Otrgnuto od zaborava: Zarija Franović, predsjednik tri sportska kolektiva

Moram reći da sam pristalica toga da se igrači prave, a ne kupuju, ako se već prodaju da matični klub ima koristi.

Tekst napisan 2008. godine

Poznati privrednik iz grada pod Rumijom, generalni direktor JP „Komunalne djelatnostiˮ i republički poslanik, te bivši sportista, Zarija Franović, predsjednik je tri sportska kolektiva. Aikido klub Mornar i Karate klub Bar su prilično mladi, postoje po nekoliko mjeseci, a nešto slično može se reći i za bokserski klub Mornar, koji, pak, ima svoju tradiciju, ali dugo vremena nije funkcionisao i tek nedavno ga je grupa entuzijasta predvođena Franovićem vratila u život.

Aikido klub nedavno je organizovao seminar majstora ovog sporta, kome su prisustvovali aikido majstori iz inostranstva.

– To je prvi put da se ovakav seminar organizuje u našem gradu. Vodio ga je poznati evropski majstor Ekhart Henekemajer. Odziv na seminaru je bio veliki, a prisustvovali su majstori i treneri aikida iz Srbije. Ovaj seminar nastavićemo da održavamo svake godine – kaže Franović.

U Karate klubu Bar direktor je svjetski prvak Almir Cecunjanin.

– Tu je, takođe, i Jozo Dabović, reprezentativac Crne Gore u borbama. Klub broji preko 100 članova i za kratko vrijeme postojanja, nepuna tri mjeseca, već je postigao zapažene rezultate. Naši takmičari osvojili su 22 medalje, 14 na takmičenu u Podgorici i osam na međunarodnom prvenstvu održanom u Ulcinju – kaže on.

Klub je, ističe Franović, zaokružio jednu finansijsku konstrukciju, koja nije velika, ali će itekako koristiti, a napravljen je i plan za ljetnje pripreme, koje će vjerovatno biti visinske.

Bar je relativno mala sredina da bi u njoj mogla da funkcionišu dva karate kluba, Bar i Mornar, ističe on.

– Moja je želja da se ta dva kluba fuzionišu, jer bi se tad moglo raditi mnogo organizovanije i kvalitetnije. Smatram da je klub Bar, iako mnogo mlađi, prilično organizovaniji, bolji, kvalitetniji, za kratko vrijeme je postigao dobre rezultate. Takođe, ono što ću zahtjevati je da Cecunjanin i Dabović, inače članovi Budućnosti, budu dvojno registrovani, da nastupaju i za Bar, čime bi mogli da još bolje i kvalitetnije reprezentujemo grad Bar – kaže Franović.

Karatisti Bara treniraju u sali Gimnazije, ali je u ovoj obrazovnoj ustanovi jako malo slobodnih termina. Zato, ističe Franović, trenutno traže neko drugo rješenje, u vidu OŠ „Blažo Jokov Orlandićˮ, ili neke druge koja bude imala slobodne termine.

– Moram napomenuti i da smo na turnirima imali pomoć lokalne uprave, te gradskog prevoznika „Olimpija ekspresˮ. Oni su jedan od sponzora i besplatno su nas vozili – kaže on.

Svoj rad nedavno je obnovio i Bokserki klub Mornar, gdje je Franović takođe predsjednik. Klub broji 30 do 40 članova, koje treniraju šef stručnog štaba Radovan Jovićević i trener Petar Macanović. Sa njima dvojicom je često i Brano Jovović.

– Za tri mjeseca koliko klub radi postigli smo takođe odlične rezultate. Učestvovali smo na turniru Jadranski biseri u Budvi, gdje je talentovani Vaso Bošković (16) izgubio meč u finalu, ali je po meni bio ravnopravan. Jovo Klisić je pobijedio boksera iz Zete, bio je mnogo bolji, dok je Jasmin Mustafić oštećen u meču sa Markom Dobrašinovićem iz Berana. Dobrašinović, iako daleko iskusniji, bio je čak i u nokdaunu, ali ni to nije pomoglo da sudije nepristrasno ocijene ovu borbu. Ovih dana smo imali sparing mečeve sa ekipom Zete, i slobodno mogu da kažem da smo i tu dominirali. Bokseri imaju solidne uslove za rad u jednoj improvizovanoj sali koja se nalazi na četvrtom spratu zgrade „Komunalnogˮ.

Franović sa zadovoljstvom ističe da je barski boks vraćen na noge.

– Ovo su sportovi za koje nisu potrebna neka velika finansijska sredstva. Uglavnom se radi volonterski. Recimo da šef stručnog štaba to radi čisto iz ljubavi, kao i Brano Jovović, a više nego dobro je da su djeca u sportskim salama, i da se klone ulice, odnosno da energiju prazne u borilištima i sportskim halama.

Franović je iskoristio priliku da se osvrne kratko i na FK Mornar.

– Moram reći da mi je drago što se Mornar vratio u Drugu ligu, a to je ujedno i prilika da se riješe neke nesuglasice oko ovog kluba.

Godinama je Franović bio i u barskom rukometu, a i dalje je uvijek spreman da pomogne, jer, kaže, rukomet zaslužuje bolji tretman. U duši okoreli navijač Crvene Zvezde, ipak najviše voli barski sport i sportiste.

– Rukometne ekipe se pojačavaju, i mislim da „centar svijetaˮ kad je u pitanju rukomet ne mora da bude Cetinje. Eto, pojačala se i Budućnost, i prvenstvo će biti interesantno. Drago mi je i što je ekipa Berana napravila dobar tim i dobar rezultat, jer i sjever napreduje što se sporta tiče. Moram, ipak, reći da sam pristalica toga da se igrači prave, a ne kupuju, odnosno, ako se već prodaju da matični klub ima koristi.

Sport zastupljen u Komunalnom

Sport je itekako zastupljen i u preduzeću u kom je Franović generalni direktor.

– „Komunalno preduzećeˮ svake godine još iz vremena stare Jugoslavije, učestvuje na Igrama komunalaca. Interesantno je da smo u rukometu uvijek bez premca. Igrali smo i ligu malog fudbala, ekipa barskih preduzeća, i dobro se kotirali. Angažovaćemo se još više, jer imamo sve potrebno za fudbal. Ugovorili smo fudbalski meč sa Čistoćom iz Podgorice. Negdje ranije su nas dobili u Baru, ali smo im vrati na utakmici u Podgorici. Za našu skipu igra Peđa Ristović, bivši igrač Mornara, kao i nekadašnji najbolji igrač malog fudbala, Nebojša Đurović, koji je direktor stanbenog sektora. U preduzeću ima dosta zaposlenih sportista. Tu su rukometaš Nebojša Kujović, moj vozač je Nebojša Popović, nekada najbolje krilo u rukometu velike Jugoslavije, zatim Zoran i Vesko Ivanović, takođe rukometaši, bokseri Milan Roćen i Petar Macanović, Zajo Ivačković, igrač starobarske Sloge, golman Saša Mihaljević, omladinski reprezentativac one stare Jugoslavije, Mileta Labović, Danko Đalović…

Voditi računa o djeci i sportu

– Kad su borilački sportovi u pitanju, čini mi se da kod pojedinih ljudi postoji neka sujeta. No, moramo voditi računa o djeci i sportu, a ne samo o svojim ličnim interesima. Član sam predsjedništva Bokserskog saveza Crne Gore, i mislim da je veliki uspjeh što Milan Gajović ide na Olimpijske igre. Takođe, moram istaći i to da mi se nije dopao potez gradonačelnika Nikšića kada je boksere izbacio iz njihovih prostorija u kojima su trenirali 30 godina. Ako je neko već morao da ih iseli, onda je morao i da im obezbijedi mjesto za rad.