Od finala Roland Garrosa do Portonovog: Elena Bogdan donosi svjetsko iskustvo u Boku
Kada luksuzni rizort poput One&Only Portonovi kreira svoje sportske sadržaje, onda je potpuno očekivano da na pozicijama trenera vidimo ljude sa vrhunskim svjetskim biografijama. Među njima se posebno izdvaja Elena Bogdan, nekadašnja zvijezda rumunskog tenisa i članica svjetskog top 100 društva u dublu. Elena je tokom karijere osvojila WTA titulu i brojne ITF turnire, a najveći fanatici tenisa pamte njene sjajne juniorske dane i finale Roland Garrosa protiv slavne Simone Halep. U njenoj bogatoj biografiji posebno se izdvaja i veliki uspjeh iz 2009. godine kada je osvojila juniorski Roland Garros u konkurenciji dublova. Danas, ova ljevoruka šampionka svoje bogato znanje sa Grand Slam turnira prenosi gostima u Herceg Novom, vodeći teniske i padel programe. Razgovarali smo sa Elenom o njenim igračkim danima, tranziciji u trenerski posao i njenim utiscima o životu na crnogorskom primorju.
Elena, igrali ste na mnogim WTA i ITF turnirima i bili među sto najboljih na svijetu. Šta ti danas, sa distance, najviše nedostaje iz tog perioda profesionalnog tenisa?
Prva stvar koja mi pada na pamet je samo takmičenje. Ništa se ne može uporediti sa uzbuđenjem kada igrate na najvećim pozornicama. Pobijedili ili izgubili, tu vrstu adrenalina je teško pronaći bilo gdje drugo. Ponekad mi nedostaju i putovanja, kao i sam način života. Kao profesionalni sportista sami ste svoj gazda, pa mi nedostaje i ta vrsta slobode.
Koliko ti je bilo teško da profesionalni reket zamijeniš trenerskim pozivom?
Vjerujem da je završetak karijere jedna od najtežih tranzicija sa kojom se bilo koji sportista može suočiti. Za većinu nas, identitet je potpuno vezan za sport kojim se bavimo. Cijelog života sam sebe vidjela isključivo kao teniserku, pa kada se to poglavlje završilo, bio je pravi izazov shvatiti ko sam ja zapravo bez tenisa. Neki sportisti kroz tu tranziciju prođu lakše, neki teže, ali smatram da sam imala sreće i da sam se dobro snašla. Trenerski poziv mi je donio novi smisao i sve je došlo potpuno prirodno. Oduvijek sam uživala u tome da pomažem drugima i budem na usluzi, a trenerski posao mi omogućava upravo to.
Već neko vrijeme živiš i radiš u Herceg Novom. Kako ti se dopada život u Crnoj Gori i šta te ovdje najviše oduševljava?
Smatram da je Crna Gora apsolutno prelijepa. Što se tiče kulture, prilično je slična Rumuniji, ali pejzaži oduzimaju dah gdje god da pogledate. Ono što me najviše fascinira je prirodna ljepota ove zemlje. Gdje god da krenete, okruženi ste zadivljujućim planinama, obalom i nevjerovatnim vidicima.
Zanimljivo je da je najbolja crnogorska teniserka Danka Kovinić odrasla i započela karijeru upravo ovdje u Herceg Novom. Jeste li imale priliku da se sretnete na turnirima tokom karijere i kakvo mišljenje imaš o njenim uspjesima na svjetskoj sceni?
Danka mi je bila veoma dobra prijateljica dok smo se obje takmičile, a ostale smo u kontaktu i nakon svih ovih godina. Pozvala sam je prije par sedmica da joj javim da sam ovdje. Uskoro dolazi u posjetu roditeljima, pa planiramo da se vidimo, popijemo piće i ispričamo. Ona je divna osoba i ono što je postigla je nevjerovatno impresivno, posebno ako se uzme u obzir da dolazi iz tako male zemlje. Danku poznajem dugi niz godina i oduvijek je bila jedna od najvrijednijih igračica na turu. Njen uspjeh je pravi dokaz njene posvećenosti i istrajnosti.
Da li u slobodno vrijeme i dalje pratiš tenis i ko su ti danas omiljeni igrači na WTA i ATP turu?
Da budem iskrena, više ne pratim tenis na televiziji toliko često. Uglavnom gledam kada igraju moji prijatelji, a naravno ispratim i finala velikih turnira. U ženskoj konkurenciji navijam za Arinu Sabalenku, dok mi se kod muškaraca dopada Janik Siner. Ipak, moj omiljeni igrač svih vremena zauvijek će ostati Rodžer Federer.
Tenis važi za mentalno izuzetno zahtjevan sport. Kako si se ti nosila sa pritiskom velikih mečeva?
Mnogi stručnjaci kažu da je tenis najteži sport, i sklona sam da se složim sa tim. Mentalno je nevjerovatno zahtjevan jer je u pitanju individualni sport u kojem ste potpuno sami. Nemate saigrače na koje možete da se oslonite kada postane teško, na terenu ste samo vi, vaš reket i pritisak u tom trenutku. Tokom karijere sam sarađivala sa sportskim psihologom, a sada i sama učim kako bih to postala. Vjerujem da je, kada dostignete određeni nivo, stručnjak za mentalnu pripremu apsolutno neophodan. Već radim sa nekoliko igrača na tom mentalnom aspektu igre, a pišem i knjigu na istu temu.
Rad u luksuznom rizortu podrazumijeva susrete sa ljudima iz cijelog svijeta. Da li si imala priliku da treniraš i neke poznate ličnosti?
Radila sam sa dosta poznatih ličnosti, ali bih radije zadržala njihov identitet u tajnosti. Kada radite na mjestima poput ovog, dobijate priliku da upoznate mnogo fascinantnih ljudi. Imala sam priliku da treniram članove kraljevskih porodica, razne političare i milijardere. Nevjerovatno sam zahvalna na tim iskustvima, a od takvih ljudi se zaista uvijek može mnogo toga naučiti.
Autor: Andrija Radusinović
