Nađa Marsenić: Ljubav prema rukometu i predan rad prave rezultate
Nađa Marsenić, Fotografije: Privatna arhiva
Svoj sportski put Nađa Marsenić (15) gradi kroz rad, upornost i ljubav prema rukometu. U ekipi Mornar 7 trenira već tri godine. Još na samom početku treneri su prepoznali da joj najviše odgovara pozicija lijevog beka, a upravo ta pozicija joj se odmah i svidjela.
– Ekipu doživljavam kao svoju drugu porodicu. Volim da treniram, da napredujem i da iz svakog treninga izvučem nešto novo. Mnogo sam srećna uvijek kad igram za svoju ekipu, svaka utakmica je veliki izazov za mene. Trudim se da na svim utakmicama postignem svoj maksimum, jer vjerujem da se upornošću, disciplinom i radom mogu ostvariti veliki rezultati – naglašava ona.
Tokom prethodne dvije godine bila je kapiten pionirske ekipe kluba.
– Ovu sezonu smo završile na četvrtom mjestu na tabeli, a vjerujem da smo svojim igrama pokazale da možemo mnogo više, i da ćemo u narednom periodu nastaviti da napredujemo i ostvarujemo još bolje rezultate u Drugoj ligi. Kao kapiten, uvijek sam se trudila da budem podrška svojim saigračicama i da doprinesem stvaranju dobre atmosfere u ekipi. Želja mi je da zajedno napredujemo, budemo još bolje i ostvarujemo sve veće uspjehe.
Posebno joj je, ističe ona, značilo priznanje za perspektivnog sportistu 2024. godine, koje je dobila već nakon druge godine treniranja.
– To je za mene bilo veliko priznanje i dodatna motivacija za dalji rad, jer mi je pokazalo da treneri prepoznaju moj trud, zalaganje i potencijal, kao i da vjeruju u mene i moj razvoj kao sportiste.
U proteklom prvenstvu pokazali su da, iako veoma mlada ekipa, uz zajednički trud i zalaganje mogu da ostvare odlične rezultate.
– Napravile smo veliki napredak zahvaljujući posvećenosti naših trenera, Gorana Simića, Dragana Gvozdenovića i Indire Mujić, koji su nas motivisali da vjerujemo u sebe i budemo sve bolje. Vjerujem da ćemo naredne sezone biti još uspješnije, i pokazati koliko možemo.
Njene igre nisu ostale nezapažene, pa je dobila i poziv za reprezentaciju CG.
– To je za mene bilo ogromno priznanje. Nažalost, u tom periodu doživjela sam povredu koljena i morala sam na operaciju, zbog čega nisam bila u mogućnosti da zaigram za reprezentaciju. Iako me je to privremeno udaljilo od terena, nije umanjilo moju želju da uspijem. Nastaviću da vrijedno treniram, usavršavam se i dajem sve od sebe, sa nadom da ću ponovo dobiti priliku da obučem dres reprezentacije.
Rukomet za nju nije samo sport, već način života.
– Smatram da su borbenost, timski duh i upornost moje najveće vrline, a moj cilj je da nastavim da napredujem, zajedno sa klubom ostvarujem nove uspjehe i jednog dana predstavljam Crnu Goru na najvećim takmičenjima.
