Na kafi sa profesorom Aleksandrom Acom Milićem: Fudbalska lopta velika ljubav
Fudbalska lopta i igra bile su velike ljubavi Aleksandra Milića. Bio je fudbaler više klubova, a svoju profesionalnu karijeru završio je kao direktor JU Dom Učenika „Dušan Marovićˮ Bar, odakle je 2020. godine pošao u penziju.
Kao i njegovim vršnjacima, i njegova karijera počela je pod Darovim topolama krajem sedamdesetih kod Danila Dana Delibašića.
– Nakon nekoliko mjeseci uspio sam da se izborim i obezbijedim mjesto u prvoj ekipi. Bilo je to vrijeme kada su na golu bili Uroš Knežević i Martin Dragišič, Branko Bujić, igrali su Kinjo i Branko Dabanović, Peđa Đurišić, Stevo Glendža, Pero Dragišić i drugi… Redovno sam trenirao i sa omladinskom ekipom FK Sutjeska, koju je vodio Mika Zirojević, za koga mogu reći da je bio veliki stručnjak, pedagog i nadasve čovjek. Tokom te dvije godine provedene u Niškiću radi studija, odigrao sam i sve utakmice za Mornar. U to vrijeme kao igrač asistirao sam tadašnjem treneru Pavlu Kopitoviću, a igrao sam na poziciji štopera. Sjećam se duela sa ekipama iz crnogorske lige, Mojaš Radonjić, Martin Braić, Tole Martinović, Niko Raičković. Dobar dio godina sam nosio i kapitensku traku u Mornaru – prisjeća se Milić.
Odlaskom iz Bara na dalje studije nastavio je da igra u Beogradu, u FK Polet sa Dorćola.
– Odmah sam obezbijedio status u prvoj postavi. Ekipa je bila član beogradske zone, treći rang u bivšoj Jugoslaviji. Po završetku studija opet se vraćam se u Bar i Mornar. Trener je bio Boris Marović, zatim Karlo Zapušek, i igrao sam nekoliko sezona.
Milić se kao mlad počeo baviti i trenerskim pozivom u klubu, a jedno vrijeme našao je mjesto i u stručnom štabu omladinske reprezentacije Crne Gore.
– U januaru takmičarske sezone ’87/88. godine predsjednik kluba bio je Ruca Perović. Tada sam imenovan za šefa stručnog štaba, i te godine zauzeli smo u republičkoj ligi šesto mjesto. Uslijedio je plasman i u međurepubličku ligu. U to vrijeme bile su interesantne i utakmice sa gradskim rivalom Lukom Bar. Nakon nekih nesuglasica unutar kluba, za šefa struke doveden je Dimitrije Dimo Mitrović, a ’90/91. za šefa struke dolazi Vojo Gardašević i vraćam se u klub u svojstvu pomoćnog trenera. Međutim, raspadom Jugoslavije mijenja se i sistem takmičenja, a odlaskom Gardaševića nastavljam rad sa pomoćnikom Radovanom Bujićem. Nije išlo kako smo planirali, i u finišu sezone za šefa je doveden Dragan Šaković. Mornar je te godine osvojio 15. mjesto i preselio se u republičku ligu, a ubrzo i u Južnu regiju. Uslijedili su veliki padovi. Sve poslove kao igrač i trener obavljao sam volonterski iz ljubavi prema fubalu i Mornaru.
Podsjeća da je bio član izvršnog odbora školskog Fudbalskog saveza Jugoslavije, kasnije Srbije i Crne Gore.
– I danas sam u mandatu potpredsjednika školskog Fudbalskog saveza CG. Kao nagradu za doprinos fudbalskom sportu dobitnik sam srebrne plakete za 80.-ogodišnjicu FK Polet 2009. godine, i zlatne plakete za doprinos razvoja fudbalskog sporta u Baru od 2013. godine.
