Otrgnuto od zaborava: Porodica Čičić sa sportskim genom
Ničeg neobičnog nema u sportskoj biografiji Anesa i Elvire Čičić, a ipak sve je tako čudno. Anes je igrao odbojku, Elvira košarku.
Tekst napisan 2011.godine
Rođeni su u Prijepolju, sreli se i ugovorili svadbu u Novom Sadu, živjeli kratko u Prijepolju, a od 1998. godine su u Baru.
Anes je počeo da igra u prijepoljskim Putevima, a onda se preselio u Radnički iz Novog Sada, gdje je mnogo ozbiljnije počeo da se bavi ovim prelijepim sportom. Imao je i dobre rezultate, jer je za ovaj sport pokazivao veliki talenat. Njegova karijera trajala je, kaže, desetak godina, a onda je odlučio da se nakon vjenčanja sa Elvirom preseli u Bar, gdje je u naselju Veliki pijesak sagradio kuću i osnovao firmu Čičić kompani…
Nema te osobe koja u djetinjstvu nije sanjala i maštala da postane ljekar, učitelj, sportista… Mnogima se taj san i ostvario, postali su ono što su željeli, prošli jedan lijep put koji drugima može služiti za primjer. Jedna od onih djevojčica koja je maštala bila je i Elvira. Njen životni i sportski put tekao je samo uzlaznom linijom. No, iako je već odavno prestala da se bavi košarkom, sport je i dalje prisutan u njenom životu. Srećna je što su i njeno dvoje djece, Mona i Maid, krenuli stopama roditelja. Oboje odbojkaši, igraju u jednom od najuspješnijih barskih kolektiva, Odbojkaškom klubu Galeb. Ova sportska porodica očekuje da i četvorogodišnji Maruan krene njihovim stopama, a on za sada samo gleda utakmice brata i sestre.
Mona Čičić, od ove godine učenica barske gimnazije, odličan đak, počela je prvo da u plesnom klubu „Habanera“ uči tanane plesne korake, koji su joj kasnije dobro došli u radu i treninzima u Galebu, gdje je iskazala svoj veliki talenat i već stasala u ozbiljnu igračicu prve postave još uvijek zvaničnog šampiona Crne Gore.
Mlađani Maid je učenik sedmog razreda OŠ „Blažo Jokov Orlandić“. Takođe je odličan đak, ali mu to ne smeta da redovno trenira i pokazuje talenat koji je, istina, imao od koga i da naslijedi. Anes i Elvira iskazuju zadovoljstvo što su imali sreću da njihova djeca budu organizovana u jednom klubu kakav je Galeb.
– Zaista je zadovoljstvo uvijek kad odvedem djecu na trening i sretnem se sa predsjednikom kluba Nikolom Vujačićem. Takođe, i ocem i sinom Rajkom i Lukom Tijanićem. Dugo sam u sportu, ali tako vrijedne ljude koji vole sport i daju sebe nisam srela. Upravo takvi su, tvrdim, i Vlado Jovanović i Rajo Šćepanović kod dječaka, gdje trenira i moj sin. Nije ni čudo što ove dvije ekipe Galeba postižu tako dobre rezultate. Prava je milina biti dio ovog kluba, a to se da vidijeti i kroz statistiku o broju dječaka i djevojčica koji se tamo uče odbojci – kaže Elvira.
Šta još reći? Bar bi bio jači ako bi imao još ovakvih porodica.
