Na kafi sa Sašom Boltićem, trenerom Ju jitsu kluba Mornar

– Svoj dječački san, da postanem poznat, uspješan i priznat sportista i sportski radnik, posebno iz borilačkih sportova, donekle sam i ostvario, ako ne sam onda preko svojih sportista i takmičara iz džiju džicu sporta – kaže Saša Boltić, majstor i nosilac tri crna pojasa iz tri borilačka sporta, karate, aikido i džiju džicu.

Sa ponosom ističe majstorsko zvanje i crni pojas iz aikidoa, jer je diploma stigla direktno iz Tokija, Japana.

Boltić podsjeća na same početke ozbiljnijeg bavljenja sportom, koji dosežu do 1978. godine, kada je počeo da trenira košarku kod tadašnjeg nastavnika fizičkog Pera Blaževića.

– Nakon dvije godine počinjem da treniram kod tadašnjeg košarkaškog trenera Sava Vučevića, koji je tada bio i trener KK Ulcinj. Međutim, već posle dvije godine, 1981, po nagovoru svog rođaka koji je tada bio veliki šampion u karateu, Dragana Bata Ognjenovića, počinjem da treniram karate. Upisujem se u Karate klub Mornar, i kod braće Miodraga i Dragana Mandića počinjem da učim vještinu karate sporta. Bio sam veoma uspješan još i kao junior, osvajao sam dosta medalja, jer smo sa juniorskom selekcijom bili u samom vrhu crnogorskog karatea. Na juniorskom prvenstvu Jugoslavije u Zagrebu bio sam osvajač bronzane medalje. Na ovom takmičenju sam imao i konkretnu ponudu da pređem u Karate klub Budućnost i da se takmičim za njih – priča Saša.

Kao senior bio je državni prvak u apsolutnoj kategoriji, drugoplasirani u teškoj kategoriji.

I danas, nakon puno godina, prepričavaju se neki njegovi mečevi koje je radio u sportskom centru „Moračaˮ. Kao, recimo, kada je za jedan dan nogom nokautirao dva takmičara u dvije borbe. Jedan meč je sudio Dragan Kopitović, a drugi pokojni Bucko Milošević.

Nakon 26 godina aktivnog bavljenja ovim sportom dolazi do zasićenja, i slučajno počinje da se bavim aikidom, u kojem je pokušao da nađe neke odgovore na životna pitanja.

– Posjećivao sam kampove koje je vodio veliki majstor Kendu Šimicu, i to ukupno četiri puta. Sport je interesantan, ali sama vještina veoma je složena i mora se puno vježbati da bi se naučila osnova. U ovom sportu sam i dalje, i Aikido klub Mornar i dalje postoji i radi u našem gradu. Aikido klub Mornar ima radnu salu u robnoj kući u sklopu hale koju koriste džiu džica takmičari – kaže on i nastavlja:

– Po nagovoru mog dobrog prijatelja Kopas Janoša, kao i Ranka Vukotića, 2005. godine  počinjem da treniram džiju džicu u klubu iz Budve, a posle godinu dana već sam se i takmičio za njih i osvojo prve medalje iz ovog sporta. Zatim, 2008. godine otvaram svoj džiju džica klub Mornar. Zajedno sa mnom su klub otvorili Srđan Jovanovski i Duško Vujović, a oni su i danas u klubu na određenim funkcijama.

Prema riječima Boltića, za 16 godina postojanja kluba ostvareni su ogromni upjesi.

– Odlični rezultate bilježimo ne samo kod nas, već i na evropskom i svjetskom nivou. Osvojeno je na stotine medalja, desetine pehara i priznanja. Naši takmičari su proglašavani za najbolje sportiste grada, ja sam proglašavan za najboljeg trenera godine u gradu Baru. Imamo puno perspektivnih sportista, kako na nivou grada tako i na nivou države. Samo da navedem primjer, prošle godine sa Evropskog prvenstva donijeli smo tri medalje iz Francuske, a onda još pet iste godine sa Svjetskog prvenstva u Kazahstanu, dvije zlatne – dva svetska prvaka, jedno srebro i dvije bronze.

Bili smo najuspješniji klub u Crnoj Gori kada je u pitanju džiju džica. U međuvremenu, neki sportisti promijenili su boje kluba i sada nastupaju za te neke druge ekipe, ali to je bila njihova želja. Oslanjamo se na svoje članstvo, nikom ne podrivamo tlo, niti nešto loše radimo, već se trudimo da obezbijedimo što bolje uslove za rad.

Kako kaže, od ove godine više se oslanjaju na mlađe takmičare, da se kale, ističu veća iskustva…

– Pored starijih i iskusnijih, Elene Stojanović, Andrije Golića, Mije Jokić, Ivone Đurović, Sare Avdalović, Sofije Jaredič, tu su i mladi Dino Haznadar, Ognjen Marićević, Aleksandar Kovačević, Lara Kovačević, Vuk Polović, Damjan Pešić, Uroš Đoković, Lazar Dović, Jakov Đurđić i drugi… Tu je i trenerski tim, Jovo i Srđan Stojanović, Rafet Šahman, Miladin Tripković, Slaviša Radović i ja kao koordinator – kaže Boltić i dodaje:

– Treba još istaći da je ovaj sport veoma složen i opasan, jer se sastoji od tri borilačka sporta, karatea, džudoa i poluga i zahvata iz aikida. Iz džiju džice su nastali karate, džudo i aikido, i izdvojili se i zasnovali zasebne sportove.

U Crnu Goru, kaže on, ovaj sport donose tada mladi policajci sa policijske akademije iz Sremske kamenice kod Novog Sada, i to prvenstveno Zdravko Ašanin, koji uz pomoć par svojih kolega udara kamen temeljac ovog sporta kod nas.

– Očekuje se da uskoro ovaj sport postane i olimpijski, a prevashodno jer ga guraju bogate zemlje iz Afrike ili iz Emirata, gdje je ovaj sport jedan od tri najgledanija. Ovaj sport je dugo bio čuvan od javnosti jer se smatrao opasnim i njime su se obučavale specijalne policijske i vojne službe. Cilj mi je da ovaj sport u našem gradu podignemo na još veći nivo, da što više djece uključimo u njega, i da razvijemo svijest kod mladih da je bavljenje ovakvim vještinama privilegija i sreća, jer oni koji ga treniraju imaju jako puno samopouzdanja i sigurnosti u sebi, s obzirom da živimo u vremenima sa puno vršnjačkog i svakog drugog nasilja.