Otrgnuto od zaborava: Vlado Jovanović, profesor razredne nastave u OŠ „Jugoslavija”
Vlado Jovanović je inspirativan profesor, koji umije da motiviše djecu da se bave sportom, te djeca sve više tvrde da je upravo on imao najveći uticaj na njihovo opredjeljenje za sport.
Tekst napisan 2010. godine
Njegovi učenici su mladi i talentovani odbojkaši, fudbaleri, košarkaši, teniseri, atletičari… Na račun negovog truda nagrađivani su raznim medaljama, peharima, diplomama.
U OŠ „Jugoslavija” Jovanović je omiljeni profesor. Završio je učiteljski fakultet 2002. godine u Užicu. Od tada radi kao profesor razredne nastave, a od Nove godine predaje matematiku i fiziku petom razredu. U njegovom razredu su skoro sve sportisti.
Vlado je odbojkom počeo da se bavi u četvrtom razredu, u ekipi Crnokosa iz Kosjerića. Nakon srednje škole, kad je igrao za Obilić iz Beograda, iz Prijepolja je došao u Bar i postao igrač MOK Luka Bar. Interesantno je da je u Bar došao kao 24-ogodišnjak, služio vojsku u kasarni „Pero Ćetković” i igrao za Luku, a onda je odlučio da ovdje i ostane. Bio je jedan od tvoraca i Škole odbojke pri Luci Bar 2003. godine.
– Rajo Šćepanović i ja samostalno smo oformili Školu odbojke 2006. godine, kao i klub Galeb. Nakon godinu dana priključio nam se i Rajko Tijanić, a radili smo i sa dječacima i sa djevojčicama. Muškarci su postigli veliki uspjeh ulaskom u Drugu ligu, kao tek 14-ogodišnjaci 2007. godine, a 2008. postali su članovi Prve lige. Rad sa djecom za mene predstavlja veliko zadovoljstvo. Lično, sporta sam se odrekao kao profesionalac da bih završio fakultet.
Njegovi roditelji, inače zdravstveni radnici, nisu bili zadovoljni što je Vlado studirao ovaj fakultet.
– Upisao sam fakultet protiv njihove volje. Bio sam „vukovac” u osnovnoj i srednjoj školi, te đak generacije u gimnaziji. Završio sam fakultet za tri ipo godine, sa prosječnom ocjenom 9,80. Bio sam oduševljen Barom kad sam došao, jer je grad sporta, ima puno sportskih terena, klima je dobra, trim staza pogodna, ima sve uslove za vrhunski rad sportista. Ja sam vodio tri generacije do petog razreda. U prvoj generaciji, recimo, kod mene su bile Sunčica Bakić, Marija Milićević, Nikola Kuč, Andrej Bojić, Dušan Medojević, Nemanja Vujisić, Marko Bošković i Živko Šebek. U drugoj generaciji više je bilo fudbalera, košarkaša, tenisera, a za treću generaciju mislim da ja najbolja.
Jako talentovani odbojkaši, Benjamin Hadžisalihović, Marko Kosović, Vasilije Tadić, Balša Krstić, Amar Šukurica, Jasna Rosić, Tamara Stojanović, Sara Ratknić. Zatim teniseri Stefan Mijović i Gorica Ćorić, te atletičarke Dunja i Marija Leković. Cilj mi je da se svi bave sportom, da ih uputim da posjećuju sportske manifestacije, i uče se sportskoj kulturi i ponašanju.
Jovanović je, inače, bio učesnik Igara prosvetnih radnika koje su održane u Čanju, gdje se takmičio u nekoliko disciplina i postigao dobre rezultate.
– Obećao sam da ću sledeće godine za Igre prosvetara pripremiti i žensku ekipu odbojke – kaže on.