Na kafi sa Peđom Vujačićem, trenerom KK Šušanj, nakon plasmana u Prvu A ligu
Vujačić se košarkom počeo baviti 1985. godine u KK Mornar. Prošao je sve selekcije kluba i 1988. godine, sa još nekoliko tada talentovanih juniora priključen je prvom timu. U mlađim selekcijama osvajali su sve što se tada moglo osvojiti u CG, a ostaće upamćena mnoga učešća na finalnim turnirima širom tadašnje SFRJ. Kao senior je dugo godina bio član Mornara, a nakon toga, od osnivanja, i OKK Primorka, gdje je dao doprinos i ulasku ovog kluba u Prvu B Ligu SR Jugoslavije.
Paralelno sa igranjem počeo se baviti i trenerskim poslom.
– Počeo sam kao trener kadeta u Mornaru 1994. godine, na predlog Mihaila Pavićevića, od kojeg sam puno učio u to vrijeme, prvo kao igrač, a onda i kao trener. Nakon toga sam 1995. prešao u Primorku, gdje sam u nekom trenutku bio trener gotovo svih uzrasnih kategorija, naravno ne istovremeno. U svim klubovima u kojima sam radio, selekcije koje sam vodio su najčešće igrale završne turnire u okviru crnogorskih takmičenja, a dok smo imali zajedničku državu, kao osvajači CG prvenstava imali smo i učešća na saveznim završnim turnirima – kaže on i nastavlja:
– Tako sam se 1998. našao na mjestu trenera juniora i koordinatora mlađih kategorija ove, možda najuspješnije crnogorske priče kada je u pitanju rad sa mladima. Svoj entuzijazam, znanje i želju za napredovanjem u ovom klubu sam razvijao uz odlične trenere koji su tada bili u klubu, a pomenuo bih Nikicu Kovačevića, Boba Ljuticu, Duška Pavlovića, Milana Rondovića, Sašu Mitrovića, Ljuba Vujačića, Dragana Božinova, Nikolu Ćosovića, Dražena Šekularca itd. Prestao sam sa radom u Primorci 2001. godine, naredne godine ponovo sam postao trener juniora Mornara, gdje nakon dvije godine, 2004., prestajem sa trenerskim poslom iz nekih privatnih razloga. Napravio sam pauzu do 2010/2011.godine, kada na poziv Eka Božovića iz KK Mogren uzimam da radim sa kadetima tog kluba. Nakon završetka te sezone, sa već pomenutim entuzijastima pokrećemo KK ABC.
On dodaje da ga je Brano Radović u septembru 2023. kontaktirao sa željom da njihova dva kluba zajedničkim snagama pokušaju da naprave ekipu koja će se takmičiti u I B MCG Ligi. I tako je nastao sadašnji KK Šušanj.
– Vrlo lako smo se dogovorili, jer nije postojao nikakav imperativ rezultata. Rekli smo da ćemo kvalitetno raditi, pa da vidimo za šta će to biti dovoljno. Ispostavilo se da je zakašnjenje početka prvenstva više od dva mjeseca za nas bilo odlična stvar. Ovo govorim iz razloga što smo uspjeli da napravimo dovoljan broj kvalitetnih treninga, kao i trening utakmica, što nam je mnogo pomoglo da sam početak dočekamo dobro pripremljeni. To je po meni i glavni razlog što smo prvi dio prvenstva završili sa samo jednim porazom, i to od ekipe Podgorice koja se takmičila van konkurencije, što znači da faktički nismo imali niti jedan poraz u prvom dijelu. Taj dobar start je i osnovni razlog što smo kasnije sebi mogli da dozvolimo i neke neplanirane poraze u drugom dijelu, a da to ipak ne utiče na naš konačan plasman na tabeli i osvajanje titule.
U klubu je, kako kaže, zatekao bazu igrača koja je i proteklih godina branila boje Šušanja.
– Tu su bili Lazar Radović, Saša Debelja, Milo Popović, Mahmut Vuković, Aleksa Petaković, Vuk Pečurica, Ognjen Šorović, Demir Kalender, Predrag Spajić. Uz navedene igrače Brano je iskoristio i neka svoja poznanstva, pa je u klub doveo Jonatana Bryanta. Dovođenje „stranacaˮ u naš klub nije bilo moguće bez svesrdne pomoći našeg drugara i bivšeg kapitena OKK Šušanj, Luke Bogdanovića, vlasnika „Knjaževe Bašteˮ. Ovaj restoran nam je bio svojevrsna baza za uspjehe koji su uslijedili. Kada sam vidio što nedostaje ekipi, mislim na igrački kadar, krenuo sam i ja da potražim to. Prije svega za kvalitetan trening, a samim tim i za dobre, tj. kako se ispostavilo odlične rezultate. Igrači OKK Šušanj – ABC postali su: Nemanja Vujošević, Aleksa Janičić, Đorđe Vlahović, Alen Đeljošević, Nikola Krgović, Matija Rajović, Radoš Bjelić, Eldin Hodžić, Emin Mekić, Momo Kovačević. Kasnije su nam se pridružili i Joshua Mann, a nakon njegovog odlaska i Casuan Caudle, te na samom kraju prelaznog roka, na polovini prvenstva, i Predrag Lazarević – kaže Vujačić i dodaje:
– Tada je to već bio broj igrača sa kojima sam zaista mogao da napravim kvalitetne pripreme za prvenstvo i okršaje koji su uslijedili.
Skoro cijelo prvenstvo Šušanj je bio prvi ili na diobi prve pozicije.
– Uz odličan rad u pripremnom periodu, nekako smo zbijali redove od utakmice do utakmice i uspjeli da skoro čitavo prvenstvo ostanemo na čelu tabele. Nakon vrlo uspješnog prvog dijela i skora od 11 pobjeda, uslijedio je, što je potpuno normalno, lagani pad forme. To je za posledicu imalo da smo zbog nekih poraza koje nismo očekivali, do poslednjeg kola vodili pravi mali rat za šampionsku titulu i ulazak u Prvu CG Ligu. Upravo je navedeno imalo za posledicu što smo imali jedno veoma neizvjesno prvenstvo do samog kraja. Gotovo pet ekipa je na tri kola prije kraja imalo šansu da osvoji šampionat. Ipak, mi smo bili ekipa čije osvajanje Lige je sve vrijeme zavisilo isključivo od naših rezultata, čime se ne mogu pohvaliti i naši konkurenti, koji su ipak čekali neki naš kiks da nam preotmu prvo mjesto. Na našu sreću i veliko zadovoljstvo to se nije dogodilo – ističe on i podsjeća da je Šušanj, kao najbolje plasirana ekipa na polusezoni, učestvovao u završnici Kupa CG.
– Naći se rame uz rame sa najboljim timovima iz naše zemlje, od kojih su tri tima članovi ABA 1 Lige, a dva članovi ABA 2 Lige, imponovalo je svakom pojedincu iz naše ekipe i dalo potreban podstrek za uspješan nastavak takmičenja u B ligi.
Vujačić je mišljenja da je još uvijek rano govoriti o planovima za sledeću sezonu.
– Osnovna ideja bi bila da momci iz Bara čine okosnicu tima. Tako je bilo i ove godine, gdje je od 20 licenciranih igrača čak 17 bilo iz našeg grada, na šta smo vrlo ponosni. Da bi se ovo sve odvijalo po planu, očekujemo podršku i uključivanje u naš rad privrednika iz našeg grada, kao i podršku Opštine, koja nije izostala ni u ovoj šampionskoj godini.
Što se istorije klubova tiče, takođe je zajednička godina osnivanja, 2012. Sa sličnim željama i idejom da se što više djece animira i skloni sa ulice ili ispred kompjutera.
– OKK Šušanj su osnovali u to vrijeme Branislav Dobrković, Brano Radović, Zoran Dragović i Dragan Božinov. Agilna uprava je sebi postavila cilj da se u prvih pet godina postojanja, u nekoj uzrasnoj kategoriji okite titulom prvaka Crne Gore, što im polazi za rukom u sezoni 2016/2017. kada su osvojili omladinsku ligu sa prosječno dvije godine mlađim igračima od dozvoljenog. Nakon toga klub je napravio svoju dvoranu i nastavio takmičenje kroz seniorsku I B Ligu – kaže on i dodaje:
– KK Admiral Basketball Club, ili skraćeno KK ABC, takođe je osnovan od strane nekolicine entuzijasta, Branislava i Veselina Nenezića, Bobana Tošića, ja sam bio tu, i mi smo činili tadašnju osnivačku skupštinu kluba. Cilj je bio da se u kvalitetnom radu sa djecom pokuša stvoriti što više seniorskih košarkaša, koji bi naš grad predstavljali na najvećoj košarkaškoj sceni, pa i van granica naše zemlje. Vrlo brzo je taj rad počeo da daje rezultate, a potvrda je bila više učešća na završnim turnirima prvenstva Crne Gore u svim uzrasnim kategorijama. Kao normalan slijed stvari, za najuspješnije pojedince uslijedili su i pozivi u reprezentativne selekcije Crne Gore.
Kako ističe, nakon ovako uspješne sezone u I B Ligi obnoviće saradnju sa OKK Šušanj.
– Takođe ćemo pokrenuti školu košarke KK ABC sa željom da stvorimo bazu za naš prvi tim. Vjerujem da ćemo vrlo brzo u našoj školici prepoznati neke nove talentovane dječake, koji će, kada za to dođe vrijeme, dobiti prostor da se u našem seniorskom timu usavršavaju i stasavaju u dobre košarkaše. Bar je sada grad sa jako puno ljudi koji su doselili sa raznih strana. To bi mogla biti dobra baza za stvaranje još jedne nove i uspješne priče kada je u pitanju rad sa mladima. Ono što je sigurno jeste da ćemo dati sve od sebe da nastavimo u kontinuitetu da radimo, stvaramo i dajemo priliku djeci i momcima koji su ponikli u barskim klubovima i školama košarke – zaključuje Vujačić.