Škola i sport: Vasilije Antović – Uz podršku porodice i dragih ljudi upornost se isplatila
Korektor Galeba, Vasilije Antović, jedan od talentovanih odbojkaša ove generacije, rođen je 22.10.2009. godine. Standardni je prvotimac u mladoj ekipi koju sa klupe predvodi Vlado Jovanović.
Vasilije pohađa srednju stručnu školu, brodomašinski smjer, a na treninge putuje iz crmničkog sela Gluhi Do.
Odbojku je počeo da trenira u 7. razredu osnovne škole.
Zašto si se odlučio baš za odbojku?
– Za ovaj sport sam se opredijelio gledajući braću od tetke Vukašina i Lazara Cimbaljevića kako igraju i daju dobre rezultate na terenu. Tako sam uz njih i zavolio odbojku. Pamtim da sam bio uzbuđen pred svaki trening, a da sam svaku pobjedu i poraz proživljavao baš emotivno – kaže Antović.
Šta je bio najveći problem za klub u ovogodišnjem šampionatu?
– Igram za kadetsku ligu, za seniore u Prvoj ligi i juniorsko prvenstvo. Što se tiče kadetske lige, još uvijek traje takmičenje i čeka nas utakmica za treće mjesto protiv Mornara. Takmičenje u Prvoj ligi smo završili nažalost na predzadnjem mjestu, a juniorsko još uvijek traje. Igraćemo protiv Jedinstva za treće mjesto. Mi smo, ipak moram reći, najmlađa ekipa u ligi – kaže on, i naglašava da vidi svoj napredak u igri.
– Iskren da budem, uvijek može bolje. No, iz sezone u sezonu vidim svoj napredak u igri, trudim se na utakmicama i treninzima da dajem sve od sebe. Vodim se time da se svaki trud isplati, a posebno kad radiš nešto što voliš – kaže on.
Ističe da su krajem prošle godine učestvovali na Novosadskom turniru, gdje su se bez izgubljene utakmice plasirali u finale protiv Partizana iz Beograda.
– Osvojili smo drugo mjesto. Zahvalan sam treneru Jovanoviću, koji se trudi i daje svoj maksimum u radu sa nama, kao i svojim drugarima i saigračima iz kluba. Do sada još uvijek nisam pozivan u reprezentaciju, ali nadam se da će i taj poziv jednog dana stići.
Da li imaš sportskog idola?
– Da. Sportski idol mi je srpski odbojkaš Vladimir Vanja Grbić, koji je u toj generaciji „ubica” na terenu sa svojim bratom.
Kako uspijevaš da postigneš sve obaveze koje se tiču škole i treninga?
– Iskreno, veoma teško. Moj radni dan počinje u 6:30 časova, kada krećem u školu za Bar. Vraćam se kući u 15 časova, onda ručam i spremam se opet za Bar na trening, zavisno u koliko je sati, nekad u 17h, nekad u 21h… Roditelji me voze na trening. Ima puno odricanja, a jako puno putujem iz Crmnice za Bar na treninge. Ipak, imam podršku i razumijevanje od strane profesora, što mi dodatno olakšava rad u školi, na čemu sam im veoma zahvalan. Konačno, uz podršku porodice i dragih ljudi isplatila se moja upornost. A uvijek težim ka napretku – zaključuje Antović.
