti. Međutim, ključni trenutak se desio kada me tata poveo na jednu rukometnu utakmicu naše reprezentacije. Atmosfera na terenu, energija tima i dinamika igre su me potpuno oduševili. Od tog momenta sam znala da želim da se bavim tim sportom.
Mlađim igračicama poručila bi da uvijek vjeruju u sebe i da ne odustaju.
– Ne smije biti prepreka. Svaki cilj se postiže upornošću, radom i strpljenjem, ali najvažnije je da uživate u onom što radite. Ako volite sport, trenirajte s ljubavlju i posvećenošću, jer će trud uvijek donijeti rezultate. Takođe, nemojte se plašiti grešaka – one su dio učenja. Svaka utakmica, svaki trening prilika su da postanete bolji. I na kraju, okružite se ljudima koji vas podržavaju, jer tim i podrška su ključni za svaki uspjeh.
Odnos profesora prema njoj kao sportisti na prvoj godini Arhitektonskog fakulteta, ali i srednjoj školi uglavnom je pozitivan.

– Većina njih za sve sportiste, pa i za mene, kad su u pitanju obaveze imaju razumijevanja. Posebno kada su u pitanju utakmice i takmičenja. Naravno, bilo je i onih koji su smatrali da sport ne treba da bude izgovor za školske obaveze, ali to me samo dodatno motivisalo da pokažem da mogu uskladiti obije stvari- kaže Matea za Primorski portal.