Sport nekad i sada: Iz ugla Marka Kneževića

Dok sam igrao, tada je sport bio jednostavno stil života, način življenja, nešto što su svi pratili, posebno roditelji i šira rodbina, pa i profesori u školi. Najviše se pažnja usmjeravala na to da kroz sport postaneš dobar čovjek, pa tek onda dobar sportista. Suprotno tom životu, današnji je sve više u urbanim sredinama doveo do toga da savremena tehnologija, telefoni i računari zamijene loptu, golove i koševe.

Takvog je mišljenja naš sagovornik na ovu temu, Marko Knežević, trener kadeta u Rukometnom klubu Mornar 7.

Otkako zna za sebe, kaže, vezan je za sport.

– Još kao djeca smo se brat i ja igrali sa svojim drugovima loptom. Slobodno mogu reći da je to uticalo na moj životni put, jer sam zaista uživao u tome. Trenirao sam fudbal, košarku, aikido, ali je rukomet postao moja sportska lična karta. U rukometu sam od svoje 12. godine – kaže on.

Knežević je završio Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću, specijalizaciju nastavio u Turskoj, dobivši stipendiju na prestižnom Onsekiz Mart univerzitetu u toj zemlji. Do tada je igrao rukomet uglavnom za barske klubove Sedmerac i Mornar, kao i za Ulcinj i Sutjesku iz Nikšića.

– Po završetku studija, želeći da steknem iskustvo i da svoje tada stečeno znanje iskoristim za doprinos rukometne zajednice, počeo sam da radim u Mornaru kao trener. Ranije dok sam ja igrao, sport je bio jednostavno stil života, način življenja, nešto što su svi pratili (posebno roditelji i šira rodbina), pa i profesori u školi. Najviše se pažnja usmjeravala na to da kroz sport postaneš dobar čovjek, pa tek onda dobar sportista.

Suprotno tom životu, kaže Knežević, današnji je sve više u urbanim sredinama doveo do toga da savremena tehnologija, telefoni i računari zamijene loptu, golove i koševe.

– Neka samo što to dovodi do velikog problema sa gojaznošću, na šta konstantno upozorava i Svjetska zdravstvena organizacija, već sam sport gubi na značaju zbog velikog pada interesovanja – kaže on.

Edukacija trenera jako je bitna, kako bi nosilac glavnih odluka uvijek bio u trendu.

– Sve je manje gledalaca na tribinama. Sjećam se da se ranije tražilo mjesto više na tribinama OŠ „Jugoslavija”. Danas na tribinama zapažam mali broj roditelja, da ne pričamo o istinskim ljubiteljima sporta kojih danas gotovo da nema. Ranije se sport mnogo više igrao iz ljubavi, i iz toga su se rađala velika prijateljstva. Roditelje danas vuče subjektivni osjećaj da od svoje djece naprave slavne sportiste, koji će donijeti finansijski boljitak i malo ima ljubavi u tome – kaže Knežević.