Škola i sport: Sofija Labović – učenje i trening podjednako važni

 Škola i sport: Sofija Labović – učenje i trening podjednako važni

Sofija Labović

Odbojkašica Budućnost Volley, Sofija Labović, rođena je 3. decembra 2008. godine. Prve odbojkaške korake napravila je u klubu Luka Bar. Učenica je sportskog odjeljenja Podgoričke gimnazije „Slobodan Škerović”.

Sa deset godina otkrila je svoju ljubav prema odbojci. Luka Bar je postala njen drugi dom i mjesto gdje je shvatila da treninzi nisu samo obaveza, već i uživanje i simbol predanosti.

Sofija trenutno trenira i igra u odbojkaškom klubu Budućnost Volley.

Igramo seniorsku Superligu Crne Gore i veoma sam ponosna što sam dio kluba i zajednice kakva je Budućnost. Ove sezone smo pokazali koliko možemo – ušli smo u finale EPCG Superlige kao jedna od mlađih ekipa. Dokazali smo da se napornim radom i posvećenošću sve može postići.

Da li imaš sportskog idola?

Kao mala, sa oduševljenjem sam pratila utakmice, naročito one u kojima igra Tijana Bošković. Vjerujem da je ona odbojkašica koju bi svaka igračica danas opisala kao idola – pravi primjer profesionalnog sportiste u svakom smislu te riječi. Od svojih uzora bih izdvojila i svoja dva starija brata, takođe sportiste – košarkaše. Stariji brat Božidar igra na Siciliji, a mlađi, Lazar, u regiji Basilicata. Igraju u italijanskim klubovima već skoro deset godina. Oni su već prošli putem kojim ja sada idem, i stalna su mi podrška, kako u sportu i školi, tako i u svim drugim aspektima gdje mi je potreban dodatni vjetar u leđa.

Koliko crnogorska odbojka ima budućnost?

U Crnoj Gori se može vidjeti dobra odbojka. Naše lige imaju mnogo kvaliteta, kako u seniorskoj konkurenciji, tako i u mlađim kategorijama, gdje mi, kao igrači u razvoju, imamo dodatnu priliku da se pokažemo.

Kako uspijevaš da postigneš sve obaveze koje se tiču škole i treninga?

Naravno, nije lako održati balans između obrazovanja i sporta, ali sigurno je da su oba aspekta podjednako važna. Uz pomoć svojih roditelja, pravih prijatelja i uglavnom dobronamjernih profesora, te uz malo više truda i dobrog motiva sve je moguće postići.

Podijeli vijest

Ostavite Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *