Nove nade: Miljan Popović, golman Balkana

Miljan Popović rođen je 26. februara 1997. godine. Golman je ekipe Balkan, člana treće lige Jug. Fudbal je počeo da trenira od svoje šeste godine.

– Svoje prve fudbalske korake napravio sam u školi fudbala „Libero” kod trenera Olivera Merdovića.

I on je bio jedan od onih dječaka koji su prvo počeli da igraju u polju, ali je ipak najsrećniji i najbolje mu ide poziciji golmana.

– Počeo sam prvo kao igrač. Igrao sam na poziciji desnog beka, ali sam oduvijek želio da stanem i između stativa. Smatram da svaki golman prvo treba da krene kao igrač, baš zbog igre nogom i pregleda igre, što je danas jako bitno za golmane.

Kad govori o uzorima, Miljan izdvaja Noera.

Na treninzima najviše voli one šuterske i igru na dva gola, a malo manje kondicione treninge bez lopte. Penali su za njega veliki izazov i voli ih jer nakon njih golman izlazi heroj u slučaju odbrane.

– Cilj nam je da na kraju sezone uđemo u baraž za popunu Druge lige, jer smo vidjeli da ova ekipa to može. Rad sa trenerom je odličan, kao i atmosfera u klubu. Pohvalio bih rad trenera Mirka Raičkovića i Milovana Perišića. Svakako i Borisa Đurašića, koji je okupio ovu sjajnu ekipu… Ne smijem zaboraviti ni Vaska Miloševića, koji je svoj čitav život posvetio sportu, odnosno fudbalu, i ovom prilikom bih želio da mu se zahvalim za sve što je uradio za barski fudbal.

Trener golmana je Rade Lemajić, koji je prije svega drug i na terenu i van njega. On ulaže dosta truda da trening učini što zanimljivijim i boljim. Dosta mi znači trening sa njim. Bez obzira na količinu iskustva od njega se uvijek može naučiti nešto. Već sad ga smatram dosta dobrim trenerom, koji daje sto posto sebe i na treninzima sa mlađim selekcijama, sa kojima već pravi zavidne rezultate.

Koje su tvoje želje u budućnosti?

– Moja želja je da Bar ima i drugoligaša. A ja sam tu da pomognem klubu Balkan da to i ostvari. Sve dok na vrata ne zakucaju neki mlađi momci, koji će zamijeniti moju ulogu. Volio bih da se barski talenti opredijele za treću regionalnu ligu i ostanu u Baru, da zaigraju za lokalne klubove i pomognu da izbore viši rang, jer ti klubovi, prije svega, to zaslužuju.