Otrgnuto od zaborava: ʺLeteća Barankaˮ Dragana Šekularac

Ljepotica sa atletske staze, Dragana Šekularac, potiče iz sportske porodice. Draganine rekorde i uspjehe u AK Mornar, zapazili su i iz Crvene Zvezde, ipak je ostala u Baru, danas prati atletiku, a prepoznaje talenat za sport kod svoje djece.
Tekst napisan 2010.
Trčanje krosa na svim dionicama od 400 do 3.000 metara bila je specijalnost Dragane Šekularac dok se bavila atletikom. Ova leteća Baranka,, ili kako su je zvali ,,lepotica na atletskoj stazi,, potiče iz sportske porodice. Otac Marko bavio se rukometom, majka Vjera košarkom. I oba brata su košarkaši. Stariji Dražen je zbog povrede prestao da igra, posvetio se trenerskom pozivu, i danas je selektor ženske juniorske košarkaške reprezentacije Crne Gore. Mlađeg Mladena nije potrebno posebno predstavljati, jer je bio igrač u najvećim klubovima u zemlji i inostranstvu.
Svako od nas ima u sebi neki određeni talenat, i važno je da to neko na vrijeme uoči. Ja sam imala sreću da su moj talenat prepoznali ljudi iz Atletskog kluba Mornar, Mimo Vukotić i Boro Ičević, i ubrzo sam postala član atletičara ovog kluba. Od tog dana atletika je stalno bila dio moje svakodnevnice. U to vrijeme u našem klubu bio je ogroman rad, ali i dobro drugarstvo. Bila je to jedna sjajna generacija barskih atletičara, koji su uz veliki rad ostvarivali i odlične rezultate.

Dragana ističe da je jedna od njenih najvećih titula pobjeda na Politikinom krosu u Beogradu 1987. godine.
– Imala sam odlične rezultate i pokazala da imam mogućnosti za još veće, što mi je jako godilo, jer se to dešavalo na početku moje karijere. Redom sam imala uspjehe kako sam nastupala na kojem takmičenju, pa sam tako uspjela da odbranim i titulu sa prvog krosa u Beogradu, jer sam osvojila prvo mjesto na krosu „Borbeˮ u Ćupriji. Ipak, za mene veliko priznanje stiglo je u trci na 3.000 metara. Te godine na pojedinačnom prvenstvu Crne Gore oborila sam rekord u seniorskoj konkurenciji, jer sam dionicu pretrčala za 11:38,3. Bilo je to i tada teško kao i danas, i nema ništa ljepše nego nositi rekord ili ga oboriti – kaže ona.
Sa dobrim rezultatima Dragana je nastavila i u narednoj godini. Nije bilo problema da odbrani sve titule i sva prva mjesta koja je osvojila prethodne godine.
– Oborila sam rekord i u omiljenoj disciplini 3.000 metara, a na narednom prvenstvu Crne Gore ponovo sam bila prva i uspjela da oborim svoj lični rekord, ali i rekord Crne Gore. Svi ti dobri rezultati učinili su da budem među najuspješnijim sportistima barske opštine. Jedne godine sam čak bila i u konkurenciji za najboljeg sportistu Bara, ali, koliko se sjećam, ta titula je pripala bokseru Jocu Prvuloviću.
Nije Dragana trčala samo kroseve, već se oprobala i u skoku u vis. I u toj disciplini imala je puno uspjeha, a 1990. godine bila je čak prva u Crnoj Gori. Ne krije da joj je bilo pravo zadovoljstvo što su ona i njene drugarice iz kluba uvijek bile među najuspješnijim atletičarima.
Dobri rezultati, naravno, nisu ostali nezapaženi. Dobila je poziv da pređe u Crvenu Zvezdu, klub koji je bio među vodećim u bivšoj Jugoslaviji.
– Poziv sam dobila od Aleksandra Petrovića, trenera koji je radio sa Snežanom Pajkić i njenim bratom. Nažalost, roditelji se nisu složili sa tim i ostala sam u Baru. Ne znam da li da žalim zbog toga ili ne, ali bih vjerovatno još više napredovala da sam prešla u Zvezdu.
Dragana i danas prati atletiku, ali uglavnom preko televizijskog ekrana.
Radim kao profesor engleskog i italijanskog jezika u OŠ „Jugoslavija“, i to je posao koji mi se jako sviđa. U međuvremenu sam se i udala, imam dvoje djece, Milicu i Petra. Milica već pokazuje svoj talenat u sportu, dok Petar tek treba da krene u sportske vode.