Otrgnuto od zaborava: Ilija Ranitović i Jovana Raičević, atletičari koji su obilježili 2009. godinu
Atletičari Mornara obilježili su i prošlu sportsku godinu u Baru. Nikakvo iznenađenje, rekli bi, s obzirom da znamo kako profesionalno i uspješno rade treneri Boro Ičević, Dragoljub Koprivica i Sanja Tripković.
Tekst napisan 2010.godine.
U prilog ovom ide i činjenica da je upravo član AK Mornara, Ilija Ranitović, proglašen najboljim atletičarem Crne Gore, a na spisku perspektivnih sportista našla se i Jovana Raičević, članica istog kluba.
Ranitovića i Raičevićevu smo pitali po čemu će pamtiti atletsku 2009. godinu.
Ilija:
– Po velikom broju takmičenja. Svjetsko prvenstvo u Berlinu je ostavilo veoma veliki utisak na mene, i to je bilo jedno veliko životno i sportsko iskustvo za mene. Očekujem i dalje velika takmičenja i zapažene rezultate u ovoj godini.
Jovana:
– Učešće u reprezentaciji Crne Gore obilježilo je prošlu godinu. Najznačajnije takmičenje u prošloj godini bilo mi je Kup Evrope u Sarajevu, gdje sam nastupila za reprezentaciju. Trčala sam 400m prepone i osvojila sedmo mjesto u konkurenciji 15 zemalja. Trčala sam i štafetu 4x400m i 4x100m. Prvak sam Crne Gore na 100 i 400 metara sa preponama.
Šta vam znače priznanja iz prošle godine?
Ilija:
– Sve to mi, naravno, prija, i priznanje od strane grada i ono od strane ASCG za najboljeg atletičara u seniorskoj konkurenciji, ali predstoji još puno rada kako bih dostigao pravi nivo.
Jovana:
– Mlada sam, i svaki uspjeh mi prija. A sve to je samo još veći motiv za dalji rad. Krenula sam tim putem i ne želim da odustanem.
Planovi za 2010. godinu?
Ilija:
– Želim da nastavim u istom stilu, kako sa klubom, tako i u reprezentaciji. Za sada nemam ništa definisano, ali predstoji Evropsko prvenstvo u Španiji, a da li ću ići ili ne zavisi od rezultata i normi.
Jovana:
– Ove godine to je Kup Evrope na Malti, a nadam se i pozivu u reprezentaciju, zavisi koja disciplina.
Sa ovo dvoje mladih atletičara razgovor smo nastavili sa malo šarenijim pitanjima.
Za koga navijate?
Ilija:
– Navijač sam Crvene Zvezde, a volim jako i Romu. Što se tiče Zvezde, to je još od malena, po ocu, koji je igrao fudbal dugo u Mornaru, bio brzo krilo, a i ja sam čak jedno kratko vrijeme igrao fudbal u Mornaru.
Jovana:
– Zvezda. Jedna i jedina. Volim i Real Madrid. Inače, volim fudbal, potičem iz sportske porodice, a moj otac Boro je dugo godina bio fudbaler.
Ilija i Jovana su gotovo stalno zajedno. Ne kriju da su u vezi, i da su jedno drugom velika podrška.
Ilija:
– Moram reći da mi je najveća podrška porodica. Zatim moja djevojka Jovana, kao i treneri Boro Ičević i Dragoljub Koprivica, ali zaista i svi ostali iz kluba.
Jovana:
– Porodica mi je najveća podrška, ali i Ilija naravno.
O atletskim počecima?
Ilija:
– Počeo sam kao jako mlad, zatim prestao, pa ponovo počeo od osmog razreda, na regionalnom takmičenju osnovnih škola. Prije 11 godina, dakle, i od tada je atletika ono kroz šta gajim veliku ljubav prema sportu uopšte.
Jovana:
– Sa atletikom sam počela prije nekih sedam godina, i to na nagovor moje sestre koja je već trenirala, i koja je isključivi „krivac” što sam ja danas u ovom sportu.
Jedno o drugom?
Ilija:
– Njena podrška mi mnogo znači. Sve je mnogo lakše kad pored sebe imate nekog. I ona sama je izuzetno uspješna i kao osoba i kao atletičarka. Čak tvrdim da je bolja od mene.
Jovana:
– Nas dvoje se kroz atletiku poznajemo sedam godina, a već tri godine smo zajedno. Na Iliju se i klub i reprezentacija mogu osloniti. Sigurna sam da će biti još bolji. I u privatnom životu je dobra osoba.
