Otrgnuto od zaborava: Jovana Niković, teniserka

– Oduvijek mi se tenis sviđao, a odluku da počnem sa trenizima donijela sam kad sam šetajući pored mora posmatrala Muja Dapčevića, mog prvog trenera sa ostalom djecom.

Tekst napisan 2012. godine

Od kada treniraš tenis?

Treniram od svoje osme godine. To je već pet godina…

Kako si došla na ideju da kao svoj sport odabereš baš tenis?

Jovana Niković: prvi trener je bio Mujo Dapčević

Oduvijek mi se tenis sviđao, a odluku da počnem sa trenizima donijela sam kad sam šetajući pored mora posmatrala Muja Dapčevića, mog prvog trenera sa ostalom djecom.

Da li pratiš teniske mečeve?

-Naravno, pratim sve turnire. Inače, moj omiljeni Grenslem turnir je Rolan Garos.

Ko je tvoj omiljeni teniser ili teniserka?

– Moj idol je Ana Ivanović. Imam gotovo sve modele njenih haljina, a najveći kompliment mi je kad mi neko kaže da ličim na Anu Ivanović.

Da li ti je tenis zabava ili obaveza?

– Zabava. Treninzi tenisa mi predstavljaju zabavu i odmor od učenja i drugih obaveza. Posebno zadovoljstvo mi čini učešće na turnirima zbog druženja sa dječacima i djevojčicama iz cijele Crne Gore. Neka od tih prijateljstava traju i van perioda kad se održavaju turniri. Pozdravila bih Maru Ivanović iz Podgorice, Anđelu Malović iz Nikšića, Anđelu Goranović i Marka Miletića iz Herceg Novog, i svakako mog druga iz Bara Igora Gigu Dabanovića.

Da li se baviš još nekim drugim sportom osim tenisa?

– Povremeno treniram odbojku, ali je tenis za mene prioritet.

Ko ti je trener?

– Do sada sam trenirala sa nekoliko trenera, a već drugu godinu sam kod trenera Vojislava Dobrkovića.

Koliko se vremenski pripremaš za turnire, i koliko sedmično imaš treninga?

– Ostale obaveze mi ne dozvoljavaju da na trenizima provodim onoliko vremena koliko bih željela. Treniram dva puta sedmično u grupi, a prije turnira trener nam organizuje nekoliko sparing mečeva.

Da li je konkurencija na tim turnirima velika, ili je bilo lako doći do finala?

– Konkurencija je dosta jaka, tako da sam srećna što sam sezonu završila na prvom mjestu u konkurenciji do 12 godina.

Jovana Niković tenis je trenirala od osme godine

Opiši nam kako je to izgledalo na nekom od jačih turnira…

– U polufinalu turnira u Budvi igrala sam sa Katarinom Dražić, 30. igračicom na rang listi Srbije. Meč sam počela nervozno, i protivnica je odmah povela sa 3:0. Međutim, brzo sam se pribrala i preokrenula rezultat u moju korist. Vodila sam čak 8:5 i imala više meč lopti, ali je na kraju ona uspjela da izjednači na 8:8, što je dovelo do taj breka koji sam izgubila rezultatom 7:5, i pošteno to otplakala.

Kako si se osjećala kad si proglašena za najbolju, i da li si to očekivala?

– Zadovoljna sam tim rezultatom, ali da budem iskrena, nisam očekivala takav uspjeh.

Kako se osjećaš nakon pobjede, a kako nakon poraza?

Nakon pobjede sam sva ozarena, srećna i zadovoljna, i jedva čekam sledeći meč, a poraz doživljavam burno i uz potoke suza.

Da li planiraš da se tenisom baviš u budućnosti?

–Voljela bih, ali mislim da smo mi isuviše mala sredina za uspjehe u tako zahtjevnom sportu kao što je tenis. Kad odrastem željela bih da moje znanje tenisa prenesem na nove generacije malih tenisera u našem gradu.